Kao medijski pokrovitelj dodjele nagrada Udruženja hrvatskih arhitekata (UHA), čije smo nominacije objavili ovdje, nastavljamo s Vizkulturinim predstavljanjem projekata nominiranih za ovo ugledno strukovno priznanje.
Već smo predstavili tri projekta nominirana u kategoriji najuspješnijeg ostvarenja na području oblikovanja i unutrašnjeg uređenja u prošloj godini, koji konkuriraju za Nagradu “Bernardo Bernardi”, a danas vam predstavljamo četvrti i posljednji u ovom nizu – projekt Vinogradarske zbirke Pitve, koji se nalazi u istoimenom malom mjestu na otoku Hvaru, a potpisuje ga arhitektica Vanja Ilić.
Uz ovaj osebujni mali muzej vina, koji se nalazi u zgradi nekadašnje škole, za Bernardija su nominirani projekt Interijera obiteljske kuće M (autorice: Vedrana i Ivana Ergić), interijer Studia TE (autori: Onda arhitektura) i Javni prostor uz palaču Zakmardy u Varaždinu (autori: Saša Košuta, Mario Kralj, Dora Lončarić i Hrvoje Arbanas).
U nastavku pogledajte i pročitajte više o projektu kroz tekst arhitektice Vanje Ilić te obrazloženje žirija uz nominaciju:
Tekst autorice:
Muzej vinogradarstva u Pitvama smješta se u postojeću zgradu nekadašnje škole na uzvišenoj poziciji unutar mjesta i otoka, pa lokaciju bitno definiraju prekrasne vizure. U trenutku započinjanja projekta zgrada je tek djelomično građevinski sanirana nakon požara, uz preostale znatne statičke nedostatke, a u tijeku je bila obnova pročelja prema konzervatorskim uvjetima. U stalnom postavu predviđa se na katu i galeriji prezentacija vinogradarske zbirke, a u prizemlju multifunkcionalni prostor za izložbe, prezentacije vina, edukaciju i društveni prostor za lokalnu zajednicu.
Prostorna koncepcija stalnog postava bazira se na integriranju suvremenih interijerskih elemenata od čelika i strukturno koloriranog mdf-a, tako da se ne mijenja izvorno oblikovanje građevine. Stalni izložbeni postav i popratne namjene integriraju se unutar postojećeg građevnog tkiva kao ‘uneseni’, suvremeni i neovisni prostorni element čelične konstrukcije, koji stvara na prostoru kata dodatnu galeriju u potkrovlju, a ujedno i konstrukcijski učvršćuje građevinu. Kuća-škola u svojem volumenu istovremeno ostaje intaktna, dok je prostor slojevito transformiran.
Izložbeni element je formiran tako da tvori ‘niše’ za izlaganje, a prostor između slobodno teče i prožima se s volumenom zgrade, ostavljajući slobodne vizure na pejzaž i otkrivajući izvorni volumen kuće. Posjetitelj ulazi u prostor dvostruke izložbe: režiranog muzejskog postava kroz niz kontroliranih scena u nišama i slobodnih vizura prema krajoliku. Budući da je mali prostor predviđen za višestruku funkciju, rješenje interijerskih elemenata predviđa i prostore za spremišta popratnog inventara te opreme koja se koristi u povremenim događanjima, a tijekom funkcioniranja muzeja ostaje jednostavno dostupna i skrivena. Dvorana u prizemlju sustavom preklopnih panela može biti kompletno zatvorena projekcijska dvorana, polupropulzivan prostor za radionice ili pak potpuno integrirani prostor s okolišem.
Dio stalnog postava je postavljen u eksterijeru, djelomično zatečen in situ, te su formirane blago ‘lebdeće’ platforme za postav eksponata, u skladu s topografijom terena i za proširenje aktivnosti na vanjsku površinu tako da se prirodni krajolik gotovo ne dotiče, a stvara platforma za impresivan pogled.
Tekst obrazloženja nominacije, autorica Ana Šverko:
Vinogradarska zbirka muzeja općine Jelsa u hvarskom selu Pitve ušla je u zgradu nekadašnje škole podignute početkom 20. stoljeća, dimenzionirane po mjeri malog mjesta u unutrašnjosti otoka. Prenamijenjena za muzejsku funkciju, a zatim 2012. godine oštećena u požaru, kuća je nakon obnove trebala preuzeti višestruku ulogu: stalnog postava zbirke, izložbenog prostora, prostora za prezentaciju vina i enološku edukaciju te društvenog prostora za lokalnu zajednicu, a sve to u sklopu strogo postavljenih konzervatorskih zahtjeva.
Tako slojevit program mogao se bez napora pretočiti u kuću samo projektom koji podržava varijabilnost prostora u vremenu njegovim izmjeničnim kodiranjem i dekodiranjem. Stalni izložbeni postav i popratne namjene organiziraju se unutar postojećeg volumena putem unesenoga posve suvremenog i neovisnog prostornog elementa u obzirnom dijalogu s prostornom ovojnicom, koju dodiruje tek na mjestu gdje je to potrebno da je dodatno učvrsti.
Reinterpretativna dimenzija interijera gradi se u odnosu konstanti i mijena. Izložbeni element na katu i galeriji tvori niše za izlaganje s uporabnim artefaktima i isječcima zemlje čija se ljepota ističe u gotovo apstrahiranim, pomno kontroliranim kompozicijama, dok su opisi i objašnjenja smješteni izvan niša, u slobodnom prostoru koji teče između sekvenci režiranoga muzejskog postava i otkriva raskošne vizure prema agrarnom pejzažu. Dvorana u prizemlju, pak, zahvaljujući sustavu preklopnih panela, ostvaruje stupnjevan odnos s okolišem – od potpune zatvorenosti do integracije.
Autorica: Vanja Ilić
Projektni tim: Dominik Lovrečić, Tena Petrović
Suradnici: Mladen Rukavina (elektroinstalacije), Branko Galić (konstrukcija), Mihajlo Šprem (vodovod i kanalizacija), Mario Jopsipović (termotehnika), Ana Rako (grafički dizajn i ilustracije), Goran Raukar (grafički dizajn i ilustracije), Marija Plenković (muzeološka koncepcija), Duje Dorotka (muzeološka koncepcija)
Fotografije: Bosnić+Dorotić
Investitor: Muzej općine Jelsa
Izvođači: MGA, AVC
Lokacija: Pitve
