Pravo na urbanizam je panel diskusija u sklopu Subversive Festivala koja će se održati u subotu 16. svibnja u 15:00 h, a na kojoj sudjeluju Tea Horvat, Iva Kvakić, Iva Marčetić, Saša Poljanec Borić, Tihomir Jukić i moderatorica Sonja Leboš. Panel se održava u dvorani Müller Kina Europa.
Prošlo je gotovo devet desetljeća od trenutka kada je Stjepan Hribar osnovao Odsjek za regulaciju grada Zagreba. Bez obzira što je ta institucija promijenila nekoliko naziva, u prvih šest desetljeća Zagreb se odista oblikovao i regulirao na način dostojan svojih prethodnih utemeljiteljskih perioda. Međutim, umjesto da se nekim logičnim slijedom nakon CIAM-ovskih tekovina uvedu i post/moderne te snagom tzv. prostornog zaokreta u promišljanju svijeta nastavi (nikako besprijekorna, ali ipak vrlo dobra) zagrebačka praksa institucionaliziranog oblikovanja i regulacije grada, događa se upravo obrnuto: historizacija čitavog nacionalnog narativa našla je u Zagrebu svoju centralnu vremensku os, te se grad u svega dva desetljeća praktički vratio – u pred/moderno!
Posvemašnja prostorna deregulacija praćena brojnim devastacijama ne može se amnestirati pokojim usamljenim primjerom dobre arhitektonske prakse: gradu očajnički nedostaje njegov vlastiti urbanizam. Zagreb, kao locus stvaranja osebujne škola arhitektonske i urbanističke prakse, ili kako je Antun Ulrich običavao govoriti, – zagrebačke škole arhitektonske i urbanističke kulture, ima na taj svoj vlastiti urbanizam svoje pravo: građansko, nasljedno, općeljudsko, – jer urbanizam grada Zagreba nije nacionalna, već baština globalne vrijednosti.
U potrazi za zagubljenom prostornom paradigmom u okviru panela pokušati ćemo os povijesnog narativa, za početak u okviru urbanološkog mapiranja, ukotviti u prostoru te istovremeno odgovoriti na neka užarena aktualna pitanja: kako postojeće urbanističke planove i politike (urbanološke studije nažalost nisu institucionalno arhivirane, a izvori su brojni i raspršeni – što znači da predstoje ogromni radovi tek na restituciji arhivske građe) prilagoditi gradu koji ima ogromne potencijale uz svoju rijeku? Može li Sava biti integrativni dio grada, a ne tek skicirani lűk koja ga razdvaja na dva dijela? Zašto se urbanistički planovi i politike grada koji populacijski stagnira još uvijek baziraju na njegovom “prostornom” rastu? Kako se i zašto gradi u Zagrebu, na njegovoj periferiji i u njegovom središtu? Kakav urbanizam želimo, a kakav imamo? Kako se i zašto gradi stambeni prostor u Zagrebu?
(Zagrebački) urbanizam je naše pravo.
Izvor: www.subversivefestival.com
