Autor teksta: Bernard Koludrović
Znanstvena fantastika kao književni i filmski žanr probijala je tehnološke i etičke granice svojega vremena. Artefakti poput vrata sa senzorom ili tableta, koji su nam danas neprimjetno poznati, pojavili su se u znanstvenoj fantastici i potaknuli tehnološki razvoj. No jedan kutak tog žanra uvijek nam je izazivao nelagodu – umjetna inteligencija. Sjetite se samo straha koji se vidi u očima Johna i Sarahe Connor u ciklusu Terminator ili potpunog nerazumijevanja samosvijesti tehnologije u Ja, Robot.
Izložba Svijet bez nas – priče o eri neljudskih aktera, koja je otvorena u četvrtak 7. rujna u Malom salonu, predstavlja suvremeni tehnološki razvoj u izvedenici u kojoj se on gotovo potpuno oslobodio od ljudskog utjecaja. U kustoskoj selekciji Inke Arns, direktorice dortmundskog Hartware MediaKunstVereina, postavljene su instalacije i radovi Tima Arnalla, Ignasa Krunglevičiusa, Marka Leckeyja, Nicolasa Maigreta i Marie Roszkowske, Yurija Pattisona, Sasche Pohfleppa, Suzanne Treister, Addie Wagenknecht i Pinar Yoldas.
“Izabrane instalacije pripovijesti su o svijetu u kojem danas živimo i koji postoji bez nas. On je prepun tehnologija, algoritama, umjetne inteligencije koji su aktivni bez našeg znanja ili čiju aktivnosti jednostavno ne primjećujemo, a takva će se tehnologija dalje razvijati i postajati učinkovitija i vidljivija. Radi toga je važno umjetničko promišljanje o mogućim problemima te pronalazak vizualizacija ili dobrih pripovijesti”, kaže Arns u izjavi uoči organiziranog vođenja izložbom.
Umjetna inteligencija, algoritmi za prepoznavanje uzorka u ogromnim količinama podataka i umreženi uređaji tri su zajednička nazivnika predstavljenih radova, ali i ključni dio teorijskog promišljanja kustosice Arns. Njezina promišljanja o stranoj tvari, neljudskim i poluautonomnim strojevima koje je čovjek stvorio, temelj su istoimene izložbe Strana tvar postavljene na ovogodišnjem festivalu transmediale u Berlinu. U riječkom Malom salonu, kao i u Berlinu, postavlja se pitanje kakav nam svijet predstoji ako ti poluautonomni uređaji, koji se sve više međusobno povezuju, postanu skoro potpuno autonomni. Granica između aktivnog subjekta i pasivnog objekta zamagljuje se do neprepoznatljivosti. Čovjek kao korisnik još uvijek je uvjeren kako se pasivni uređaji mogu isključiti, odbaciti ili razbiti, no autonomija kojom oni već danas rade drastično smanjuju potencijal takvog djelovanja. Pogledajmo samo naše pametne mobile uređaje – broj procesa koji se odviju između našeg uređaja, pružatelja mrežne usluge, drugih mobilinih uređaja ili servara aplikacija nemjerljivo je veći od procesa koje mi vodimo i kontroliramo na tom uređaju.
Poznati i nagrađivani suvremeni britanski umjetnik Mark Leckey predstavljen je radom GreenScreenRefrigeratorAction u kojem Samsungov hladnjak na Samsungovoj televiziji progovara o sebi, svojim specifikacijama, aktivnostima koje može samostalno provoditi, kozmičkoj povezanosti sa stvarima te potrazi za objektima koji su sebi slični. Leckey u “pametnom hladnjaku”, koji se može povezati s drugim uređajima, predstavlja potencijal promišljanja jednog hladnjaka koji se počeo smatrati oblikom života. Taj egzistencijalistički monolog nastao je na kompilacji majanske svete knjige Popol Vuh, traktatu Calvina Tomkinsa o Marcelu Duchampu te priručniku za korištenje hladnjaka.
Najspominjaniji i najkomentiraniji ran izložbe bez sumnje je The Kitty AI Pinar Yoldas, turske umjetnice i istraživačice koja već deset godina živi u SAD-u. Umjetna inteligencija animirane mačke predstavlja programsko rješenje koje će u budućnosti zamijeniti politiku i procese donošenje odluka kakve mi poznajemo. Kitty AI nam iz budućnosti govori o prošlim i trenutnim krizama našega svijeta i kako je došlo do toga da je umjetna inteligencija preuzela upravljanje ljudima. “Demokracija je rođena u polisu, nije iznenađenje da umire u megapolisu”, kaže mačka Kitty AI. Veliki sustavi i infrastruktura predstavljaju izazov upravljanja za čovjeka. Još uvijek uspijevamo kontrolirati takve formacije, no njihov neizbježan rast suočit će nas s činjenicom kako čovjek ne može garantirati sigurnost samome sebi ako ne prepusti određeni dio upravljanja računalima, a u konačnici i umjetnom inteligencijom. Ne čudi stoga što umjetna inteligencija preuzima i političke procese, jer ljudska društva nisu ništa do infrastrukture podignute na višu razinu.
Oba izdvojena rada su video instalacije u kojima vidimo hladnjak i animiranu mačku i postavljaju početnu sumnju u sam naziv izložbe. Potrebno je prepoznati slojevitost ove izložbe u kojoj svaki sastavni dio – izložak, opis, katalog, pa čak i internetska stranica organizatora Drugog mora – donosi novi element mozaika. Sve te pojedinačne priče opisuju stranu tvar, objekta koji su se u svojem radu odvojili od nas, tvoraca i korisnika. Poput prave zbirke priča, uvijek je dobro mijenjati redoslijed čitanja, preskakati ili se drugačije poigravati i pokušati zamisliti koliko je ovaj svijet u kojem danas živimo već lišen nas.
Ekologija čovjeka današnjice zasićena je tehnologijom i tehnološkim razvojem više no ikada do sada, no unatoč tome nismo svjesni koliki utjecaj ima na svakodnevicu. Priče poput izloženih pomažu nam da shvatimo koliko je duboko naše društvo prožeto tehnologijom te kakve su njezine mogućnosti. Iluzorno je očekivati kako će se korisnička svijest značajnije promijeniti ili kako će korporacije i obavještajne agencije prestati prikupljati i obrađivati naše podatke prikupljene umreženim uređajima. Svaki pomak naprijed, svaki korisnik koji razumije funkcioniranje prikupljanja podataka ili mogućnosti enkripcije vlastitih podataka jedan je korak prema svijetu u kojem još uvijek ima mjesta za čovjeka.
“Predvidivo je kako će sustavi umjetne inteligencije moći mijenjati pravila igra”, kaže Inke Arns, i upravo je ta činjenica ono što nas najviše treba brinuti. Ekologija čovjeka sutrašnjice bit će napućena sve više autonomnim uređajima i tehnologijom općenito te samo kolektivna svijest o njihovom utjecaju na naše živote može spriječiti potpuni gubitak naše uloge aktivnog subjekta. Pritom je potrebno zapamtiti kako će uređaji i programi uvijek biti u nečijem vlasništvu, odnosno kako će uvijek postojati nevidljiva prisutnost koja tehnologijom ubire, obrađuje i prodaje osobne podatke poput jabuka.
Izložba Svijet bez čovjeka, koju možete posjetiti do 22. rujna u Malom salonu, donosi priče koje na lucidan i povremeno komičan način predstavljaju tehnologiju u radikalnoj izvedenici u kojoj je oslobođena od ljudskog utjecaja. Time možemo barem malo bolje shvatiti gdje smo, gdje bismo mogli završiti i kako to pokušati izbjeći.
Autor teksta: Bernard Koludrović
Fotografije: Tanja Kanazir
