Momo Okabe je mlada japanska fotografkinja koja je već duže vrijeme hvaljena na japanskoj fotografskoj sceni, a ove je godine ušla u fokus svjetske javnosti nakon što je osvojila prestižnu nagradu Foam Paul Huf Award – vjerojatno svjetski najpoznatije priznanje za fotografe na polju suvremene fotografije, mlađe od 32 godina.
Za Okabe često ističu da je enigmatski lik japanske suvremen fotografije, osobito zbog njezinih radova zbog specifičnosti, čak i osjetljivosti njezinih radova, baziranih na razotkrivanju vlastite te intime partnera, osebujnih karakteristika. Okabe je ranije spomenutu nagradu zaslužila za svoje projekte Dildo i Bible, u kojima se nježno, osobno, ali eksplicitno, bavi dvama subjektima – njezinim transgender ljubavnicima/ljubavnicima koji su kroz proces promjene spola prolazili upravo u periodu kada je bila s njima u vezi. Ljudi odlučni u promjeni spola outsideri su u japanskom društvu i stoga je Okabe bilo još interesantnije prihvatiti se ovakvog zadaka. Japansko društvo je, kako navodi autorica, pretjerano sistematično s konstantnim restriktivnim pogledima na suvremeni život I mogućnosti, onemogućavajući na taj način i psihičku slobodu ljudima spremnim na promjenu spola. Subjekti njezinih fotografija, koje snima u procesu odluke, promjene i perioda nakon, pate od brojnih posljedica ranije navedene situacije u društvu, problematika s kojoj se susreću i otežanom prihvaćanju u društvu. Hrabar način na koji autorica pristupa tematici zaslužio je naklonost žirija i osvajanje nagrade koja joj je, uz izložbu, donijela i snažnu prepoznatljivost u svjetskim okvirima. Osim nagih portreta fotografiranih subjekata Okabine serije čine i koloristički naglašane fotografije kaosa i destrukcije pa tako primjerice serija fotografija Bible uključuje fotografije snimljene u Miyagiju poslije Fukushima potresa, ove fotografije prikazuju se uz portrete njezinih partnera i poznanika, na taj način povezujući čin koje obje situacije potenciraju, kako kaže autorica, uništenja i uništavajući osjećaji su povezani. Premda se naizgled čini o dokumentarnoj fotografiji tu ovi projekti ne staju, pričaju univerzalnu priču o promjenama, odlukama, opstajanju u netrpeljivom društvu, intimnosti te posebnoj pažnji datoj marginaliziranoj temi promjene spola.
Serija Dildo započinje s fotografijama Okabe u odnosu s Kaori, žena s rodnom disforijom. Nakon raspada njezine veze s Kaori, Okabe svojim fotografijama slijedi vlastiti odnos s novom ljubavnicom Yoko, što je na kraju rezultiralo dokumentiranjem Yokoinog putovanja u Tajland na operativni zahvat promjene spola. Tijekom promjene spola ženi je uklonjena maternica. Naslov serije, Dildo, odnosi se na to kako za neke osobe s transrodnim promjena, dildo može predstavljati dio tijela transrodne osobe kojeg mogu imati ili ga zapravo nemaju.
Njezine fotografije mješavina su nježnosti sa sirovom intimnošću koja postaje vidljiva kroz njezinu specifičnu uporabu boja, raznolikost njezinih tema i osjetljiv način na koji je ona bavi ovim važnim i složenim društvenim pitanjem transseksualnost. Rad u širem kontekstu proizlazi iz međunarodno vrlo visoko cijenjene japanske fotografske tradicije, unutar koje pak Okabe stvara jedan estetski svijet koji je jedinstveno njezin.
Foam Paul Huff nagrada dodjeljuje se jednom godišnje talentiranim međunarodnim fotografima mlađim od 35 godina, uključuje novčanu nagradu od 20.000 € i izložbu u Foam Photography Museum u Amsterdamu. Žiri je izabrao rad Momo Okabe kao pobjednički seriju i projekt od čak 100 nominiranih i ranije selektiranih autora iz 26 zemalja. Listu od 100 nominiranih svake godine se sastavlja od radova koje predlažu galeristi, kuratori, kritičari fotografije, sami fotografi, izdavači te umjetničke škole iz cijelog svijeta.
Nagrada se dodjeljuje od 2007 godine, utemeljio ju je časopis Foam, a ime je dobila po jednom od najpoznatijih nizozemskih fotografa prošlog stoljeća. Organizatori nagradu vide kao važnu platform za podršku nadolazećim talentima. Dosadašnji dobitnici bili su Taryn Simon (’07), Pieter Hugo (’08), Leonie Hampton-Purchas (’09), Alexander Gronsky (’10), Raphaël Dallaporta (’11), Alex Prager (’12), Taiyo Onorato & Nico Krebs (’13) i Daniel Gordon (’14). Svaki od ovih radova izabran je zbog osebujnog stila, konceptualno i formalno. Svi od izabranih autora su u godinama nakon osvajanja nagrade ostvarili internacionalne uspjehe, kao dokaz da im je ova nagrada itekako puno omogućila da njihov rad dobije pažnju svjetske javnosti i art scene.
fotografije via foam.org
*Tekst je dio Vizkulturinog projekta “Vizualne umjetnosti u medijima” koji je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije
