Recentno je Grad Zagreb raspisao 310 000 novaca vrijedni javni natječaj za oblikovanje čaša i druge popratne opreme za konzumaciju vode, no ne i za novi model tipske javne česme kakav gradu treba. Raspis zagrebačkog natječaja koincidirao je s objavom gradonačelnika Londona da taj grad 2019. godine, nakon što je ove uvedeno prvih 20, uvodi još 100 punktova za besplatnu pitku vodu.
Dva slučaja ukazuju na dva načina razmišljanja i dva dijametralno različita odnosa prema stvarnim potrebama grada. Dok Zagreb dizajnira čaše za gradsku upravu, London gradi novu mrežu javnih česmi dostupnu svima. Umjesto da Grad Zagreb – koji također sporadično razvija vlastitu mrežu punktova s besplatnom pitkom vodom – raspiše ozbiljni javni natječaj za novi model tipske zagrebačke česme kakav gradu treba, znatna javna sredstva troše se na nešto – nepotrebno. Tražena oprema za konzumaciju vode čak nije ni u sklopu neke javne kampanje koja bi npr. senziblizirala za pitanje vode kao javnog dobra.
Platforma 1POSTOZAGRAD pitanjem besplatne pitke vode u javnom prostoru Zagreba bavi se kontinuirano od 2012., a intenzivno od 2016. godine kada je lansiran i prijedlog nove mreže javnih česmi. Upravo je na incijativu 1POSTOZAGRAD gradska uprava 2017. godine postavila 20-ak novih pumpi na nekima od ključnih lokacija gdje je takav sadržaj nedostajao i time de facto započela provedbu prijedloga nove mreže koja se polako ali uspješno razvija. Gradske službe prepoznale su i regirale na građanske incijative te je ostvaren konkretni pomak i povećanje komunalnog standarda. Time je Zagreb čak pretekao London koji je tek ove godine, godinu nakon Zagreba, dobio 20 novih česmi.
U oba slučaja, nove česme pokazale su se kao izuzetno korisne tj. kao potreba i važni javnozdravstveni standard.
Sada postoje i naznake da će u 2019. godini Zagreb, umjesto postepene realizacije pojedinačnih incijativa, pitanju razvoja nove mreže javnih česmi pristupiti sveobuhvatnije, što neizostavno (ponovo) otvara pitanje oblikovanja samih česmi.
Iako se potreba natječaja za novi tipski model zagovara paralelno sa zagovaranjem uvođenja nove mreže, na razini gradske uprave potreba takvog modela još uvijek ostaje neprepoznata. Naime, u zagrebačkom slučaju postavljaju se česme koje su prepoznatljive, ali ne zadovoljavaju nijedan suvremeni standard. Najčešće se radi o modelu popularno poznatom kao Francek (ponekad nazivan i Martin), a koji se službeno zove model Viktorija. Impelementacijom tog zastarjelog modela nepotrebno se ograničava mogućnost jednostavne konzumacije pitke vode na mjestima gdje ta mogućnost postoji.
Franceki su svakako dio zagrebačke urbane baštine, a postavljaju se od vremena kada dobri dijelovi grada nisu imali vodovod pa je njihova primarna uloga bila kao mjesta gdje se voda točila u kante i odnosila kući. Oni nisu ni zamišljeni kao gradska javna česma u klasičnom smislu i to je ono što Zagrebu nedostaje. Taj model nije ni specifično zagrebački, već postoji u niz mjesta i gradova. Zagreb zapravo nikad nije ni imao adekvatnu mrežu javnih česmi, pa prema tome ni originalni tipski model javne česme.
Temeljem stvarnih potreba, incijativa platforme 1POSTOZAGRAD zagovara potrebu tipskog rješenja koje će se moći postavljati u javne prostore različitog karaktera.
Novi zagrebački tipski model trebao bi biti odabran isključivo putem javnog natječaja i to u suradnji sa strukovnim udruženjima. Natječaj bi trebao biti baziran na odgovarajućem programu i vođen kroz stručno žirirani proces koji bi trebao uključivati i javnost. Čitav proces mogao bi i trebao biti dio kampanje za popularizaciju besplatne pitke vode kao javnozdrastvenog i ekološkog pitanja, posebice u svjetlu globalnih borbi za smanjenje plastične ambalaže, ali i borbi za vodu ne samo kao javno dobro, već i ljudsko pravo.
Natječajem za novi tipski model otvara se mogućnost kvalitetnog, praktičnog, korisnog i etsteskog rješenja, ali i trasira put prema dugačijem pristupu oblikovanja komunalne opreme koja ulazi u javni prostor i bitno utječe na sliku grada.
Da bi se ostvarila, tu potrebu prvo je potrebno prepoznati.
*Pumpa, Savski most / foto: Saša Šimpraga
U nastavku pročitajte incijativu volonterske platforme 1POSTOZAGRAD za javni natječaj za novi model tipske česme za Zagreb. Prijedlog je upućen na mjerodavne gradske službe.
SAŽETAK
Platforma 1POSTOZAGRAD, u sklopu šire incijative za novu mrežu punktova za besplatnu pitku vodu za Zagreb, predlaže javni natječaj za novi model zagrebačke tipske česme.
Postojeći modeli postavljeni po gradu ne odgovaraju standardu te otežavaju konzumaciju vode. Novi tipski model trebao bi zadovoljavati sve suvremene standarde koji, između ostaloga, uključuju i laku dostupnost za različite dobne skupine, osobe s invaliditetom i životinje u izdvojenom dijelu.
Ujedno, novi bi tipski model trebao biti i specifično zagrebački tj. prepoznatljiv isključivo za Zagreb.
Prijedlog uključuje osnovne preporuke i programske smjernice za javni natječaj za idejno rješenje novog modela tipske zagrebačke česme.
Uz oslanjanje na zagrebačku urbanu tradiciju, incijativa afirmira pristup besplatnoj pitkoj vodi u javnom prostoru kao komunalni, javnozdravstveni i civilizacijski standard, odnosno na vodu gleda kao na javno dobro i ljudsko pravo.
Nova mreža javnih česmi, opremljena novim tipskim modelom, mogla bi postati i novi zagrebački brend.
TERMINOLOŠKA DISTINKCIJA
Osim kolokvijalnog naziva (Željezni) Francek za jedan od modela javne česme, punktove s besplatnom pitkom vodom u Zagrebu uobičajeno je nazivati pumpama, pipama ili zdencima. No, nijedan od tih termina precizno ne pokriva naš prijedlog kao što to čini pojam „česma“. Naime, pipa je slavina, a svaka pumpa nije nužno česma, kao što ni svaka česma nije pumpa. Zdenac je opkop s vodom, odnosno to su Zdenac života i Manduševac, no nijedan ujedno nije i mjesto gdje se voda može konzumirati tj. česma.
Budući da pojam česme, prema Hrvatskom enciklopedijskom rječniku, najpreciznije označava ono što se zagovara ovim prijedlogom, u njemu rabimo taj pojam iz hrvatskog standardnog jezika.
OBRAZLOŽENJE PRIJEDLOGA
Zagreb je grad koji ima relativno nisku kulturu dostupnosti besplatne pitke vode u javnom prostoru. Štoviše, do 2017. godine bio je zamjetan trend neodržavanja i često uklanjanja postojećih česmi/pumpi/zdenaca na lokacijama gdje za njima postoji potreba.
Primjerice, neki od najpoznatijih gradskih javnih parkova, poput Cmroka, Tuškanca ili Dotrščine, nekad su imali pumpe s besplatnom pitkom vodom koje su u zadnjih nekoliko godina, iz posve nerazumljivih razloga, uklonjene, čime su predmetni prostori zakinuti za komunalni standard i stvarne potrebe građana.
Isti je trend odavno zahvatio i neke od trgova koji su imali desetljetnu, pa i stoljetnu tradiciju pristupa pitkoj vodi, poput trgova Josipa Jelačića i Eugena Kvaternika. Na ta su dva trga nekadašnje česme zamijenjene fontanama, no bez mogućnosti konzumacije vode, čime je povijesni i nužni sadržaj pristupa pitkoj vodi jednostavno dokinut.
I na mnogim drugim lokacijama u gradu stanje je jednako loše, primjerice, na čitavom Gornjem gradu tek odnedavno postoje jedine javne česme u parku Grič. Na Kaptolu, najstarijem zagrebačkim trgom, koji je u, osobito u vrućim ljetnim mjesecima i središte turističkog i drugog interesa, punkt s pitkom vodom ne postoji.
Savski nasip kao izuzetno popularna rekreacijska zona tek je slijedom incijative platfprme 1POSTOZAGRAD prve ikad pumpe dobio 2017. godine.
Suprotno praksi u razvijenim sredinama i standardu opremljenosti javnog prostora, mnogi zagrebački gradski parkovi također nemaju nijednu česmu, odnosno izuzetno su rijetki oni koji ih imaju. Nijedna česma još uvijek ne postoji uz zelene korodore i pješačke zone uz gradske potoke koji uglavnom nemaju i nikakvu drugu komunalnu opremu.
Čak i čitavi dijelovi grada nemaju pristup besplatnoj pitkoj vodi u javnom prostoru.
Osim kao odraz nebrige, uklanjanje česmi može se promatrati i u kontekstu sve veće privatizacije javnih dobara kao apsolutno neprihvatljive prakse.
Iz svega navedenog proizlazi da je javni pristup besplatnoj pitkoj vodi komunalni standard koji je u Zagrebu donedavno bio gotovo potpuno zanemaren, pa čak i da se sustavno zatirao, no taj je trend sada zaustavljen i obrnut zahvaljujući građanskim incijativama ali i činjenici da je gradska uprava prepoznala njihovu važnost te krenula s pojedinačnom implementacijom sadržaja besplatne pitke vode na niz lokacija.
Radi se o ostvarivanju pojedinačnih incijativa plaforme 1POSTOZAGRAD upućenih na tijela lokalne samouprave, čime je 20-ak loacija u gradu od 2017. godine opremljeno punktovima za besplatnu pitku vodu tj. ostvaren je začetak nove mreže javnih česmi za Zagreb.
Recentno postoje i naznake da se Grad, putem Gradskog ureda za mjesnu samoupravu, ozbiljnije prihvaća izgradnje potpunije mreže javnih česmi čime bi se Zagreb približio europskim standardima.
Pitanje razvoja takve mreže povlači i pitanje modela česme koji se postavlja, sve s ciljem osiguravanja jednostavne i praktične konzumacije za sve skupine konzumenata.
Zagreb nikad nije imao originalni tipski model javne česme.
Naime, u prostoru je potrebno pribjeći drugim rješenjima od onih koja postoja ili se postavljaju danas, a najčešće se radi o modelu model Viktorija /tzv. Francek koji ne zadovoljava nijedan suvremeni standard te nerijetko korisnicima onemogućuje lako ili ikakvo korištenje.
Utoliko postoji realna potreba uvođenja novog tipskog modela zagrebačke česme.
ZAŠTO POSTOJEĆI MODELI, UKLJUČUJUĆI MODEL VIKTORIJA tj. tzv. ŽELJEZNI FRANCEK NISU DOBRI?
Nijedan u Zagrebu postojeći model javne česme ne zadovoljava sve suvremene standarde koji podrazumijevaju laku konzumaciju, jednostavni pristup za sve dobne skupine, mogućnost praktičnog točenja vode u bočice i izdvojeni pristup vodi za životinje te estetske kriterije.
To se odnosi i na tzv. Željezne Franceke koji su dio identiteta Zagreba i potrebno ih je sačuvati na određenom broju lokacija, no nisu model koji bi trebalo postavljati kao nova rješenja.
Taj model javne pumpe nikad nije ni bio predviđen kao javna česma za neposrednu konzumaciju vode, pa utoliko tome nije ni prilagođen. Primjerice, starije se osobe ne mogu sagnuti koliko je potrebno da bi pili, a i samo pijenje svima drugima predstavlja problem. Mnogim građanima problem predstavlja i zahtjevnost modela da se voda pokrene s obzirom na snagu potiska. Model također ne zadovoljava sanitarne/javnozdravstvene standarde budući da npr. psi ližu cijev iz koje curi voda itd.
Model Francek također nije specifično zagrebački, već postoji u niz mjesta i gradova (npr. u Splitu su plavi).
Zagreb treba novi, za grad specifični i prepoznatljivi model tipske javne česme.
*Model “Viktorija, poznatiji kao Željezni Francek, dio je povijesti, ali ne ispunjava suvremene standarde. / foto: pumpa na Trgu bana Jelačića
PROBLEM VANDALIZMA
Dobar dio postojećih zagrebačkih česmi je van funkcije zbog neodržavanja. Činjenica je i da su mnoge česme van funkcije zbog učestalog vandalizma. U određenom broju slučajeva, podložnost vandalizmu može se promatrati i kroz prizmu neprimjerenog oblikovanja, odnosno proizlazi da je dio problema u samom dizajnu.
Utoliko Zagreb treba rješenje koje je otporno na vandalizam. Pritom, robustnost modela Francek je dobra smjernica koju treba uvažiti prilikom osmišljavanja novog zagrebačkog tipskog modela.
KAKVO RJEŠENJE ZAGREB TREBA?
Kod traženja novih rješenja ne bi trebalo posezati za kataloškim modelima jer se time grad zakida za vlastiti potencijal. Zagreb treba posebno oblikovanu zagrebačku tipsku česmu.
Nove gradske česme svakako bi trebale biti suvremeno oblikovane, jedinstvene i prepoznatljive za Zagreb. Time bi, s jedne strane, javni prostor bio opremljen sadržajem koji je nasušno poteban i predstavlja civilizacijski minimum, s druge bio bi manifestiran dizajnerski potencijal oblikovanja komunalne opreme koja ulazi u javni prostor grada (a nasuprot trendu slabih kataloških rješenja), i s treće strane, takva mreža doprinijela bi afirmiraciji vode kao javnog dobra i ljudskog prava.
O ČEMU VODITI RAČUNA? / TEMELJNE SMJERNICE
Pri odabiru novog rješenja potrebno je voditi računa o niz katakteristika:
– Kod nove česme nužno je voditi računa da ona bude dostupna svima podjednako: djeci, odraslima, starijima i osobama s invaliditetom, odnosno potrebno je uvažiti ljudsku raznolikost po pitanju mogućnosti dosezanja slavine. Na niz inozemnih primjera to je riješeno tako da se česmi može prići s više strana i s različitih visina – djeca koja su niža mogu iskoristiti npr. stubu, odnosno postoji i mogućnost regulacije mlaza na slavini kako bi ga prilagodili visini koja kome odgovara.
– Poželjno je i da česma nudi mogućnost da se voda direktno ulijeva u npr. bočicu.
– Kod novih javnih česmi mogućnost konzumacije vode svakako bi trebala biti osigurana i za životinje. Mogućnost napajanja životinja vrlo je lako uklopiva u ukupno rješenje nove česme, a da se pritom poštuju svi sanitarni standardi, odnosno za životinje je potrebno imati izdvojeni dio. Za to se može, primjerice, iskoristiti gravitacija tj. voda koja teče prema tlu iz povišene glavne slavine.
– Oblikovanjem i izborom materijala nove česme trebaju biti otporne na vandalizam i smrzavanje.
– Model treba imati mogućnost jedostavne implementacije u različite tipove javnih prostora.
– Česme trebaju biti i označene na način da je odmah jasno da se radi o punktovima za besplatnu pitku vodu. Uvažiti treba i činjenicu da je Zagreb turističko odredište pa ta informacja treba biti usmjerena i na sve one koji ne razumiju hrvatski jezik (rješenje je u npr. grafičkom prikazu).
– Predlažemo i oznake za slijepe i slabovidne.
– Svaki dodatni sadržaj može biti plus kroz, primjerice, neke od specifičnih lokalnih referenci. Primjerice, da svaka česma bude i info punkt s nekom od tema iz povijesti grada vezano uz vodu na lokaciji gdje se česma nalazi (npr. na savskom nasipu – priča o Savi). I samo oblikovanje može biti s referencom (primjer takve česme je ona inspirirana kulom Lotrščak u bloku Ilica- Dalmatinska).
– predlažemo da česme sadrže i ime i /ili grb grada Zagreba.
Uvažavajući navedene smjernice, odabir najkvalitetnijih među pristiglim radovima treba temeljiti na kombinaciji i uravnoteženosti između: oblikovanja tj. forme i održivosti, funkcije i mogućnosti korištenja i doživljaja pri korištenju samih korisnika svih profila, razrađenosti prijedloga, mogućnosti njegove implementacije u (bilo koji) javni gradski prostor te potencijala, odnosno mogućnosti dodatne razrade s ciljem udovoljavanja svih prethodno navedenih kriterija.
KAKO DOĆI DO NAJBOLJEG RJEŠENJA ZA GRAD?/ JAVNI NATJEČAJ ZA NOVU ZAGREBAČKU ČESMU
Zagreb ima problem s komunalnom opremom. Postojeća komunalna oprema ne doprinosi identitetu grada u pozitivnom smislu, a uglavnom se radi o slabim kataloškim rješenjima. Utoliko Zagrebu treba jedinstveno autorsko rješenje nove i prepoznatljive gradske česme, a najbolji put do odgovarajućeg rješenja je javni natječaj.
Natječaj nužno treba provesti u suradnji sa stručnjacima i strukovnim udruženjima.
Provoditelj natječaja za novu zagrebačku česmu moglo bi biti strukovno dizajnersko društvo. Hrvatska dizajnerska scena raspolaže znanjima, kreativnim potencijalom i kapacitetima da iznađe najbolje rješenje za grad, a javni natječaj je najdemokratskiji i najpravedniji način da se dođe do takvog rješenja za grad.
Natječaj bi nužno trebao biti interdisciplinarog profila, a to znači da osim produkt dizajnera u ocjenjivačkom sudu trebaju biti zastupljene i druge relevatne struke, poput povjesničara umjetnosti, umjetnika, arhitekata i drugih stručnjaka.
Stručnjaci interdisciplinarnog profila svakako bi trebali biti uključeni već kod definiranja natječajnog programa. Ključ uspjeha natječaja je u kvalitetnom i sveobuhvatnom natječajnom programu.
Primjerice, natječajni program trebao bi biti izrađen i u suradnji sa Zavodom za javno zdravstvo kako bi buduće rješenje zadovoljavalo sanitarno-tehničke i druge uvjete.
TKO TREBA BITI U ŽIRIJU NATJEČAJA
Pojedinci/ke koji bi bili članovi žirija trebali bi biti etablirani stručnjaci, a ne tek ispunjavati formalni uvjete nekog zvanja.
U žiriju ne bi trebali sudjelovati osobe imenovane na funkcije temeljem pripadnosti političkoj stranci, već prednost treba dati stručnjacima s ugledom u struci i odgovarajućim kompetencijama.
GRAĐANSKA PARTICIPACIJA
Sukladno europskim demokratskim standardima, u natječaj je svakako uputno uključiti i građane kroz neki od modela građanske participacije. Primjerice, stručni žiri može odabrati tri najbolja prijedloga koja bi se potom mogla predstaviti javnosti te otvoriti za period sugestija i kritika, nakon čega bi mogao uslijediti period eventualnih korekcija, a tek potom izvršiti finalni odabir s uključenjem stručnog žirija i same javnosti.
Procedure (odabira zagrebačke komunalne opreme) je općenito potrebno profesionalizirati i demokratizirati.
PRIMJER GRAĐANSKE PARTICIPACIJE
Kao primjer građanske participacije navodimo slučaj grada Madrida koji je 2016. godine na glasanje stavio dvanaest (predselekcija stručnog žirija, ukupno 218 pristigla rada) primjera novih klupa, od kojih su građani odabrali tri prijedloga koja su ušla u uži izbor i čiji su prototipi potom izrađeni kako bi mogli biti testirani i u javnom prostoru grada.
U tome smislu predlažemo i da se razmotri mogućnost testiranja nekoliko odabranih modela u procesu finalnog izbora rješenja koje bi imalo postati službeni gradski tipski model javne česme.
LOKALNI PRIMJER DOBRE PRAKSE PRVOG ZAGREBAČKOG JAVOG NATJEČAJA ZA NOVU TIPSKU ČESMU
U okviru procesa zagovaranja veće dostupnosti besplatne pitke vode u javnom prostoru Zagreba, u suradnji platfotme 1POSTOZAGRAD i projekta Ars Publicae godine 2016. proveden je prvi ikad javni natječaj za idejno rješenje nove zagrebačke česme.
Natječaj je definirao osnovni program temeljen na suvremenim standardima i potrebama, a pokazao je da postoji interes i sposobnost domaće dizajnerske i druge struke za kvalitetna rješenja.
Na natječaju je pobijedio prijedlog nazvan „Vodek“ autora Nere Nejašmić Kozina i Petra Kozine iz studija PIN.
*Prijedlog “Vodek” autora Nere Nejašmić Kozina i Petra Kozine/ PIN, 2016.
Više o natječaju ovdje.
Prvonagrašeni rad potvrdio je argumente koji idu u prilog nove zagrebačke tipske javne česme, a sam natječaj pokazao se kao najbolja formula za pronalaženje suvremenih, cjelovitih i održivih rješenja.
Ideja natječaja provedenog u sklopu umjetničkog projekta s ograničenim sredstvima nije bila implementirati nagrađeno rješenje, već skrenuti pažnju na problem i mogućnosti, odnosno potaknuti Grad da na temelju kvalitetnoga programa, u odgovarajućim uvjetima i s kompetentnim žirijem, sam raspiše službeni natječaj za idejno rješenje nove tispke zagrebačke česme kakva Zagrebu treba.
NOVI TIPSKI MODEL NIJE JEDINI MODEL KAKVE TREBA POSTAVLJATI U PROSTORU
Uvođenje novih česmi ne bi nipošto trebalo značiti uklanjanje svih preostalih Franceka jer su oni dio identiteta grada, već nužnu sadržajnu nadogradnju javnog prostora i to uvođenjem još više punktova s besplatno dostupnom pitkom vodom.
Uz poželjno i lako primjenjivo tipsko rješenje nove česme kakvo Zagrebu treba, na određenim lokacijama u gradu moguća su i specifična rješenja ili prilagođavanja (npr. na Manduševcu kojem kroz sitnu sadržajnu nadogradnju treba vratiti njegovu stoljetnu funkciju tj. osim ukrasnog zdenca ponovo treba postati i javna česma).
*Prijedlog platforme 1POSTOZAGRAD za povratak stoljetne funkcije, 2017.
Svakako bi trebalo uvesti pravilo da se kod svakog novog uređenja neke javne površine česma u pravilu već programski predvidi pa da autori projekata uređenja javnog prostora doprinesu gradu kroz specifična autorska rješenja novih česmi. Na sva druga mjesta mogla bi se postavljati tipska nova zagrebačka česma.
GDJE POSTAVITI NOVE ČESME?
Svi bitniji javni prostori, odnosno oni s većom frekvencijom korisnika pješaka, trebali bi imati pristup besplatnoj pitkoj vodi putem javnih česmi i to kao dio standardne urbane komunalne opreme.
Nove bi se česme trebale nalaziti na niz lokacija u javnom prostoru: od pješačke zone, važnijih trgova, većih i manjih javnih parkova, nasipa, šetališta uz potoke, na svim okretištima tramvaja, uz sportske terene i rekreacijske zone i na drugim odgovarajućim javnim površinama.
Za uvođenje nove mreže javnih česmi dijelom se lako može iskorisiti i već postojeći vodovodni sustav.
Pritom je potrebno uvažiti sadašnje stanje na terenu, tj. vidjeti gdje ima ili nema potrebe za česmom. Primjerice kvartovi s individualnom izgradnjom imaju manje potrebe za česmama nego prostori s većom gustoćom stanovnika, odnosno znatnijom frekvencijom korisnika javnog prostora.
STRANE PRAKSE
U prilog potrebe razvoja mreže javnih česmi za Zagreb, kao primjere dobre prakse navodimo gradpve Beč i Rim gdje postoje ekstenzivne i praktične mreže javnih česmi. Beč ima više od 900 punktova s besplatnom pitkom vodom, a u ljetnim mjesecima na nekima od frekventnih lokacija postavljaju se i one mobilne. Grad Rima ima više od 2 500 javnih česmi, a ističemo i da pored svake rimske fontane postoji javna česma jer se “vodu ne treba samo gledati, već se treba moći i okusiti”.
*Mreža punktova s besplatnom pitkom vodom u središtu grada Rima.
PREPORUKA EUROPSKE KOMSIJE
Ove 2018. godine, Europska komisija izdala je preporuku kojom sugerira veću dostupnost besplatne pitke vode u javnom prostoru i to kao dio komunalnog standard.
Uvođenjem nove mreže javnih česmi, Zagreb se približava europskom civilizacijskom standardu.
EKOLOŠKI ASPEKTI
Mreže javnih česmi uvelike doprinose smanjenju plastične ambalaže koja predstavlja jedan od najradikalnijih zagađivača svjetskih vodenih masa. Uvođenjem mreže javnih česmi destimulira se upotreba jednokratne plastike, odnosno doprinosi i razviju svijesti o vodi kao javnom dobru i ljudskom pravu.
PROMOCIJA ZAGREBA KAO GRADA PITKE VODE
Aktualna zapuštenost velikoga broja postojećih gradskih česmi čini ih ne samo neupotrebljivima već i nevidljivima.
Sustav gradskih česmi treba sustavno unaprijeđivati ali i promovirati.
Postojeći sustav uz nužnu nadogradnju s novom mrežom punktova s besplatnom pitkom vodom treba predstaviti kao nešto pozitivno, napredno i sigurno čime se i bitno podiže komunalni standard grada,a grad približava europskim standardima.
Novu mrežu javnih česmi trebala bi pratiti kampanja osmišljena od strane Grada, a kojom će popularizirati upotreba česmi i afirmirati pitku vodu kao vlastito javno dobro i veliku prednost Zagreba u odnosu na druge gradove.
Kvalitetna nova mreža javnih česmi mogla bi postati i identitetski važna stvar za Zagreb i sama po sebi (turistička) atrakcija.
Uvrštavanje mape postojećih česmi na GeoPortalu Zagrebačke infrastrukture prostornih podataka odnosno u novu aplikaciju mZIPP je korak u dobrom smjeru poduzet 2016. godine, ali nije dovoljan.
Zagreb bi se mogao ugledati na Ljubljanu, koja takvu kampanju provodi od 2008. godine kroz gradska komunalna poduzeća “Snaga Ljubljana” i “Vodovod Kanalizacija”. U promotivnim materijalima naglašava se da javne česme nisu samo ukras grada već podsjećaju na to da se u Ljubljani pije dobra voda i prenose poruku da je voda prirodno dobro koje mora biti dostupno svima.
Grad Ljubljana je 2016. godine proglašen zelenom prijestolnicom Europe, a javne gradske česme koriste se i kao turistički faktor.
U zagrebačkom slučaju, veliki potencijal ima činjenica da je Zagreb grad na čiji su razvoj uvelike utjecali vodotoci ted a element vode u javnom prostoru ima različite manifestacije, od Save, mreže potoka, zagrebačkih otoka kroz povijest i danas, fontane itd.
Kao primjer povezanosti grada i vode može podsjetiti i Manduševac te dvije gradske legende: one o Mandi koja grabi vodu za piće ili ona da se onaj koji popije vodu s Manduševca, Zagrebu uvijek vraća. Te legende ukazuju da je Manduševac uvijek bio mjesto gdje se voda mogla piti i da su Zagreb i voda priča koja se isprepliče.
Zagreb je grad na pitkoj vodi i na tome bi se mogla graditi kampanja brendiranja zdravog grada i to, između ostaloga, i kroz novu mrežu javnih česmi i novi tipski model kao prepoznatljivog utilitarnog svakodnevnog elementa u javnom prostoru glavnog grada Hrvatske.
NOVA MREŽA JAVNIH ČESMI KAO DIO DIZAJNA KOMUNALNE OPREME GRADA
Česme spadaju pod komunalnu opremu.
Komunalna oprema u Zagrebu uglavnom je loša te se sve više poseže za (slabim) kataloškim rješenjima koja bitno utječu na sliku grada, a da istovremeno ne doprinose utilitarnim zahtjevima, kvaliteti javnog prostora i prepoznatljivosti koja bi trebala biti originalno zagrebačka.
Nova mreža javnih česmi ima potencijal stvoriti specifično zagrebačku komunalnu opremu i time doprinijeti ne samo komunalnom standardu, već i izgradnji identitetske slike Zagreba kao suvremenog grada, pa i turističkog središta.
VODA JE JAVNO DOBRO I LJUDSKO PRAVO
“Hrvatska je 12. zemlja na svijetu po potrošnji flaširane vode i to unatoč činjenici da je 85 % stanovništva pokriveno zdravstveno ispravnom i kvalitetnom vodom iz vodoopskrbnog sustava.”
Odgovornijim održavanjem postojeće i uspostavom nove mreže javnih česmi za Zagreb, voda će se afirmirati kao javno dobro i obrnuti trend kojim se, kroz neodržavanje i često uklanjanje postojećih česmi pristup besplatnoj pitkoj vodi donedavno sustavno zatirao.
Razvojem mreže koji nužno treba pratiti novi tipski model kako bi konzumacija bila praktična tj. česme služile svojoj svrsi, čime se i uvelike doprinosi razvoju svijesti o važnosti vode za život.
*Grafit u Splitu / foto: Bojan Krištofić
JAVNO DOSTUPNA BESPLATNA PITKA VODE JE KOMUNALNI, JAVNOZDRAVSTVENI I CIVILIZACIJSKI STANDARD TE DIO ZAGREBAČKE URBANE TRADICIJE
Možda najveći problem koji se tiče dostupnosti besplatne pitke vode u javnom prostoru Zagreba je činjenica da taj problem desetljećima uopće nije bitnije promišljan, a još su manje promišljana originalna rješenja samih česmi kao integralni dio rješenja.
Besplatno dostupna pitka voda u javnom prostoru dio je i zagrebačke urbane tradicije, a Zagreb jedan od gradova koji se mogu pohvaliti pitkom vodom.
Tu činjenicu treba afirmirati upravo kroz novu mrežu javnih česmi kao stvarne potrebe grada budući da su česme odraz komunalnog, javnozdravstvenog i civilizacijskog standarda.
Pritom nema razloga da Zagreb ne dobije najbolje moguće rješenje.
Autor: Saša Šimpraga / sve tekstove ovog autora za Vizkulturu pročitajte na linku.
Fotografije: Bojan Krištofić, PIN, Saša Šimpraga, arhivske
Intervju s Nerom Nejašmić Kozina i Petrom Kozinom nastao u okviru projekta Ars Publicae pročitajte ovdje.
Anketni intervju o zagrebačkoj komunalnoj opremi nastao u okviru projekta Ars Publicae pročitajte ovdje.
Primjere modela javnih česmi u Zagrebu potražite ovdje.
Tekst je nastao u suradnji portala Vizkultura i platforme 1POSTOZAGRAD.
1POSTOZAGRAD je građanska platforma usmjerena na poboljšanja grada i javna dobra.
1POSTOZAGRAD nije udruga, nema proračun niti raspolaže ikakvim sredstvima. Sav angažman na poboljšanjima Zagreba provodi se isključivo kroz počasni rad tj. volonterski.
Aktivnosti platforme 1POSTOZAGRAD pratite ovdje.
