Zagrebački Muzej za umjetnost i obrt (MUO) već niz godina provodi jedan vrlo zanimljiv program: u svoje muzejske zbirke izložene u Stalnom postavu dovodi radove suvremenih umjetnica i umjetnika. Na poziv Muzeja svake godine jedan odabrani autor/ica osmišljava nove radove za Stalni postav i u njemu kreira novi kontekst, postavljajući vlastitu izložbu. Provođen s ciljem ostvarivanja suvremenog dijaloga s izlošcima, ciklus izložbi Suvremeni umjetnici u Stalnom postavu MUO svako je jedna od najoriginalnijih takvih inicijativa u lokalnom kontekstu. Stalna zbirka tako je svake godine iznova aktualizirana, a ujedno se uspostavlja i uvijek drugačija interakcija i dijalog između suvremene umjetnosti te umjetnina i predmeta koji pripadaju povijesnim razdobljima.
Dosadašnji nastupi Dalibora Martinisa, Dubravke Rakoci, Željka Badurine, Slavena Tolja, Ide Blažičko, Nike Radić i Božice Dee Matasić pokazuju da je svaka izložba nepredvidljivo iznenađujuća i iznova redefinira mogućnosti aktualizacije muzejskih zbirki, a neki od radova trajno su uvršteni u muzejski postav. Tako se u Stalnom postavu MUO u dvorani Sakralne umjetnosti na prvom katu nalazi ambijentalna instalacija Ide Blažičko Topologija beskraja (2015.), a na drugom katu u dvorani posvećenoj temi Obrtne škole može se vidjeti jedan od radova Nike Radić iz serije fotografskih instalacija Doma (2015.) te svjetlosna instalacija Dubravke Rakoci u dvorani posvećenoj Dizajnu (2011.).
*Dubravka Rakoci: Crtež u prostoru (2011.)
Projekt je iniciran 2009. godine, kada je u njemu sudjelovao Dalibor Martinis koji je izložio 40 radova iz svih perioda njegova umjetničkog stvaranja, uključujući i novoproducirane radove, pa je izložba bila svojevrsna retrospektiva. Unutar tog formata, Martinis je artikulirao neke od svojih stalnih umjetničkih preokupacija, poput problematiziranja relacije umjetnika i muzeja/galerija, odnosno pozocije umjetnika unutar institucionalnog sustava. Od 2012. godine, kada je Dubravka Rakoci izložila radove na najneočekivanijim mjestima Muzeja (od podova do stropova), projekt se redovno provodi jednom godišnje. Iduće je godine u ciklusu sudjelovao Željko Badurina koji je u Stalnom postavu izveo pedesetak intervencija – u formatu digitalnih montaža, zvučnih radova i ready-made dopuna muzejskih predmeta, ishodišno vezanih uz njegove ranije radove. U središtu njegova interesa bio je ponajprije institucionalni svijet muzeja sa svim svojim zadanostima, od konvencija izlaganja muzejskih predmeta do pitanja njihovog porijekla te simboličke i utilitarne svrhe.
*Slaven Tolj: Citius, Altius, Fortius (2014.)
Godine 2014. Slaven Tolj u Stalnom postavu bavio se postupkom imaginarne rekonstrukcije društveno-političkog konteksta dubrovačke situacije vezano za projekt gradnje golf igrališta na Srđu. Kroz izraženu kritičku poziciju aktivista, Tolj je izložbu strukturirao kao narativno-performativni sklop u procijepu između fiktivne usporedbe i dokumentarnog prijenosa. U izložbi Topologija beskraja 2015. godine skulptorica Ida Blažičko izložila je ambijentalne instalacije donose dinamičnu svježinu i snažno artikuliranu organičku dijalektiku koja se ostvaruje kroz pomicanje granica između unutrašnjeg i vanjskog, volumena i prostora – muzeja oko nas i svjetova u nama. Nika Radić je 2016. godine u pojedinim prostorijama muzejskog postava izložila fotografske autoportete u prirodnoj veličini, postavljene da izgleda kao da se autorica koristi muzejskim eksponatima u obavljanju svakodnevnih radnji. Muzejski postav tako je postao privatni prostor, a audio radovi sa zvukovima uličnih nemira i sukoba taj svakodnevni život stavljaju u širi društveni kontekst te postavljaju pitanje međusobne uvjetovanosti privatnog i javnog života.
*Nika Radić: Doma (2016.)
Prošle je godine Božica Dea Matasić svojim intervencijama stvorila muzejsku fantazmagoriju o trendu multiplikacije koji doprinosi sve radikalnijim promjenama uvjeta i oblika komunikacije, zahvaćajući sve nivoe društvenosti, od serijske proizvodnje i masovne potrošnje do kloniranja. Kroz poigravanje s pojavom masovne virtualizacije koja je prisutna u domeni industrije zabave potrošačke kulture, autorica je progovorila o otuđenju od tjelesnosti i o drugačijim senzornim očekivanjima potencijalne publike u odnosu na umjetničko stvaralaštvo i njegovu muzejsko-galerijsku prezentaciju, što je aktualna problematika koja uvjetuje današnji odnos publike prema instituciji muzeja.
*Akiko Sato u privremenom studiju u MUO-u
Ovogodišnja izložba u Stalni postav dovodi japansku umjetnicu s dugogodišnjim boravkom u Hrvatskoj, Akiko Sato. Od 16. siječnja do 31. ožujka bit će izložena njezina serija ambijentalnih crteža na svili, nastala upravo u MUO-u tijekom prosinca 2017. i siječnja 2018., kada je u Stalnom postavu muzeja, u dvorani Sakralne umjetnosti na 1. katu, Sato stvorila svoj privremeni radni studio, te ujedno u potrazi za inspirativnim motivima obilazila cijeli postav.
Više o aktualnoj izložbi potražite ovdje.
