Krajem rujna Ministarstvo kulture RH raspisalo je natječaj, točnije javni poziv za isticanje kandidature za povjerenika hrvatskog nastupa na Venecijanskom bijenalu – 15. Međunarodnoj izložbi arhitekture. Za sve one koji ne znaju, Venecijanski bijenaleAlejandra Aravene. Tema Bijenala, kako ju je Aravena naslovio, nosi naziv Reporting from the Front.
Venecijanski bijenale arhitekture smatra se najznačajnijim mjestom izlaganja i predstavljanja suvremene arhitektonske prakse i predstavlja jedinstvenu priliku za stjecanje većeg ugleda i međunarodne vidljivosti hrvatskih arhitekata. Venecijansko Bijenale globalno je mjesto susreta arhitekata i umjetnika s međunarodnom publikom, kustosima i galeristima. Iz tog je razloga, kako bi Hrvatska dobila što kvalitetniju prezentaciju, Ministarstvo kulture ovim pozivom ciljalo privući široki spektar praksi i promišljanja na području arhitekture i urbanizma. Na javni poziv pristigle su četiri prijave, a ocjenjivački sud u svom se odlučivanju rukovodio iskazanim intencijama uprave Bijenala te tematskim i problemskim okvirom kako ga je postavio čileanski arhitekt i teoretičar Alejandro Aravena.
Namjera uprave Bijenala bila je da je nakon prošlogodišnjeg važnog, hvaljenog, inspirativnog, ali za Bijenale ipak eksperimentalnog izdanja ostvarenog u suradnji s Remom Koolhaasom, koji je bio u potpunosti posvećen kuratorovom istraživanju, potrebno „nastaviti s Bijenalom koji okuplja arhitekte i koji je posvećen istraživanju novih granica koje pokazuju vitalnost arhitekture, granica koje prelaze preko različitih dijelova svijeta i prezentiraju arhitekturu istinski uključenu u pronalaženju specifičnih odgovora na specifične potrebe. Ovo sljedeće izdanje Bijenala stoga namjerava ponovno premostiti jaz između arhitekture i građanskog društva, koji je u posljednjim desetljećima pretvorio arhitekturu u, s jedne strane, spektakl, dok je s druge čini marginalnom i nevažnom.“
Izvješća s bojišnice, u slobodnom hrvatskom prijevodu jest tema ovogodišnjeg bijenala, a komunicira crte arhitektonskih bojišnica u srazu s akutnim suvremenim društvenim problemima, odnosno o pozivu da se na izložbi tematiziraju konkretni prijedlozi iz arhitektonske prakse koji aktualiziraju složenost suvremenih društvenih procesa te prezentiraju primjeri koji dokazuju kako arhitektonsko djelovanje još uvijek može biti istinski angažirano i djelotvorno.
Kako sam Aravena naglašava: „Ima još dosta bitaka koje trebaju biti dobivene i dosta frontova koji trebaju biti pomaknuti, kako bi se podigla kvaliteta izgrađenog okoliša i, kao posljedica toga, kvaliteta života ljudi. To je ono što želimo da posjetitelji dođu vidjeti na 15. Međunarodnoj izložbi arhitekture: uspješne priče koje zavređuju biti ispričane i uzorne primjere koji zavređuju biti pokazani, u kojima je arhitektura uspjela, uspijeva i uspjet će postići pomak upravo u tim bitkama i frontovima.”
U zakonskom roku su na javni poziv Ministrstva kulture RH pristigle sljedeće četiri prijave, s tematskim okvirima kao naslovima prijava;
Maroje Mrduljaš / Antun Sevšek: Budućnost na čekanju
Saša Randić: Hotel (i)migrant
Antonio Grgić: Rezonantni krajolici
Dinko Peračić (autorski tim: Miranda Veljačić, Emina Višnić, Slaven Tolj, Dinko Peračić): we need it – we do it / to trebamo – to radimo
Ocjenjivački odbor djelovao je u sastavu Ana Dana Beroš, arhitektica i kustosica, Dražen Pejković, dopredsjednik UHA, Sanja Šaban, predstavnica Ministarstva kulture, Karin Šerman, Arhitektonski fakultet, predsjednica Ocjenjivačkog suda te Nevena Tudor Perković, predstavnica Ministarstva kulture.
Kako navode u obrazloženju, nakon pažljivog razmatranja svih pristiglih prijava a rukovodeći se navedenim Araveninim tematskim smjernicama, povjerenstvo odnosno ocjenjivački odbor izabrao je prijedlogDinka Peračića (kojeg čini autorski tim: Miranda Veljačić, Emina Višnić, Slaven Tolj, Dinko Peračić) pod nazivom: we need it – we do it / to trebamo – to radimo.
*Dinko Peračić
Iz Ministarstva navode kako je odbor ocijenio da taj rad najbolje odgovara raspisu izložbe i iskazanom specifičnom karakteru zadatka. Prijedlog aktualizira sadržajnu rekonstrukciju triju građevina, u Zagrebu, Rijeci i Splitu, koje bi trebale postati mjestom dinamičnih i intenzivnih društvenih interakcija, a koje potiču nevladine udruge kao korisnici prostora. Promovira se ideja ponovnog korištenja postojećih prostora koji su ili izgubili svoju prvobitnu namjenu ili nisu nikad bili privedeni namjeni, što je dobrim dijelom posljedica tranzicija, nesređenih imovinsko-pravnih odnosa, nedostatka sredstava ili pak nezainteresiranih političkih struktura i gradskih institucija. Arhitekti kao medijatori u mreži širih društvenih i kulturnih procesa, oslonjeni na vlastitu disciplinarnu intuiciju i inteligenciju, u zatečenoj situaciji strateški interveniraju i omogućuju da takvi blokirani projekti postanu funkcionirajući akteri i prostorni katalizatori promjena.
*Dom mladih, Split
Autori su svoj projekt opisali sljedećim riječima: „Ovim sudjelovanjem arhitektonsko djelovanje želimo prikazati kao širu društvenu disciplinu koja može, koristeći različita sredstva i surađujući s akterima–korisnicima, poduprijeti pa i pobuditi kolektivna nastojanja i graditi prostor koji postoji i koji se koristi kao javno dobro – arhitektura koja gradi prostor za koji se zalaže. Prošireno arhitektonsko djelovanje s kojim želimo sudjelovati na Bijenalu obraća se i uključuje širu publiku i veći krug korisnika i sudionika. Intenzivno je usmjereno javnoj domeni i općem interesu. Ne bavi se pojedincima već kolektivom. Ne odustaje zbog loših uvjeta i nedostatka sredstava, već pronalazi načine da se realizira. Proizlazi iz kulturne i društvene potrebe, za koju se angažira, bez obzira na okolnosti.“
*Pogon, Zagreb (o projektu smo pisali ovdje)
Članovi autorskog tima sudionici su i pokretači takvih novih udruga i kulturnih praksi koje djeluju izvan tradicionalnih okvira i izgrađuju vlastite sustave rada u promijenjenim uvjetima. Djeluju kroz višestruke mreže i brojne suradničke projekte, a osim kulturnih i umjetničkih sadržaja kreiraju, testiraju i provode nove oblike upravljanja javnom infrastrukturom koji se temelje na suradnji, dijeljenju prostornih resursa i zajedničkom odlučivanju. Dinko Peračić i Miranda Veljačić suosnivači su i voditelji Platforme 9,81, Emina Višnić ravnateljica je Pogona – Zagrebačkog centra za nezavisnu kulturu i mlade, a Slaven Tolj ravnatelj Muzeja moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci. Kroz vlastita neposredna iskustva oni stoga svjedoče o izazovima rada na „bojišnici“ arhitekture i kulture. Povezuje ih i potreba rekonstrukcije prostora koji su im dodijeljeni za rad – bivša tvornica Jedinstvo u Zagrebu, zgrada H bivše tvornice Rikard Benčić u Rijeci te Dom mladih u Splitu – koje treba reorganizirati kako bi odgovorili ciljanim režimima korištenja i projiciranim vidovima događanja. Rekonstrukcija dodijeljenih im prostora dio je pak i nastojanja da se afirmiraju i novi principi djelovanja i nove organizacijske strukture. Njihovo dugogodišnje direktno sudjelovanje u opisanim dinamičnim kulturnim i društvenim procesima, kao i značajno izlagačko iskustvo, afirmira upravo ovaj tim autora kao kompatibilne i kompetentne predstavnike Hrvatske na ovogodišnjem Bijenalu.
*MMSU Rijeka
*Tekst je dio Vizkulturinog projekta “Vizualne umjetnosti u medijima” koji je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije
