Nastavljamo s praksom objavljivanja intervjua ususret ‘kvartovskom’ dizajnerskom festivalu u okolici Martićeve – Design District Zagreb, koji će se ove godine održati prvi put. Kao medijski pokrovitelji festivala prenosimo intervjue koje je ekipa DDZ-a vodila s ljudima i kolektivima koji čine kulturnu scenu Zagreba i Hrvatske, a žive ili rade, ili jedno i drugo, u zoni uokolo Martićeve.
Danas je na red došao istaknuti domaći arhitekt Nenad Fabijanić, doajen hrvatske arhitekture, koji u spomenutom kvartu živi od samog rođenja. Nekoć stanovnik Tomašićeve ulice, a danas Vitićevog nebodera, Fabijanić je promatrao poslijeratnu arhitektonsku i urbanističku genezu četvrti praktički otpočetka, pa iza svakog ugla primjećuje zavodljive detalje i poticajne anegdote. Za sve one koji možda nisu upoznati s likom i djelom našeg uvaženog arhitekta, Nenad Fabijanić rođen je 1951. u Zagrebu, diplomirao je 1974. na Arhitektonskom fakultetu, gdje je zaposlen već od 1977., isprva kao asistent prof. Nevena Šegvića na Katedri za arhitektonsko projektiranje. Za svoj arhitektonski rad niz puta je nagrađivan, a impresivan popis nagrada sačinjavaju i tri nagrade Bernardo Bernardi te dvije nagrade Viktor Kovačić, na godišnjim izložbama Udruženja hrvatskih arhitekata za najuspješnije arhitektonske realizacije, dvaput je osvajao nagradu Vladimir Nazor koju dodjeljuje Ministarstvo kulture RH, tu su i niz nagrada Zagrebačkog salona te međunarodna nagrada Piranesi. Radovi su mu objavljivani u brojnim inozemnim časopisima, bio je predsjednik Društva arhitekata Zagreba (DAZ) od 1994. do 1996., dok je od 1999. predsjednik Udruge hrvatskih arhitekata (UHA). Pored obrazovno-pedagoškog i arhitektonskog rada, niz godina bavio se i kazališnom i TV-scenografijom, dizajnom postava izložbi i drugim srodnim aktivnostima.
Od njegovih recentnih projekata na Vizkulturi smo predstavili nagrađivani projekt arheološkog parka Principij u Rijeci (LINK), za koji je nagrađen upravo nagradom Bernardo Bernardi, a nedavno je na javnom urbanističko-arhitektonskom natječaju za Spomenik Domovini u Zagrebu osvojio prvu nagradu. (LINK)
Već dugi niz godina njegov arhitektonski ured upravo je u legendarnoj Vitićevoj zgradi u Laginjinoj ulici, za što kaže; “Svaki svjestan izbor uvjetovan je spletom okolnosti. Vrijeme, mogućnosti i oglas u novinama rezultirali su odlukom da svoj studio smjestim u Vitićevom “neboderu” u Laginjinoj 9. Vitića sam poznavao još iz gimnazijskih dana, uputio me u prve arhitektonske tajne. Nakon diplome, neko vrijeme projektirao jednu od svojih prvih paških realizacija u njegovom birou u Ilici 17. Bio je čovjek posebnog šarma i arhitekt koji je zaslužio veće stručno poštovanje i obzir u svojim kasnim godinama.”
Opisujući kvart u kojem živi i djeluje Fabijanić se nostalgično prisjeća nekih starih razdoblja pa to komentira ovako: “Svaki pokušaj opisivanja nostalgično me veže sentimentalnim sjećanjem na 60-te godine, na civiliziranu atmosferu kvartovskog ambijenta ispranog asfalta, breza i travnjaka, rijetkog automobilskog prometa i na nestašluke dječje ulične gerile. Kroz otvorene prozore i sa starih radioaparata i rijetkih gramofona čule su se melodije Glenna Millera, Ive Robića, Beatlesa, Berse i… živa glazba dvorišnih pjevača!
Posebno jasno sjećam se susjeda i stanara, njihovih imena i likova u rasponu od dimnjačara do liječnika. To je vrijeme kad se “po imidžu” teško razlikovalo umjetnike, profesore ili činovnike, a takvi su u kvartu bili u većini, svi u nekom suzdržanom i prijaznom zajedništvu. Mi klinci, pozdravljali smo ih s “(ljubi)’m ruke” iako se to nikad nije zbilo. Sve mi se čini da bi to vrijeme i mjesto zaslužili ozbiljniju literarnu obradu ali ovom prilikom nudim vam samo fotografiju Tomašićeve ulice Toše Dabca.”
Što je još arhitekt Fabijanić ispričao Bojanu Krištofiću iz Design Districta, o samoj lokaciji, promjenama koje su se događale, boravku i susjedima Vitićevog nebodera te zašto na kraju, u pitanju kako bi ovu četvrt opisao jednom rečenicom citira Slobodana Vuličevića te kaže “Gledajući ljude, kokoši misle: Kakva prokleta perad!”, pročitajte na LINKU
fotografije: Marija Gašparović
razgovarao: Bojan Krištofić
U proteklim tjednima na našim stranicama mogli ste pročitati intervjue vezane s Design Distric Zagreb sa sljedećim akterima kulturne scene koji djeluju ili žive u Martićevoj; arhitektima Penezićem & Roginom, grafičkim dizajnerima iz studija Fiktiv, umjetnicom Lidijom Boševski, kipom iz Kinokluba Zagreb te Borisom Bakalom iz udruge Bacači Sjenki.
Više info o Design Districtu na designdistrict.hr
Facebook stranica: facebook.com/designdistrictzagreb
