Vizkulturin podcast zamišljen je kao dijaloška artikulacija aktualnih autorskih umjetničkih projekata, recentno izloženih u zagrebačkim galerijama.
Naši su gosti ovog puta fotografkinja Zoe Šarlija i novinar Jan Vržina koji na izložbi u galeriji CEKAO, otvorenoj do 2. studenoga, predstavljaju svoju putopisno-fotografski dnevnik Kraj ceste. Nastao na temelju višegodišnjih zajedničkih putovanja autostopom uz minimalan budžet, projekt je rezultat potrebe da se ta iskustva i traganja za čudnim i slučajnim dokumentiraju i prezentiraju u obliku interdisciplinarnog dnevnika. Započet na Instagramu kao priprema za putopisno-fotografsku knjigu, rad se bazira na stoperskom putovanju u ljeto 2023. godine od Zagreba do Alžira, preko Crne Gore, Albanije, Italije i Tunisa. Kroz fotografije, anegdote i teorijski tretman doživljenog, prikazuju se susreti s lokalnim stanovništvom, vojskom, policijom, vizure cesta i gradova, veliko gostoprimstvo, kulturno-društvene razlike i sličnosti. Ta iskustva odskočna su daska za tematizaciju komodifikacije, postkolonijalnih politika, kulturne baštine i spektakularizacije mjesta, masovnog turizma i njegovih reperkusija na lokalno stanovništvo, identitet prostora u odnosu s identitetom stanovnika, whitewashing Mediterana itd.
Gosti: Zoe Šarlija & Jan Vržina
Razgovara: Karla Despot / tekstove i podcast razgovore ove autorice za Vizkulturu potražite na linku
Iz predgovora Tene Bakšaj:
∆ Kraj ceste /kɾɑj tsɛstɛ/ (narodna sint.):
1. završetak puta, 2. mjesto pored ceste na kojem se često nalaze autostoperi, 3. krajolik koji cesta stvara, 4. pren. susret s nepoznatim koji ti daje točno ono što (ne) tražiš
Putovanje pritom otvara i pitanje samog gledanja. Kako izgleda neko mjesto kada ga ne promatramo samo kroz turističke vodiče, razglednice i unaprijed poznate rute? Što se događa kada pokušamo izaći iz očekivane slike Mediterana i susresti se s ljudima i prostorima iz neposrednije blizine? Kraj ceste ne pokušava ponuditi alternativnu, “pravu” sliku tih mjesta, niti se može potpuno izmaknuti perspektivi vlastitih autora. Susret s nepoznatim nužno uključuje i susret s vlastitim pogledom, očekivanjima i predodžbama. Upravo se kroz taj procjep otvaraju pitanja turizma i komodifikacije prostora, kulturne baštine, identiteta mjesta i njegovih stanovnika te načina na koji se određeni krajevi predstavljaju i doživljavaju. Zbog toga Kraj ceste pruža i svojevrsni otpor konvencionalnoj estetici putopisa, onoj kojoj putovanje lako pretvara u niz lijepih i egzotičnih slika. Iako projekt obiluje fotografijama koje na prvi pogled mogu djelovati tako, njihova se privlačnost ne ograđuje od pitanja što se nalazi iza slike i pod kojim su okolnostima ti prizori nastali.
U tom smislu Kraj ceste ne ostaje na iskustvu putnika. Mediteran se u projektu ne pojavljuje kao razdvojeni niz destinacija, nego kao jedinstveni prostor koji povezuje povijest, kulturu i ljude, ali prostor duboko obilježen neravnomjernom raspodjelom moći. Podjela na sjever i jug nije samo geografska činjenica, već posljedica dugih povijesnih procesa, kolonijalizma i njihovih suvremenih inačica. Govoriti o putovanju prema jugu znači govoriti i o uvjetima koji određuju tko putuje, tko je gost, tko je domaćin, čiji se život može pretvoriti u sliku, priču ili turističko iskustvo.
Možda je zato važno da Kraj ceste ne nudi konačnu interpretaciju putovanja. Ono što je ostalo iza njega već je prošlo kroz nekoliko faza selekcije, pričanja i ponovnog prisjećanja. Projekt je način da se sačuva nešto što polako nestaje, ali istovremeno i da se propita način na koji putovanje pamtimo, prepričavamo i gledamo. Osvijestiti da je sve što znate samo jedan kut gledanja, ni po čemu službena ili jedina moguća kombinacija elemenata kojom se stvarnost tvori nije ugodno, ali je od početka bio cilj putovanja po sebi, pišu autori. Taj komentar ne odnosi se samo na pitanje osobnog iskustva, nego podrazumijeva i odgovornost prema ljudima i prostorima koje promatramo. Ako je putovanje susret s nepoznatim, onda je i važno pitanje što ćemo s naučenim iz susreta i hoćemo li dopustiti da poremeti sliku koju smo već imali. U nepoznato ste na koncu i htjeli kročiti.
Zoe Šarlija diplomirala je 2021. vizualne komunikacije na Studiju dizajna u Zagrebu. Fotografijom se bavi od 2017., radila je honorarno kao fotoreporterka Pixsella, a danas djeluje kao freelancerica u području kulture i umjetnosti. Samostalno je izlagala u Laubi, Atelieru LM i Fotoklubu Split, a 2024. osvojila je nagradu National Geographic fotonatječaja, Split Foto Salon i Nagradu Dijana Klarić.
Jan Vržina diplomirao je filozofiju i povijest umjetnosti 2023. Od 2024. surađuje s H-Alterom, Lupigom, Kulturpunktom, Biltenom i Novostima, a od 2026. zaposlen je u H-Alteru. Autostopom putuje od 2016., a bavi se i glazbom kroz projekt Šarijanata.
Od 2019. zajedno putuju autostopom: 2021. do Portugala, 2022. do Isfahana u Iranu, 2023. do Alžira, itd. Pratite ih na @zoe_sarlija i @krajceste.
Projekt VK Podcast – Vizkulturin Podcast dijalozi i online izložbe sufinanciran je sredstvima Grada Zagreba — Gradskog ureda za kulturu i civilno društvo te Ministarstva kulture i medija RH
