U Puli je prošlog tjedna otvorna samostalna izložba slikara Lovre Artukovića naslovljena “8 studija za 1 sliku (Dijana i Akteon?)” koja se održava u Galeriji Poola i otvorena je do kraja svibnja.
U nastavku tekst autora o izložbi:
Riječ studija u nazivu dijela navodi me uvijek na pomisao da nas autor želi uvjeriti da to što nam je ponudio na gledanje nije bila njegova stvarna i konačna namjera. Ta riječ iako sama po sebi zvuči ozbiljno, u kontekstu naziva kod mene budi sumnju da se tu radi o određenjoj nesigurnosti, odlaganju, o (još uvijek) traženju pravog puta. Iako studija u klasičnom slikarstvu podrazumjeva obično radnu skicu za (obično) neko ambiciozno djelo, interesantno je kako se u umjetnosti dvadesetog stoljeća vrlo često pojavljuje u nazivu kod mnogih autora, recimo tipičan primjer koji mi sad pada na pamet, je Francis Bacon sa svojim studijama za portrete. Pretpostavljam da je za njega prava bit portretirane osobe, pravi život ionako bio neuhvatljiv, te je naslovom želio sugerirati da su to samo pokušaji da se dopre do biti portretiranoga. Ono što ostaje na slikama ionako je slikarstvo a ne osoba sama. Ne znam je li je to bilo u samoj prirodi tog perioda koje je bilo samo po sebi stalno u traženju nečeg “novog”, nekog stvarnog NVD-a (novog velikog djela) do kojeg se na kraju nije nikad stiglo. U svakom slučaju mislim da nas je to vrijeme senzibiliziralo tako da danas vrlo često možemo više uživati u studiji draperije koju je neki stari majstor pažljivo nacrtao kao studiju za svoju sliku bogorodice nego u gotovoj slici. Sigurno je da dio tog uživanja leži u tome što je crtež draperije za razliku od slike bogorodice neopterećen bilo kakvim ideološkim konceptom te kao takav bezvremenski, prepušten potpuno našoj interpretaciji ili još bolje, čistom užitku gledanja.
Crteži ugljenom koje vam nudim na promatranje nastali su kao pripremne studije za sliku koja još nema neki definirani naziv, ali želja mi je bila raditi s modelima na nekoj vrsti prikaza ženske kupelji, wellnessa, tako nečega. Nekako se od početka počela javljati ideja da naslikam, nazovimo ga tako, ženski prostor u koji upada netko nepozvan, netko tko svojim ”zabranjenim pogledom” narušavu intimu tog skupa. Ne mogu i ne želim vam obećati da ću na kraju naslikati tu sliku, nadam se da hoću, ali mislim da ću još neko vrijeme uživati u slobodi da tražim “pravi put”, pravi način kako je naslikati, no nadam se da ćete unatoč nepostajanju “konačnog” dijela moći uživati u ovim studijama. Osim toga s malo mašte mislim da ćete biti u stanju s pomoću izloženih crteža složiti puzzle buduće slike.
Inače ako vas još zanima što znači Dijana i Akteon u nazivu, možete pročitati priču o njihovom kobnom susretu (po jadnog Akteona) u Metamorfozama Publija Ovidija Nasona, 3. pjevanje, stihovi 131-152 ili pogledajte na Wikipediji.
Rad Lovre Artukovića pratite na lovro-artukovic.com
