Tržnica kao prostor mogućih novih značenja

Zapadni dio Zagreba, nekadašnja periferija grada, tijekom prošlog stoljeća bio je snažno oblikovan industrijom. Gašenjem i izmještanjem industrijskih pogona na nove rubove grada postupno su nestajali i tragovi nekadašnjeg načina života, dok su ubrzana urbanizacija i promjene u strukturi gradskih četvrti oblikovale njihov današnji izgled. U tom se kontekstu Kustošijska tržnica nalazi u svojevrsnoj transformativnoj fazi, otvarajući pitanja o vlastitoj povijesti, sadašnjoj ulozi i mogućim budućim oblicima i smjerovima razvoja. Ured za fotografiju, koji svojim djelovanjem nadilazi područje fotografije te kroz različite projekte istražuje, kontekstualizira i aktivira prostore zapadnog dijela grada (o kojem smo na Vizkulturi pisali ovdje), proteklu subotu, 17. listopada, organizirao je jednodnevni događaj pod nazivom Plac u fokusu, organiziran uz potporu Mjesnog odbora Črnomerec. Cilj događaja bio je ponovno usmjeriti pažnju na Kustošijski plac, ali i otvoriti prostor za razgovor o njegovoj budućnosti u kontekstu širih ekonomskih, infrastrukturnih i urbanističkih promjena koje zahvaćaju gradske tržnice. Program je obuhvatio nekoliko različitih formata koji su placu pristupili kao prostoru susreta, trgovine, sjećanja i mogućih novih značenja.

Plac se nalazi između zgrade bivše robne kuće Nama i aktivnog gradilišta stambene zgrade, što jako dobro prikazuje tranzicijsko stanje u kojemu se prostor placa i kvarta nalazi. Na industrijsku prošlost kvarta podsjeća nas izložba Kvart u izlogu, sačinjenu od izbora crno bijelih fotografija Ratka Mavara snimljenih 1990. godine. Fotografije dokumentiraju industrijske pogone koji su tada još aktivni, a danas su većinom nestali ili su, uslijed prenamjene i nove izgradnje izgubili svoju nekadašnju prepoznatljivost i monumentalnost. Njihove su siluete potisnute novim stambenim blokovima i sve gušćim urbanim tkivom, zbog čega fotografije postaju zapis prostora kakav je nekad postojao. Izložba je postavljena na nekadašnje kioske pečenjara i ribarnice koji su, nakon što su izgubili svoju prvobitnu funkciju, sada dobili novu ulogu izložbenih prostora. Njihova prenamjena povodom ove akcije pretvorila ih je u malu kvartovsku galeriju, ali i svojevrsnu razglednicu prošlosti, kroz koju se prolaznicima otvara pogled na industrijski krajolik kakav je nekoć oblikovao ovaj dio Zagreba.

Panel-diskusija pod nazivom Čiji je plac?otvorila je niz pitanja o tržnici kao zajedničkom prostoru građana, njezinoj ulozi u svakodnevnom životu i mogućnostima njezine buduće transformacije. U razgovoru su sudjelovali arhitektica Jana Čulek, novinarka Lana Bunjevac (čije tekstove za Vizkulturu možete čitati ovdje) i Nikola Petković iz Gradskog ureda za gospodarstvo, ekološku održivost i strategijsko planiranje Grada Zagreba, uz moderaciju Tene Starčević (čije tekstove i podcaste za Vizkulturu potražite ovdje). Na početku panela, Lana Bunjevac predstavila je povijesni razvoj tržnica, prateći njihove transformacije od antičkog Rima do danas. Pritom je ukazala na promjene u njihovoj ulozi i načinu korištenja, ističući kako tržnice nikada nisu bile samo mjesta trgovine, već i važni prostori društvenog života, susreta i razmjene. Takav je povijesni pregled poslužio kao polazište za promišljanje o tome što se promijenilo u suvremenom korištenju tržnica i koje su njihove društvene funkcije danas još uvijek prisutne, a koje postupno nestaju.

Arhitektica Jana Čulek predstavila je pristup spekulativne imaginacije u arhitekturi, kojim se postojeći prostor promatra kroz mogućnosti onoga što bi mogao postati, umjesto da se njegova budućnost unaprijed ograniči postojećom namjenom. Kroz projekte koje razvija sa studentima govorila je kako zamišljanje alternativnih scenarija može postati alat za promišljanje javnih prostora i njihovih potencijala. Takav pristup posebno je zanimljiv u kontekstu Kustošijskog placa, čija budućnost ne mora biti svedena na očuvanje postojeće funkcije, već se može razvijati kroz nove sadržaje i načine korištenja koji odgovaraju potrebama lokalne zajednice. Nikola Petković govorio je o istraživanjima provedenima na području grada Zagreba koja ukazuju na to koliko su tržnice važne građanima. Takvi rezultati predstavljaju važan argument za ulaganje u njihovu infrastrukturu, održavanje i razvoj. Međutim, pitanje infrastrukture samo je jedan dio šire slike. Razgovor je otvorio i pitanje toga tko danas posjećuje tržnice, tko se u njima može prepoznati te kako ih učiniti privlačnijima različitim generacijama. Želja za budućnost je da plac ne bude prostor koji se prvenstveno povezuje sa starijim generacijama, nego živo mjesto koje će privlačiti i mlade, poticati njihovo zadržavanje i stvarati nove razloge za posjećivanje tog prostora. Pritom se razgovor dotaknuo i odlaska na tržnicu kao specifičnog kulturnog rituala. Posjećivanje placa vikendom često nadilazi samu kupnju namirnica nego uključuje susrete s poznanicima, razgovore s prodavačima, ispijanje kave i spontano druženje. Plac tako ima vlastitu koreografiju kretanja i provođenja vremena, oblikovanu navikama, susretima i ponavljanjem svakodnevnih rituala. Upravo su ti manje opipljivi aspekti važan dio njegova identiteta, ali ih je teško očuvati isključivo infrastrukturnim ili urbanističkim intervencijama. Potrebno je razmišljati o sadržajima, atmosferi i mogućnostima koje ljude potiču da na placu ostanu i nakon što obave kupnju. Panel je pokazao da pitanje Čiji je plac? nema jednostavan odgovor. Ono obuhvaća sve, od gradske politike i ulaganja u infrastrukturu do svakodnevnih navika građana i njihove mogućnosti da utječu na prostor koji dijele. Budućnost placa stoga ne ovisi samo o tome što će se u njega fizički ugraditi, nego i o tome kakav će se život u njemu omogućiti.

Glazbenu podlogu događaja oblikovao je Erol Sjajni svojom selekcijom vinila sastavljenom od šlagera, šansona i ex-Yu funka. Glazba je stvorila opuštenu atmosferu koja je potaknula druženje, nastavak razgovora o placu i zadržavanje na prostoru tržnice, izvan uobičajenog ritma kupnje i prodaje. Umjetnica Marija Kamber održala je participativnu radionicu tijekom koje su građani, odgovarajući na jednostavna pitanja, intervenirali na kartu placa. Promišljali su njegovu infrastrukturi, prepoznavali ono što im odgovara, ali i ukazali na nedostatke. Spekulativna pitanja o placu otvorila su prostor za zamišljanje drugačijih mogućnosti, uključujući i one naizgled neostvarive. Na taj je način radionica potaknula razmišljanje o odnosu građana i prostora, te kako postojeću infrastrukturu prilagoditi njihovim svakodnevni rutinama i potrebama. Smak Press, kolektiv koji je okupljen oko entuzijazma za različite oblike tiskarskih medija, napravio je akciju sitotiska na majice. Vizual, koji potpisuje član kolektiva Marin Remić (s kojim smo na Vizkulturi razgovarali ovdje), tiskali su na majice koje su podijeljene građanima. Tako je poruka Plac u fokusu napustila prostor tržnice i nastavila svoju šetnju kvartom.

Ovaj jednodnevni događaj drugi je u nizu pilot-programa Ureda za fotografiju, usmjerenog na suradnju s mjesnim odborima i aktivaciju javnih prostora zapadnog Zagreba. Dugogodišnji projekt Kvartovski objektiv, o kojem smo pisali ovdje, svjedoči o tom kontinuiranom interesu udruge za prostore i priče zapadnog Zagreba, dok je prethodni događaj Kvart u fokusu (o koje smo pisali ovdje) tijekom dva dana, uz podršku mjesnih odbora Jelenovac i Ban Keglević, aktivirao prostor Keglića kroz radionice, izložbu, koncert i druge aktivnosti. Plac u fokusu nastavlja taj pristup, usmjeravajući pozornost na budućnost tržnice i njezinu ulogu u životu lokalne zajednice.

Ipak, budućnost Kustošijskog placa zahtijeva više od povremenih događanja. Potrebno je dugoročno promišljati njegov razvoj, infrastrukturu i sadržaje te graditi publiku koja će plac prepoznati kao relevantan dio svakodnevice. Jedan je od ključnih izazova pritom privući nove generacije kupaca i korisnika te im omogućiti da tržnicu dožive ne samo kao mjesto nabave namirnica, nego i kao prostor susreta, boravka i kvartovskog identiteta. Navike odlaska na plac razvijaju se kroz iskustvo i osjećaj povezanosti s prostorom, a upravo kulturni programi i aktivnosti koje uključuju različite generacije mogu otvoriti put prema novim načinima njegova korištenja. Plac nije samo prostor prodavača i kupaca, već zajedničko, komunalno dobro čija vrijednost proizlazi i iz njegove društvene uloge. Njegov opstanak zato ovisi i o ljudima koji ga koriste, održavaju njegove rituale i prenose ih novim generacijama. U tom smislu, Plac u fokusu važan je poticaj za daljnje promišljanje o tome kako tržnicu sačuvati kao živ i dostupan organizam zajednice. Iako jedan događaj ne može odgovoriti na sva pitanja koja se otvaraju oko njezine budućnosti, može potaknuti razgovor, povezati različite aspekte i pokazati da građani imaju važnu ulogu u oblikovanju prostora koji dijele. Nadamo se da će ovakve inicijative postati kontinuirana praksa te da će se kroz suradnju lokalne zajednice, gradskih institucija i kulturnih organizacija razvijati novi sadržaji i načini korištenja placa. Jer budućnost tržnica ne oblikuje se samo planovima i ulaganjima, nego i time hoće li nove generacije u njoj prepoznati mjesto za sebe i poželjeti mu se vraćati.