Krajem listopada u Milanu će završiti najveća svjetska izložba, popularni EXPO 2015., koji se ove godine održavao pod temom “Feeding the planet, energy for life”. Hrvatski mediji EXPO 2015. nisu pretjerano puno pratili, kako njegovu tematiku i ponudu, tako ni arhitektonski segment same izložbe i privremenih paviljona, poglavito iz razloga što Hrvatska na EXPO 2015. samostalno nije nastupila.
Prošlogodišnja odluka Vlade da nećemo nastupiti na EXPO-u, naravno zbog mjera štednje, bila je praćena nizom negativnih komentara i kritika ponajprije iz razloga što mnogi upravo EXPO vide kao idealnu priliku za promociju države, osobito njezina turizma. No odluka je pala i Hrvati su zaobišli EXPO, do sada nam najbližu svjetsku izložbu, a iznimku ja napravio Grad Zagreb koji se u foto-finišu, protekle nedjelje, predstavio na jednodnevnom događanju.
No naš današnji fokus je predstavljanje, točnije arhitektonski kontekst predstavljanja naših susjeda iz Slovenije i njihov ekspresivni paviljon izgrađen za potrebe EXPO 2015.. Drvom obloženim paviljonom dominira popularni i novi slovenski slogan “I feel SLOVEnia” u kojem je riječ LOVE u riječi Slovenia podebljana, sugerirajući ljubav. Paviljon su projektirali Sono Architects, slovenski arhitekti mlađe generacije, a riječ je o privremenoj strukturi koja se sastoji od pet prizmatičnih elemenata koji, kako arhitekti naglašavaju, reinterpretiraju slovenski krajolik.
Paviljon pod svojom strukturom ugošćava niz izložbenih prostora, predstavljajući u njima različitu hranu i namirnice karakteristične za slovenske regije. Upravo znajući činjenicu da su hrana i gastronomija bile primarne okosnice na kojima su se bazirala predstavljanja država na EXPO-u u Milanu, dodatno razočarava odluka o nenastupanju Hrvatske, koja se upravo gastronomijom diči kao najvažnijim segmentom naše turističke ponude. Ne pokazati se na izložbi koja se odvija svakih 5 godina, na kojoj sudjeluje preko 140 država svijeta i čiji je medijski odjek neprocjenjiv i dalekosežan, svojevrstan je gospodarski hara-kiri, no lamentirati nad tom odlukom danas više nema smisla. Možda baš treba učiti od susjeda Slovenaca.
Slovenski paviljon pozicioniran je uz glavnu šetnicu EXPO lokacija, nasuprot ekvadorskog paviljona. Fasada njihovog paviljona, kao i urbana oprema uokolo objekta, ‘obučeni’ su lokalno slovensko drvo, evocirajući bogatstvo šuma i drvene industrije u Sloveniji. Koncept paviljona baziran je na trojstvu Zeleno – Aktivno – Zdravo, a sam izložbeni segment ponude u paviljonu i stav o nastupu Slovenije na EXPO-u nastojao je javnosti prikazati prostranost njihovih šuma, obilje jezera i potoka, šarm obale, bogatstvo nacionalnih rezervata te raznolikost flore i faune; pozicionirajući Sloveniju kao zemlju s osobitom prirodnim ljepotama, idealnu za aktivni i zdravi život.
Ideja projektanata i tima koji stoji iza izložbe bila je stimulirati osjetila posjetitelja paviljona, nudeći kulinarske raznolikosti koje, unatoč maloj površini zemlje, broje čak 24 gastronomske regije. Posjetitelji paviljona mogli su kušati široku lepezu delicija, kao gastro tako i enološke ponude.
Tim autora koji su osmislili paviljon činili su arhitekti Edvard Blažko, Marko Volk, Nina Tešanović, Nejc Batistič, Samo Radinja te art direktor Matija Kocbek i pejzažni arhitekt Tomaž Bavdež.
Šetajući zelenim površinama uokolo paviljona i u samom objektu, posjetitelje to evociranje bujnog krajolika upoznaje s punim sjajem Slovenije. Dominantni elementi pri izgradnji bili su drvo i staklo – prirodni materijali, gdje drvo naravno predstavlja beskrajne slovenske šume.
Gledajući slovenski paviljon i domet koje ovakvo predstavljanje ima, pitamo se je li imalo smisla ne pronaći budžet i zaobići izložbu koju vidi približno 20 milijuna ljudi?
Fotografije i više o autorima via sono.si/en/
*Tekst je dio Vizkulturinog projekta “Vizualne umjetnosti u medijima” i financiran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije
