U proteklih desetak dana predstavili svo vam dvije publikacije nominirane za nagradu “Neven Šegvić”, za publicistički, kritički, znanstveno-istraživački i teorijski rad na području arhitekture, koje u sklopu svojih godišnjih nagrada dodijeljuje Udruženja hrvatskih arhitekata, danas vam predstavljamo treću. Sve nominirane za ovu i ostale UHA-ine nagrade pogledajte na linku.
Nakon dviju nominiranih monografija domaćih arhitekata, koje potpisuju domaće autorice; “Miroslav Begović” autorice dr. sc. Borke Bobovec (link na objavu) te “Lavoslav Horvat, Kontekstualni ambijentalizam i moderna” autorice dr. sc. Zrinke Paladino (link na objavu) danas je na redu publikacija koja je projekt kolaboracije triju grafičkih dizajnerica.
«Thanks for the View Mr. Mies» je knjiga čije su autorice Lana Cavar (Zagreb), Danielle Aubert (Detroit) i Natasha Chandani (Brooklyn). Riječ je publikaciji istraživačkog projekta o arhitekturi, koja po mnogo čemu izvrće konvencionalnu monografiju naglavce.
Za temu svojeg interesa autorice su izabrale stambeni kompleks Lafayette Park u Detroitu, slavnog arhitekta Ludwiga Miesa van der Rhoea, koji je od useljenja 1963.g. pa sve do danas (bez obzira na činjenicu da se nalazi u gradu koji trpi značajnu ekonomsku i financijsku havariju) – primjer rijetkog i iznimno uspješnog rasno i ekonomski integriranog socijalnog stanovanja u Sjedinjenim Državama.
Autorice su kroz knjigu, na jednostavan i nepretenciozan način, ispričale priču o tome kako ljudi doista žive u arhitekturi, i to u najvećem, no najmanje poznatom arhitektonskom kompleksu jednog od velikana arhitekture prošlog stoljeća. Projekt su u potpunosti samostalno financirale, uredile, napisale i dizajnirale, te potpuno završenu knjigu ponudile izdavačima.
Publikaciju je izdao Metropolis Books / D.A.P. iz New Yorka, u rujnu 2012., u nakladi od 4500 komada. Distributer za Sjedinjene države je Distributed Art Publishers (D.A.P), jedan od svjetskih lidera na području distribucije umjetničkih publikacija. Distribuciju za Europu preuzeo je britanski Thames&Hudson Publishers, također jedna od vodećih distribucijsko-izdavačkih kuća. Knjiga se nalazi u svim značajnim knjižarama u Europi i Sjedinjenim Državama, a u Hrvatskoj je distribuiraju knjižare Algoritam i UPI 2M.
Knjiga je bila na #1 na bestseller listi kniga iz arhitekture i dizajna za 2012-2013. Koju sastavlja DAP, najjači distributer art publikacija na svijetu. Premda je ‘ispala’ iz Top 10, knjiga se i danas nalazi na spomenutoj listi.
Autorice su knjigu predstavljale u Muzeju suvremene umjetnosti Detroita, u MoMA P.S.1, Institutu Van Alen i na Graduate School of Architecture Sveučilištu Columbia u New Yorku, Zakladi Graham u Chicagu, Festivalu Salon Light 9 / Palais de Tokyo u Parizu te u Laubi u Zagrebu.
Kroz raznoliki materijal (intervjue, eseje, fotografije, arhivske materijale…) koji je prikupljen ili je nastao potpuno u suradnji sa stanovnicima naselja, knjiga je promišljen i često duhovit portret svakodnevnice u po mnogočemu jedinstvenom modernističkom naselju. Autorice su provele gotovo tri godine istražujući život stanovnika u naselju Lafayette Park, te sakupljajući materijale i dizajnirajući publikaciju. Za potrebe ovog projekta Lana i Natasha također su privremeno stanovale u Lafayette Parku, dok je Danielle sa stalnom adresom u Lafayette Parku od 2005. godine.
Stambeni kompleks Lafayette Park u Detroitu rijetko je publiciran i nedvojbeno manje slavljen od, na primjer, 860–880 Lake Shore Drive u Chicagu. No upravo izmještenost vrhunske modernističke arhitekture u danas gotovo napuštenom Detroitu omogućila je razvoj zanimljive zajednice koja je po mnogočemu vjerojatno jedinstvena na svijetu, i na paradoksalni način potpuno usklađena sa utopijskim stremljenjima modernizma 50tih.
Upravo sve to nagnalo je autorice da Lafayette Park, Detroit odaberu za prvi projekt kojime će se baviti njihov kolektiv Placement, zainteresiran za dizajnerske site-specific priče.
U nastavku pročitajte više o knjizi kroz prevod dijela teksta iz Uvodnika knjige:
Ovo je knjiga o životu u naselju Lafayette Park u Detroitu, za koje smo prvi puta čule kad se jedna od nas, Danielle, preselila u West Tower, a nekoliko godina kasnije i u jednu od kuća. Mi smo grafičke dizajnerice iz Detroita, Zagreba i Brooklyna, a zanima nas kako se doživljavaju i reprezentiraju “mjesta”. Svaka od nas provela je neko vrijeme u Lafayette Parku i bile smo jednako iznenađene koliko je opuštena, otvorena i prijateljska atmosfera u suprotnosti sa paradigmama koje obično prate minimalističku, modernističku arhitekturu.
Za očekivati bi naime bilo naselje zatvorenog tipa, te ljude koji vode nepristupačne živote u strogim, dobro dizajniranim interijerima. Stanovnici Lafayette Parka, međutim, iako ponosni na svoj dom, nimalo ne pripadaju u ovu kategoriju. Oni su naime uglavnom pripadnici srednjeg građanskog sloja i rado razgovaraju sa strancima. Cijelo područje naselja pristupačno je, te osim drveća nema nikakvih prepreka koje bi Lafayette Park odvajale od grada. Kompaktni stambeni nizovi obiteljskih kuća izgledaju kao da su prebačeni iz Nizozemske ili Švicarske, te doista nisu ono što bi se očekivalo u središtu Detroita, ili uopće u Sjedinjenim Državama.
Stanovnici Lafayette Parka pokazuju prilično širok spektar estetskih senzibiliteta, od onih koji ulažu minimalnu energiju u svoje interijere, do onih koji investiraju desetke tisuća dolara u uređenje. Od potonjih, oni sa “modernim” interijerima obično bivaju publicirani kada se naselje portretira u knjigama, časopisima ili na webu. Svakako je mnogo stanovnika koji žive u pažljivo dizajniranim domovima slijedeći modernističku estetiku, no mnogo je više onih koji su se ovdje nastanili mimo Miesa, jer ih je privukla neka od prednosti, poput npr. blizine središta grada, zelenila, ili spektakularnog pogleda.
Ti stanovnici prilagođavaju jednostavne, bijele “kutije” Miesa van der Rhoea različitim estetikama. Na primjer, Beverly Gibson i Richard Richard Worobec pretvorili su svoj dom u svojevrsnu galeriju za vlastitu kolekciju afričke umjetnosti. Stanarka zgrade Pavilion, dizajnerica interijera Jacqueline Neal koja za sebe kaže da njeguje “eklektičnu” estetiku, rekla nam je da cijeni Van Der Rhoeov namještaj no da ga prije vidi kao statusni simbol prihvaljiv za lobije poslovnih zgrada nego namještaj za dom.
Arhitektonski časopis Dwell, 2009. objavio je priču o domu Keire Alexandre i Toby Barlowa. Priča je bila vrlo afirmativna i priskrbila je naselju dosta publiciteta, no nagnala nas je na propitivanje medijske reprezentacije Lafayette Parka, i modernističke arhitekture općenito. Naime, očekuje se da dizajn interijera i life-style stanara odgovara (modernističkom) eksterijeru. U Lafayette Parku, naprotiv, prepoznajemo dinamičnu, raznoliku zajednicu koja živi sa kojekakvim stilski “neusklađenim” namještajem ili pak sa nikakvim. Neki su domovi uredni, a neki neuredni. Neki su puni djece, ljubimaca ili zatrpani kutijama. Dosta toga zanimljivog događa se i izvan arhitekture, u fizičkom ili virtualnom prostoru među zgradama — na dječijem igralištu, u lobijima nebodera, u parku, u email grupama. Stoga smo odlučile napraviti knjigu o Lafayette Parku koja se neće baviti specifično planiranjem Ludwiga Hilbeseimera, arhitekturom Mies van der Rhoea i hortikulturom Alfterda Caldwella, već će reprezentirati stajalište onih koji tamo žive.
Gotovo tri godine istraživale smo Lafayette Park, kroz iskustva onih koji tamo žive, te kroz vlastito iskustvo. Iznudile smo eseje od bivših i sadašnjih stanovnika, obavile hrpu intervjua te bilježile različite lokalne osobitosti (poput na primjer svirača gusala u parku ili problema s pticama koje se zaljeću u staklene stijene). Imale smo sreću raditi sa dvoje lokanih fotografa, Corine Vermeulen i Vasco Roma, koji su portretirali stanare u njihovim domovima.
Corine je provela mjesece s nama fotografirajući stanare za seriju fotografija koja se pojavljuju na početku svakog od tri poglavlja. Vasco, stanar Lafayette Parka, fotografirao je autore eseja u njihovim dnevnim boravcima te snimio mnoge manje fotografije koje se pojavljuju kroz knjigu.
Mnogi od priloga u ovoj knjizi dogodili su se spontano i organično, kao rezultat vremena koje smo provele ovdje. Stanarka Betty Brown dozvolila nam je da pregledamo njezin privatni arhiv tiskanih materijala vezanih za Lafayette Park. U razgovorima, mnogi stanari bi navodili poznate osobe koje su u nekom trenutku živjele ovdje. Uglavnom za njih nismo nikad čule, no kad smo ih krenule istraživati shvatile smo da te poznate osobe zapravo mapiraju zanimljivu mikro-povijest kulture i političke scene Detroita.
Nazvale smo knjigu Thanks for the View, Mr. Mies (Hvala na pogledu, gospodine Mies) kako bi istaknule spektakularne poglede iz Miesovih zgrada, jer gotovo svatko s kim smo razgovarale naveo je upravo pogled kao omiljenu stvar u domu. No upravo prozori s kojih se pruža pogled istovremeno su izvor su mnogih frustracija. U stanovima koji su okenuti prema jugu i zapadu, stanari provode ljetne mjesece boreći se sa okrutnom sunčanom svjetlošću i vrućinom. Kada su Lana i Natasha provele mjesec dana u zadivljujućem stanu u Pavilionu, primjetile su da konstantno otvaraju i zatvaraju prozore, te pale i gase grijanje.
Istovremeno, nekolicina starosjedilaca iz kuća, pričala nam je o problemima koje su ranih godina imali s kondenzirajućom vlagom koja se cijedila s prozora po podu (prozori su u međuvremenu zamijenjeni). Lokalno glasilo iz 1961. predlaže stanarima da uz prozore urede dekorativne vrtove od kamenića, kako bi lakše sakupili vodu (1). I dok nam je jedan od stanara govorio o tome, u šali se ispričao Gospodinu Miesu (Mr. Mies) za svoju odluku da ukloni orginalna sjenila za prozore u korist nečeg praktičnijeg. Tako smo se i mi Van der Rhoeu počele obraćati sa Mr. Mies (Gospodine Mies).
O autoricama
Grafičke dizajnerice Danielle Aubert (Detroit), Lana Cavar (Zagreb) and Natasha Chandani (Brooklyn), upoznale su se tijekom studija na Yale University School of Art. 2009. godine osnovale su Placement, kolaborativnu grupu koja istražuje interakciju ljudi i mjesta. “Mjesto” je u ovom slučaju široko definirani pojam te obuhvaća sve, od specifične geografski definirane lokacije (poput Lafayette Parka) do generičnih pojmova “mjesta”, poput npr. plaže ili autobusne stanice. “Thanks for the View, Mr. Mies” prvi im je projekt.
Internet stranica: placementpublication.org
Fotografije: Corine Vermeulen (eksterijeri i portreti stanara)
