Prošlog tjedna objavljene su nominacije Udruženja hrvatskih arhitekata, za najuspješnije arhitektonske realizacije iz 2013. U sklopu UHA-inih nagrada, osim tri kategorije za koje konkuriraju realizirani arhitektonski projekti unazad godinu dana, u kategoriji NEVEN ŠEGVIĆ valoriziraju se najuspješnije publikacije iz protekle godine, knjige i izdanja tematski vezana za arhitekturu, prostor i urbanizam.
S obzirom na to da smo veliku većinu arhitektonskih projekata koji konkuriraju za ove ostale nagrade već predstavili, ili to planiramo jako skoro, ususret dodjeli UHA-inih nagrada detaljnije ćemo vam predstaviti publikacije nominirane za nagradu ‘Neven Šegvić’.
Predstavljanje nominiranih započinjemo s monografijom „Lavoslav Horvat: Kontekstualni ambijentalizam i moderna“ čija je autorica dr. sc. Zrinka Paladino.
Akademik Lavoslav Horvat arhitektonskom je djelatnošću uvjerljivo obilježio hrvatsku arhitekturu dvadesetoga stoljeća i u njezinoj je povijesti ostvario jedan od opsežnijih i značajnijih opusa, a Zrinka Paladino u ovoj monografiji kronološki prikazuje njegov život i cjelokupno djelo. Knjiga je javnosti predstavljena polovicom prošle godine, izdavači knjige su MEANDARMEDIA i Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti – HAZU, a vizualni identitet knjige potpisuje studio Bestias.
Osim UHA-ine nominacije, knjiga Zrinke Paladino „Lavoslav Horvat: Kontekstualni ambijentalizam i moderna“ je u listopadu 2013. godine na natječaju Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu odabrana i uvrštena među dvadeset najljepših hrvatskih knjiga, koje će sudjelovati na izložbama Best Book Design from all over the World u Leipzigu i Book Art International u Frankfurtu 2014 godine.
U nastavku pročitajte djelove iz recenzija knjige, te više o Lavoslavom Horvatu i autorici Zrinki Paladino.
Tekst iz recenzije prof. dr. sc. Zvonka Makovića:
Rukopis knjige dr. Zrinke Paladino pod naslovom Lavoslav Horvat – Kontekstualni ambijentalizam i moderna monografska je obrada života i djela ovoga velikog i iznimno plodnog arhitekta. Štoviše, obrađujući detaljno sve Horvatove stvaralačke faze autorica nas upoznaje i s općim tokovima u hrvatskoj arhitekturi zahvaćajući pritom razdoblje od 20-ih pa sve do 70-ih godina prošloga stoljeća. U tom polustoljetnom rasponu pratimo s jedne strane životopis arhitekta, koji je sam po sebi gotovo romaneskan, s druge strane sazrijevanje i školovanje talentiranoga mladića, kasnije arhitekta, koji će kroz svoj svestrani stvaralački put dolaziti u doticaj s najznačajnijim arhitektima vremena, pa sve do kraja života s ostvarenim nevjerojatno svestranim i bogatim opusom.
Monografija dr. Zrinke Paladino posvećena arhitektu Lavoslavu Horvatu važan je prilog poznavanju hrvatske arhitekture 20. stoljeća. Znanstveno utemeljena analiza i valorizacija opusa ovoga arhitekta donosi po prvi puta spoznaje o jednom od najznačajnijih i najplodnijih autora u povijesti moderne hrvatske arhitekture.
*Lavoslav Horvat – Hotel Jugoslavija, Beograd
Tekst iz recenzije dr. sc. Tomislava Premerla:
Dr. sc. Zrinka Paladino nakon uspješno obranjenog doktorata s temom Lavoslav Horvat: arhitektonsko djelo 1922. – 1977. pripremila je obrađenu temu kao opsežnu, zanimljivu, intrigantnu i nasušno potrebnu knjigu pod naslovom Lavoslav Horvat – Kontekstualni ambijentalizam i moderna. Knjiga obrađuje cjelovito Horvatovo arhitektonsko djelo s nizom biografskih podataka i mnoštvom arhitektonskih činjenica te važnih i novo spoznatih saznanja o vrlo bogatom i kompleksnom vremenu Horvatova života koje je, naravno, djelovalo na njegov život i rad, markantno ga dijeleći na međuratni i poslijeratni period, te djelovanje u različitim društvenim i kreativnim okolnostima. Pristup složenoj temi i način istraživanja i tumačenja arhitekture sa stručnog i povijesnog aspekta, Modernoj pridaje posebnu ulogu, zanimljivu i neisključivu u svakom budućem teoretiziranju o temi moderne arhitekture.
Rezultati autoričina istraživačkog rada izloženi su na čitak i zanimljiv način i strukturirani prema modelu znanstveno utemeljene monografske obrade, pa meritorno zaključujemo kako je pedantnom obradom života i rada arhitekta Lavoslava Horvata historiografija hrvatske arhitekture dobila vrlo vrijedan i neisključiv dio priključen sustavu općeg kulturološkog značenja u sveopćoj našoj povijesti umjetnosti i kulture u dvadesetom stoljeću.
*Lavoslav Horvat – Crkva Gospe od Zdravlja, Split
O Lavoslavu Horvatu:
Akademik Lavoslav Horvat rođen je 27. rujna 1901. godine u Varaždinskim Toplicama, a nakon završene graditeljske tehničke srednje škole u Zagrebu i trogodišnje prakse u arhitektonskom ateljeu Rudolfa Lubynskog, upisao je Školu za arhitekturu profesora Drage Iblera u Kraljevskoj umjetničkoj akademiji. Za vrijeme studija, samostalno ili u koautorstvu s arhitektom Haroldom Bilinićem ostvario je i brojna djela za dva utjecajna investitora, Ivana Meštrovića i Božu Banca, za kojeg je napravio i impresivnu palaču Banac na dubrovačkim Pločama. U skupinu prepoznatljivih Horvatovih ostvarenja obilježenih duhom tradicije i skladno uklopljenih u zadani okoliš ubrajamo i obimnu Horvatovu arhitekturu u Dalmaciji. Crkva Gospe od Zdravlja na Dobrom u Splitu vjerojatno je najpoznatije Horvatovo splitsko djelo, koje se opravdano smješta u sam vrh suvremenih hrvatskih sakralnih ostvarenja.
Brojnost i valjanost Horvatovih industrijskih projekata i ostvarenja neupitno je presedan u našoj arhitektonskoj povijesti, u kojoj Tvornica vagona, strojeva i mostova „Đuro Đaković“ u Slavonskom Brodu, Tvornica prediva i konca „Dalmatinka“ u Sinju, te Tvornica električnih žarulja „TEŽ“ u Zagrebu predstavljaju značajnu hrvatsku modernu arhitekturu socijalizma 1950-ih i 1960-ih godina. Uz njih vežemo i ostvarenja čak četiri hidroelektrane u zemlji te jedne u inozemstvu, a Horvatovoj je hidroelektrani „Zakučac“ pokraj Omiša, kao najvrjednijem arhitektonskom ostvarenju u 1962. godini na području Hrvatske, čak bila dodijeljena godišnja nagrada ”Viktor Kovačić”. Lavoslav Horvat se kvalitetom velebnih poratnih ostvarenja, poput dugotrajno projektiranog reprezentativnog hotela „Jugoslavija“ u Novom Beogradu ili Savezne industrijske komore na beogradskim Terazijama, dokazao i izvan granica Hrvatske. Dobitnik je najprestižnijih stručnih priznanja i nagrada. Nagradom grada Zagreba nagrađen je 1965. godine, a iste godine mu je dodijeljena i Povelja zaslužnog člana Saveza arhitekata Hrvatske za značajan rad odrađen nakon završetka Drugog svjetskog rata. U Zagrebu mu je 1971. godine dodijeljena nagrada „Vladimir Nazor“, a 1974. godine i nagrada „Viktor Kovačić“ za životno djelo, čime je uvršten u malobrojni krug arhitektonskih velikana u našoj zemlji, laureata obiju najznačajnijih stručnih nagrada.
O autorici monografije:
Zrinka Paladino rođena je 31. prosinca 1972. godine u Splitu. Diplomirala je 1997. godine na Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Od siječnja 2010. godine zaposlena je na mjestu zamjenice pročelnika Gradskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirode u Zagrebu. Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 24. siječnja 2011. godine obranila je doktorski rad pod naslovom Lavoslav Horvat: Arhitektonsko djelo 1922.-1977. te je stekla akademski stupanj doktora humanističkih znanosti. Od veljače 2013. članica je uredništva Godišnjaka zaštite spomenika kulture Hrvatske Uprave za zaštitu kulturne baštine Ministarstva kulture, te je od travnja 2013. godine imenovana i članicom Odbora Ministarstva kulture Republike Hrvatske za dodjelu nagrade Vicko Andrić. Autorica je većeg broja znanstvenih i stručnih radova, te je aktivnom sudionicom stručnih skupova s područja povijesti hrvatske arhitekture, a posebno zaštite hrvatske graditeljske baštine.
*Lavoslav Horvat – TEŽ Zagreb i Palača Boža Banca Dubrovnik
