Utorkom predstavljamo fotografske autorske projekte, foto eseje ili serije fotografija
Predstavljamo seriju fotografija “Jeliba, muette” autora Danka Stjepanovića
O radu (tekst autora):
Ovo je treći put da istražujem percepciju vlastite prošlosti koristeći tuđu sadasnjost kao ogledalo.
“Jeliba, muette” uranja u prostor tišine i ostavlja svoje tragove iznutra. Ova vrsta tišine pojavljuje se kada sukobljena sjećanja više ne postižu kompromis. Masivne tektonske narativne ploče polako se počinju sudarati. Otvaraju se pukotine koje otkrivaju slabe točke, a pojedinci i etničke i društvene skupine užurbano ih nastoje zakrpati, ispričati nove priče, osmisliti nove ideje. Strah od života bez narativa je univerzalan. To je potreba za definiranjem niza važnih pitanja koja si neprestano postavljamo.
Projekt se odvija na obali rijeke Niger (Jeliba na jeziku naroda Bambara) u vrijeme kada su odjeci Arapskog proljeća dosegli subsaharsku Zapadnu Afriku. Mali je uzdrman i javlja se nemir. Kao u bilo kojem području s, kako se to često kaže, “bogatom poviješću”, slojevi su debeli i obrisi narativa posrću pod vlastitom težinom. Zajednice sa sjedilačkim i nomadskim načinom života (uglavnom Tuarezi) stoljećima se sukobljavaju, tražeći politički iskaz vlastitih vrijednosti. U suvremenom kontekstu, u kojem je kolonijalna prošlost prožeta s formalnim i neformalnim utjecajima Zapada i Istoka, državnih i nedržavnih ‘igrača’, ovi pokušaju mogu se doimati uzaludnima i naivnima, no oni su duboko ukorijenjeni u ranije spomenutom strahu od života bez narativa.
Zbivanja, društvena dinamika i mjesto pojedinca lako je prepoznatljiva nama koji smo odrasli za vrijeme rata. Ta bliskost omogućila mi je da nadiđem puko promatranje simptoma i aktualnih događaja. Zanimalo me je koliko su ti događaji važni za zajednički narativ, poprimaju li oblik zajedničkog javnog diskursa i gdje se nalazi nevidljiva granica u svakodnevnom životu iza koje gube svoj značaj? Prema onome što vidim i kako prepoznajem, mogu suditi o vrijednost vlastitih sjećanja. Koristim ih i kao alat za seciranje pojednostavljenog narativa nametnutog izvana.
“Jeliba, muette” ne bavi se ratom niti egzotičnim prostorom/vremenom. Bavi se pričama koje svi mi pričamo. Pitanje je, stojimo li ili se skrivamo iza njih?
Intervju s Dankom Stjepanovićem, koji je za OVmag vodio Borko Vukosav, pročitajte na linku ispod ovmag.org/hr/intervju-danko-stjepanovic/
O autoru:
Danko Stjepanović rođen je u Sarajevu u Bosni i Hercegovini 1980. godine. Nakon što se pridružio francuskoj fotografskoj agenciji Sipa Press, radio je kao fotonovinar nekoliko godina uglavnom na Balkanu, ali i u Sjevernoj i Zapadnoj Africi. U to vrijeme počeo je paralelno raditi na nizu fotografskih serija nazvanih Cenotaph. Sa snažnim refleksivnim referencama na vlastitu prošlost, serije su fokusirane na mehanizme iza političkih, ekonomskih i socijalnih mijena. Velik dio njegove sveukupne fotografske prakse čine suradnje s drugim vizualnim umjetnicima, piscima, arhitektima te u kazalištu. Živi u Londonu.
Više o autoru:
dankostjepanovic.com
Kategorija FOTODROM otvorena je za prijave vaših fotografskih serija, projekata i radova, koje primamo na naš mail [email protected]. Više informacija saznajte klikom na tirkizni prikaz iznad.
