U utorak, 15. studenog u 19 sati u Multimedijalnom kulturnom centru (Dom mladih) u Splitu otvaraju se čak dvije izložbe iz produkcije HDD-a: izložba Orsata Frankovića i Studija Flomaster pod naslovom Stvaranje mjesta te recentno zaključeni Ilustratorski dijalog: Hana Tintor & Srđa Dragović – Ping Pong. Prva predstavlja tematsko čitanje dizajnerskog rada Orsata Frankovića od ranih 2000-ih do danas, dok druga prikazuje što se događa kada se dvoje ilustratora, koji se dotad nisu poznavali, upuste u stvaranje zajedničkog crtačkog dnevnika. Organizatori izložbi su Platforma 9,81 i Hrvatsko dizajnersko društvo u partnerstvu s Multimedijalnim kulturnim centrom i DVK UMAS, a ostat će otvorene do 3. prosinca. Obje izložbe kurirao je Marko Golub.
Izložba Orsat Franković / Flomaster: Stvaranje mjesta zamišljena je više kao putovanje, a manje kao retrospektiva, te obuhvaća radove nastale u proteklih dvadesetak godina – u rasponu od plakata, preko oblikovanja knjiga do ambalaže i poštanskih maraka – povezane tematskom crvenom niti odnosa grafičkog dizajna i stvarnih i imaginarnih mjesta, gradova, pejzaža, ideje doma, pripadnosti, bliskosti i distance. Tema “stvaranja mjesta” sama se nametnula iz najmanje dva smjera. Prvi se ticao recentnih dizajnerskih radova koji su direktno tematizirali stvarna mjesta, najčešće, ali ne isključivo, grad Dubrovnik s kojim je, premda odavno živi u Zagrebu, i privatno i profesionalno i dalje snažno vezan. Drugi, mnogo osobniji, je nasljeđe traume pandemije – radi se o žudnji za obnavljanjem veza sa stvarnim mjestima, gradom, ljudima, zajedničkim prostorima, iskustvima, sadržajima i okruženjima koja su se u protekle dvije godine pokazala itekako dragocjenima i nezamjenjivima.
Tema izložbe su načini na koje grafičkim dizajnom mogu komunicirati, čitati, interpretirati, kritički analizirati, zamišljati, čak i iznova kreirati stvarna i imaginarna mjesta, kako nas jedan plakat ili knjiga mogu odvesti na putovanje takvim mjestima, kako nas može učiniti svjesnijima skrivenih dimenzija poznatih nam okruženja ili nas uvesti u posve nepoznata, kako naizgled konvencionalna stvar poput naslovnice nekog romana može postati prizorište, kako nas taktilni aspekt neke knjige može uvući u prostor koji ona tematizira, ili kako obična poštanska marka možda nije pismo, ali je početak pisma u daleke krajeve.
Radovi odabrani za izložbu nastali su od 2001. do 2021., u sklopu dva različita dizajnerska studija, inicijalno Laboratorium (2001 – 2012.), a potom Flomaster (2012 – danas), a neki i samostalno ili u suradnjama s drugim autorima, ali pretežno je riječ o recentnim ostvarenjima koja obuhvaćaju radove nastale za Dubrovačke ljetne igre, niz projekata Art radionice Lazareti (npr. Mjesto zajednice / Sakupljač Dubrovnik, 2020.; Grad je mrtav. Živio grad! – Užasi zavičaja, 2019. itd.), Unseen Film Festival, oblikovanje knjiga (Ana Opalić: Dom, Markus Zusak: Kradljivica knjiga, 2019.) te brojne druge.
Dulji tekst o temi i radovima predstavljenima na izložbi, koja je izvorno održana u HDD galeriji u proljeće 2022., pročitajte ovdje. Videorazgovor s Orsatom Frankovićem o izložbi pogledajte ovdje.
S druge strane, izložba Ilustratorski dijalog: Hana Tintor & Srđa Dragović – Ping-pong predstavlja posve nove radove dvoje istaknutih mladih ilustratora iz regije, Hane Tintor (Zagreb, 1992.) i Srđe Dragovića (Kolašin, 1990., živi i radi u Podgorici), koji su tijekom protekle godine vodili zajednički crtački dnevnik. Dvoje kreativaca koji se nikad nisu sreli, različitih crtačkih stilova, ali sličnog senzibiliteta, slali su jedno drugome svoje misli i ideje, i uzvraćali crtežima koji nam pokazuju kako tuđe riječi postaju zajedničke slike.
Oboje imaju prepoznatljive, ali i vrlo različite crtačke stilove. Hana Tintor vješto kanalizira naivnost dječjeg rukopisa, u njenim crtežima se iskrenost priče utjelovljuje u jednako takvim linijama, koje slobodno i neprekinuto teku onamo gdje ih vodi mašta i intuicija ruke, ne onamo gdje biste ih očekivali. Srđa Dragović u svojim ilustracijama uspijeva pronaći način da geometričnu svojeglavost vektorskog crteža – koja toliko često zauzdava ruke suvremenim ilustratorima pa im ilustracije izgledaju tako slično jedne drugima – prisvoji i pretvori u nešto autentično svoje, ponekad ekonomično i nježno, drugi put zamršeno i ekstremno kao da ih je radio poludjeli kompjuter.
No pritom imaju i nešto zajedničko – senzibilitet za neočekivanu, nadrealnu dimenziju svakodnevnog života. Oboje kao da osjećaju kako sitni, naizgled beznačajni događaji, susreti i uočeni karakteri, dijalozi uhvaćeni u prolazu, neupadljive situacije pronađene u gradovima u kojima žive i kroz koje prolaze, imaju važnost koju vrijedi zabilježiti i kapacitet da ih se prometne u nešto veliko i vrijedno priče.
To je oneobičavanje običnog, bilješke o stvarnosti začinjene minimalnim intervencijama koje potpuno preobličuju način na koji je vidimo, a ponekad ni intervencija nije potrebna nego već sama bilješka, prijevod u crtež ili tekst, čini tu transformaciju. Tijekom godine dana Srđa i Hana razmjenjivali su e-mailom većinom vrlo kratke bilješke, riječi, crtice u potrazi za svojim slikama, u potrazi za odgovorom kako iste te riječi i misli izgledaju u glavi onog drugoga. Kao da je to najlakša stvar na svijetu, Srđa i Hana u ovim ilustracijama odškrinjuju nam mjesta s kojih dolazi mašta, čudesna i nepredvidljiva, otkrivamo je da raste na mjestima koja mogu biti sasvim skromna i obična, ali još važnije – da kada ju se njeguje zajednički, može biti zarazna.
Više o izložbi i predstavljenim radovima pročitajte ovdje.
