Otok Hvar jedan je od najpopularnijih hrvatskih otoka; to mu je i teret i kruna. Dobivši ime po riječi starogrčkog porijekla pharos, koja označava svjetionik, otok Hvar najdulji je hrvatski otok s najvećom insolacijom, nastanjen od Neolitika, a svjedočio je povijesti starih Grka, Bizanta, Slavena. Prepunjen arheološkim nalazištima riznica je utjecaja, kultura i nasljeđa gotovo pretijesnih za jedan otok. Danas dijeli sudbinu mnogih atraktivnih otoka Mediterana; postaja je za noćni život, sidrište glamuroznih jahti, restorana najskuplje ponude i ljetni dom luksuznih gostiju. Otok Hvar jednodimenzionalno je sveden na glamurozno-zabavnu komponentu, koja je sezonskim blještavilom zaklonila svjetlo lanterne koje usmjerujuće tinja prema njegovoj bogatoj kulturno-umjetničkoj vrijednosti, otvorenoj turistima, ali predviđenoj mahom lokalcima, stanovnicima Hvara, onoj koja udiše život izvan sezone, potiče održivost i dijalog, participaciju lokalnog stanovništva, ostanak i dolazak ljudi, te drugačije promišljanje otoka. Ovaj tekst za Vizkulturin projekt Refleksije aktualnog skromni je doprinos cilju da izliječimo sivu mrenu u kolektivnom oku, zbog koje je kulturno-umjetničko bogatstvo Hvara skriveno, te da istaknemo važne udruge, umjetničke organizacije, gradske institucije i druge inicijative, no prije svega ljude koji stoje iza njih i djeluju u smjeru otkrivanja, čuvanja i aktiviranja vrijednosti ovog predivnog otoka.
Pišući lani o festivalu suvremene umjetnosti Jelsa Art Biennialu (o čemu možete čitati ovdje) bavili smo se sjajnim primjerom umjetničke prakse koja je usmjerena na lokalno i ekološko, participativna prema stanovnicima, održiva prema zajednici, koja revitalizira napuštene prostore te angažira umjetnike koji djeluju u tom ključu. Ta priča bila nam je donekle povod da istražimo i da se osvrnemo na neke druge kvalitetne hvarske umjetničke i kulturne inicijative, koje osnažuju zajednicu, nude aktivnosti izvan ljetne sezone te svojim radom potiču drugačije shvaćanje otoka, stvarajući kulturno-umjetničku alternativu svim onim neodrživim potrošačkim i kapitalističkim fantazijama koje se pojave na spomen imena Hvar.
Sličnost po pitanju rezidencijalnog programa s gore spomenutim JAB-om ima inicijativa Artist in Residence Cima. Pokrenuta je 2021. godine, a od 2024. njome upravlja udruga Mala na čijem je čelu kiparica i multimedijalna umjetnica Ana Kovačić, u čijoj je umjetničkoj praksi vidljivo izraženo djelovanje u kontekstu prostora. Tako se i ovaj program naslonio na njen osobni umjetnički interes ostvarivši ideju da rezidencijalnim programom smještenim izvan sezone omogući umjetnicima da reagiraju prema zajednici kroz produkciju radova vezanih uz Hvar, s posebnim naglaskom na njegove stalne stanovnike. Kovačić pojašnjava: Vidjela sam potencijal u uzajamnoj vezi umjetnika koji dolaze zimi na Hvar, te prostora Hvara i lokalnog stanovništva, pa je zato rezidencija dobila naziv Cima što je petlja na kraju konopa kojom se trajekt veže za kolonu uz obalu mora.
Prve rezidentice Cime bile su umjetnice Katerina Duda koja je boravila 2021. godine, te Lana Stojićević, koja je došla godinu poslije. Duda se u konceptu O idealnom krajoliku bavila imaginarnim utopijskim mjestom Mediterana tako što je kroz uličnu interakciju na tri točke u gradu (tržnica, popularni kafić i šetnica) prolaznike angažirala da podijele svoju viziju idealnog krajolika kroz crtež, razgovor ili asocijacije. Stojićević je u radu Analogni Hvar duboko zaronila u hvarsku povijest iz koje je izronilo Ploveće kazalište nazvano Teatro del Mondo koje je projektirao Aldo Rossi povodom Venecijanskog bijenala. 1979. godine to je kazalište bilo usidreno u Veneciji, a naredne godine plovilo je Jadranom do Dubrovnika te je bez zaustavljanja prošlo Hvarom čemu svjedoče i fotografije koje je Stojićević pronašla i koje su je inspirirale. Izradivši i porinuvši maketu tog kazališta radom je evocirala i sažela hvarsku kazališno-pomorsku povijest, te prizvala sjećanja na tu plovidbu. Nakon spomenutih umjetnica na rezidenciju je pozvan Miron Milić, a onda i kongoansko-nizozemski umjetnik Georges Senga, dok je i sama Ana Kovačić krenula s razvojem svog, nešto kompleksnijeg rada, koji je još u fazi nastanka. O načinu selekcije rezidenata Kovačić kaže: Rezidente odaberem prema tome što je njihov umjetnički interes vezan uz istraživanje prostora ili rad sa zajednicom. Umjetnici sami biraju teme kojima će se baviti, a moja je jedina smjernica da njihovi projekti i radovi stvaraju komunikaciju s prostorom grada, otoka, i njegovim stanovnicima, a za internacionalne umjetnike s prostorom Mediterana, otokom, morem i slično.
Izazovi koji prate ovaj rezidencijalni program gotovo su klasični za cjelokupni kulturni sektor; od nedovoljnog financiranja do manjka suradnika te brojnih drugih sitnih stvari vezanih uz medijsku vidljivost, informiranje i promoviranje. Ovu situaciju olakšavaju suradnje; primjerice ona s umjetničkom organizacijom Connect4 s kojom stvaraju i koordiniraju programe u društveno-kulturnom centru Fabrika 35, što je suradnja koja je Cimi omogućila širenje programa i djelovanja, te joj napokon dala svojevrsni dom koji olakšava organizaciju i rad.
Za jesen 2024. Cima planira dolazak Vanje Babića i Ivane Pipal, terensku nastavu studenata novih medija pod mentorstvom Katerine Dude, na kojoj će studenti reagirati na lokalni kontekst, te gostovanje Matee Šabić Sablić i njene Brodi/one. Pošto je Cima dobila prostor, otvorila se prilika za nove sadržaje pa je tako u svibnju ove godine održano gostovanje francuskog umjetnika Azzedinea Salecka, koji se planira opet vratiti sljedeće godine, kako bi radio na filmu koji će biti sniman na otoku. Uz to, ostvarena je i autorska radionica plutajućih objekata Lane Stojićević, poetska šetnja gradom Hvarom Kasno ljeto realizirana s pjesnikinjom i pokretačicom projekta Odvalimo se poezijom Sanjom Baković, skupna izložba Kairos je bog sretnog trenutka na kojoj su izlagali hvarski umjetnici Dino Bičanić i John Miličić, te Igor Ruf, Lana Stojićević i Ana Kovačić, zatim autorska radionica stop animacije za djecu pod vodstvom Gorana Radoševića naziva Forske zviri.
Osvrćući se na generalni cilj i ostvarenu produkciju Ana Kovačić zaključuje: Želimo stvoriti vezu između umjetnika, lokalnog prostora i stanovništva grada Hvara, te da iz te veze proizađu novi za lokalni kontekst mišljeni projekti, koji će nakon više godina održavanja činiti neki opus koji govori o gradu.
Imajući na umu zgodno izabran naziv ovog rezidencijalnog programa, vidljivo je kako je na simboličkoj razini ova rezidencija naglašeno zaslužna upravo za povezivanje; u prvom redu umjetnika i stanovnika otoka preko umjetničkih akcija i radova. Ako odemo dalje u igri riječi, da bismo otvorili novu temu i inicijativu, možemo istaknuti kako je Cima neraskidivim čvorom vezana uz značajni društveno-kulturni centar koji je neizostavno čvorište hvarskih kulturnih i umjetničkih djelatnosti, a kojeg mnogi, zbog izvjesne prisnosti s njim, često izgovaraju i navode bez broja koji mu stoji uz ime.
Fabriku 35 osnovala je i otvorila udruga Savez Platforma Hvar, da bi od 2024. godine koordinaciju preuzela umjetnička udruga Connect4 uz programskog partnera, spomenutu udrugu Mala. Trenutno vodstvo Fabrike 35 uz Anu Kovačić čini i Lukrecija Tudor Salom, predsjednica umjetničke udruge Connect4. Lista suradnika Fabrike 35 je brojna, što potvrđuje njenu inkluzivnu i otvorenu narav, pa se tu nalazi: Savez Platforma Hvar, Hvar 1612, Turistička zajednica grada Hvara, Odsjek za kulturu i odnose s javnošću grada Hvara, LAB 852 te brojni drugi umjetnici i kreativci. Radi se o mjestu predviđenom za susrete, otvorenom za korištenje svim pojedincima, udrugama i skupinama građana, opremljeno računalnom opremom, sklopivim namještajem, te inventarom adekvatnim za raznolike sadržaje i potrebe.
Ipak, zaustavimo priču o Fabrici na trenutak, te se vratimo malo u prošlost do udruge Savez Platforma Hvar, od milja PlatFORma, osnovane 2016. godine, čiju smo aktualnu predsjednicu Laru Stojanović kontaktirali da nam približi svoju perspektivu udruge, te značaj Fabrike 35. Te 2016. godine okolnosti nastanka ove udruge bile su značajne, jer je kazalište još bilo pod obnovom, Javna ustanova u kulturi nije postojala, a sva su događanja bila stihijska, neredovita i bez adekvatne koordinacije. Zato je ova udruga svoju početnu djelatnost usmjerila prema zagovaranju otvaranja društveno-kulturnog centra, s ciljem da se obogati kvaliteta života na otoku s posebnim naglaskom na period izvan sezone. Od tada se redovito organiziraju izložbe, radionice, edukacije, festival SERUM, te kreću suradnje s drugim otočkim organizacijama, širim jedinicama lokalne samouprave, institucijama i pojedincima.
Stojanović pojašnjava: Udruga nema vlastiti prostor za korištenje, no ponosimo se da smo s partnerima koji su Grad Hvar, Udruga Pjover, Dramski studio mladih Hvar, Festival mediteranskog filma Split, Gradska knjižnica i čitaonica Hvar i LAG Škoji, uspješno proveli projekt DKC: Plan K koji je sufinancirala Europska unija iz Europskog socijalnog fonda, te smo između ostalog otvorili Fabriku 35 prostor zajednice koji služi svim udrugama i građanima za provođenje društveno-kulturnih programa i aktivnosti.
Također, referirajući se na okolnosti nastanka udruge i činjenice da je Hvar iznimno sezonski grad, ističe kako je primarni interes bio na zimskom periodu, te zaključuje: Naš je fokus otpočetka bio na premošćivanju zimske rupe koja je tada, kada smo se osnivali, bila izraženija nego danas. Zimski Hvar danas ne zaostaje za ljetnim što se tiče broja događanja, pa bih ocijenila da smo sada u nekoj hiperprodukciji u kojoj bi bilo dobro obratiti pozornost na kvalitetu sadržaja i njegovu raznolikost, jer danas još samo nedostaje dodatnih sadržaja za mlade i srednjoškolski uzrast.
Vrijeme je da se vratimo u sadašnjost na priču o Fabrici 35 kroz riječi Lukrecije Tudor koja se nadovezuju na ovaj problem i dijagnosticira ga: Ovo ljeto smo uočili jak interes za sadržajima i radionicama za djecu. Pretpostavljamo da su roditelji ljeti preopterećeni, a djeca imaju manje sadržaja, pa svakako planiramo to imati u fokusu za ubuduće. Voljeli bismo da s vremenom proširujući kapacitete imamo mogućnost zaista još više postati neka vrsta drugačijeg mjesta koje pomaže prebroditi izazove hvarskog života.
Programski sadržaji Fabrike 35 su mnogobrojni, a u ovoj godini su zbog logističkih razloga bili, kao i kod primjera Cime, pretežno pozivnog karaktera zbog manjka suradnika. Zato je i kod ove grupe entuzijasta prisutna želja za širenjem kroz financijske, materijalne i suradničke potpore kako bi se sadržaji i programi mogli birati preko javnog natječaja.
Po pitanju programa Kovačić i Tudor se slažu kako je bitno eksperimentirati sa sadržajem, imati bogatu i različitu ponudu što ponekad zna utjecati na brojnost publike, međutim, kako navode, ono što svakako pokušavamo osvijestiti je da su ponekad za naš prostor i dva posjetitelja važna i pokušavamo da nas to ne demotivira u eksperimentiranju sa sadržajima.
Na ovom mjestu vrijedi najaviti poseban eksperimentalno rezidencijalni program u Fabrici 35 u sklopu kojeg je zamišljeno da gostuje umjetnička organizacija Arterarij, koja je u svom djelovanju često usmjerena na druge i generalno na manjine, a koja bi u sklopu kazališnog eksperimenta istraživačkog smjera fokus stavila na razotkrivanje i izoliranje otočkih stigmi. Njihov projekt Dva lica otoka bavio bi se kontrastom užurbanog života sezone i njegovog antipoda, melankolične zime, tj. vremena izvan sezone. Ova dualnost bi tako bila polje za istraživanje unutarnjih stanja otočana koji su nakon odlaska turista i prividnog mira, koji nastupa izvan sezone, prepušteni sebi. Predstava koja bi bila rezultat ovog rezidencijalnog programa je našla inspiraciju u Ionescovom komadu Ludilo u dvoje.
Na pitanje o ciljevima za dalje odgovaraju jednostavno i pomalo romantično: Naš cilj je svakako da imamo programe kroz cijelu godinu kako bi uvijek bili neka vrsta utočišta za Hvarane, ljeti mirno utočište, a zimi aktivno.
Hvarska priča prirodno se prelijeva s jedne udruge i organizacije na drugu ističući topli otočki element podrške u radu vidljiv i na primjeru Connect4 čije je predsjednica ranije spomenuta glumica i matematičarka Lukrecija Tudor Salom. Umjetnička organizacija Connect4 osnovana je u proljeće 2021. godine, da bi u jesen iduće godine već krenula s redovitim programom.
Lukrecija ističe kako je došla do programskog usmjerenja: Izvedbene umjetnosti su mi najdraže i najbliže od svih, pa mi je kreativnost i rad u tom smjeru najizraženija, ali uz pomoć drugih je fokus organizacije proširen na sve umjetničke forme i to širenje vidika me neizmjerno veseli.
Connect4 privlači pažnju s dva značajna projekta koja održava na godišnjoj bazi. Prvi je FORMAT – festival malih formi izvedbenih umjetnosti usredotočen na manje umjetničke forme profesionalnih umjetničkih kolektiva, institucija i pojedinaca koji u svom radu propituju relevantne teme javnog diskursa. Ovogodišnje izdanje trajalo je 3 dana, ugostilo 4 izvedbe i jedan masterclass suvremenog plesa koji je bio otvoren za javnost, a kojeg je vodila koreografkinja, plesačica i multimedijalna umjetnica Matea Bilosnić na temu suodnosa pojedinca i zajednice u kontekstu neizbježnog osjećaja povremene otuđenosti s potencijalom dugoročne osamljenosti. U sljedećoj, 2025. godini, festivalski fokus bit će usmjeren na ispreplitanje različitih medija uz eksperimentiranje s programom. Upravo je takav hrabriji pristup, vidljiv kroz naoko nespojive scenske strukture – iskustvo je pokazalo – doveo do otvaranja prostora komunikacije, diskusije i svojevrsne inkluzivnosti publike. Također, festival je do sada održavan u rujnu, međutim prebacuje se za kraj listopada s ciljem obogaćivanja otočke zime.
Drugi značajan program ove umjetničke organizacije je Rezidencijalni program književnih umjetnosti ostvaren u suradnji s Gradskom knjižnicom i čitaonicom Hvar. Rezidencije traju po nekoliko tjedana te se fokusiraju na manje ili više afirmirane umjetnike koji se kroz svoj rad bave otočkim temama i naslijeđem. Karakteristika ovih rezidencija je produkcija rada koji ostaje lokalnoj zajednici ili suradnja s odabranom grupom unutar zajednice kojoj je potreban takav poticaj i suradnja. Vrijedi spomenuti i projekt DRAMMA! održan prije dvije godine s mladom dramaturginjom Katarinom Baretić koja je tom prilikom boravila na rezidenciji, te prošlogodišnji projekt POEMMA! održan u listopadu i studenom kada su rezidenti bili Ivica Prtenjača i mladi nagrađivani pjesnik Josip Čekolj. Također, gostovanje koje treba zabilježiti ono je pjesnikinje s Visa Lare Mitraković, kao i Sanina Karamehmedovića koji se bavio prožimanjem poezije i glazbe, prevođenja i kazališta, dok su u ranijim rezidencijama sudjelovali renomirani književnici kao što su Kristijan Novak, Marina Vujčić i Tomislav Zajec.
Najavimo kako je za ovu jesen planiran rezidencijalni projekt PRRIČA! koji će ugostiti dvije rezidentice; književnicu usmjerenu na djecu i mlade Anu Bilić, te ilustratoricu Nenu Pavelić, s ciljem da se napravi ilustrirana slikovnica ili priča za djecu koja ostaje na korištenje gradu Hvaru i gradskoj knjižnici i čitaonici Hvar.
Iz grada Hvara odlazimo vrlo blizu, svega 30-ak kilometara cestom do Jelse kako bismo se upoznali s radom Muzeja općine Jelsa. Za tu smo priliku kontaktirali ravnateljicu Mariju Plenković koja nas je uputila u njegovu složenost i posebnost kontekstualizirajući pritom trenutak u kojem se muzej nalazi s obzirom na sadašnju zbirku i buduće planove. Sjedište muzeja smješteno je u kući Dobrović, no razne zbirke, te brojne raznorodne jedinice, smještene su i na drugim lokacijama. Stalni postav kuće Dobrović sačinjen je od dvije zbirke; one kulturno-povijesne, kao i zbirke grafika, slika i reljefa Jurja Dobrovića, tog značajnog umjetnika jelšanskih korijena. Prizemni dio kuće pretvoren je u galeriju Kravata u kojoj se organiziraju povremene umjetničke izložbe. Muzej općine Jelsa također upravlja Vinogradarskom zbirkom smještenoj u zgradi nekadašnje škole u Pitvama koja je podignuta početkom 20. stoljeća (projektom za koji je arhitektica Vanja Ilić nagrađena nagradom “Bernardo Bernardi” Udruženja hrvatskih arhitekata) te Ribarskim muzejem u Vrboskoj koji je trenutno u fazi preseljenja i izrade novog stalnog postava. Važnost ovih etnografskih zbirki je značajna jer one, između ostalog, predstavljaju dvije najvažnije tradicijske privredne grane otoka Hvara koje su kroz njegovu povijest oblikovale materijalnu i nematerijalnu kulturu otočkih zajednica ribara i težaka.
U tom duhu, ravnateljica Plenković dodaje: Naš rad je usmjeren na istraživanje, očuvanje i valorizaciju ove kulturne baštine otoka, sa sviješću o njihovoj mijeni kroz vrijeme uz stanovit kritički odnos prema tradiciji i njenim oblicima u suvremenosti.
To se sjajno reflektira i nadovezuje na Ribarski muzej smješten u Vrboskoj, naselju iz 15. stoljeća koje je nastalo iz nasušne potrebe za ribolovom; radi lova na skromnu hraniteljicu Dalmacije, srdelu. Izloženi predmeti u tom dijelu muzeja iznimne su etnografske vrijednosti, skupljeni iz ostavštine brojnih ribarskih obitelji ne samo Vrboske, već i drugih ribarskih mjesta. Tu se mogu vidjeti i naći alati, naučiti tehnike ulova sitne plave ribe i “lova pod sviću”, prisutan je dio inventara nekadašnje tvornice sardina koja je tu postojala, brojne informacije o ribama i drugim stanovnicima našeg podmorja, kao i dijelovi tradicionalne kuhinje.
Muzej općine Jelsa raspolaže i s brojnim drugim zbirkama kojima tek prethodi obrada i istraživanje, što sa sobom povlači potrebu za novim i adekvatnim izlagačkim prostorima. Upravo zato je jedan od glavnih zadataka ovog muzeja ulaganje u infrastrukturu koja će to omogućiti, kao i ulaganje u razne programe koji se bave kulturnim nasljeđem općine Jelsa poput dva arheološka programa na otoku Šćedru smještenom južno od Hvara u čemu je vidljiva širina djelokruga ovog muzeja.
Osvrćući se na sezonalni aspekt posjećenosti muzeja, Plenković nam otkriva kako se impuls koji diktira otočku dinamiku odražava i na njihovu posjećenost: Ljeti su programi osjetno posjećeniji nego izvan sezone, no upravo zimi postoji mogućnost intimnijeg iskustva posjeta ovom muzeju. Tako da muzej ima intenzivniji program za javnost tijekom ljetnih mjeseci, no razlozi za to ne leže samo u činjenici turizma, već i zbog toga što temeljna muzejska infrastruktura još uvijek nema uvjete za zimski rad, pa je zato pitanje infrastrukture bitno za djelatnost muzeja, te su ulaganja vezana uz obnavljanje zgrada u kojima se nalaze zbirke.
Zgrada Vinogradske zbirke potpuno je obnovljena i od prošle zime u njoj postoji i zimski program načelno usmjeren na lokalno stanovništvo, a obnova je obuhvatila i kuću Dobrović, dok Ribarski muzej uskoro također dobiva novi dom. Ako se osvrnemo na umjetničke programe koje muzej organizira, vidljivo je kako su raznovrsni i bogati, a oblikuju se prema temama pojedinih muzejskih prostora i potreba lokalne zajednice. Tako je u Vinogradarskoj zbirci fokus na enološkoj i kulturnoj baštini težačke zajednice u prošlosti i suvremenosti, pa u sklopu te zbirke postoji i kušaonica vina, a sadržaj ide i do filmskih projekcija. U Jelsi, pod krovom kuće Dobrović, najviše je umjetničkih i izlagačkih djelatnosti. Na tom tragu valja izdvojiti projekt Katamaran Art koji se provodio od 2018. do 2022. godine u suradnji s Galerijom umjetnina iz Splita, a radilo se o ciklusu od tri izložbe koje su se naizmjenično postavljale u Splitu i Jelsi s direktnom referencom na katamaransku liniju koja povezuje ta dva grada. Tom su prilikom u Jelsi bili predstavljeni radovi brojnih eminentnih umjetnika. Nabrojimo neke: Vedran Perkov, Vitar Drinković, Igor Zdunić, Mladen Galić, Eugen Feller, Damir Sokić, Vasko Lipovac, Nina Ivančić, Ivan Posavec, Krsto Hegedušić, Ljubo Ivančić, Edo Mutić, Loren Živković Kuljiš, Snježana Ban, Kažimir Hraste. Ravnateljica Plenković ističe: Tim smo programom htjeli aktualizirati onu dimenziju putovanja na koju ne pomislimo na prvu, a to je promet ideja – u ovom slučaju onih umjetničkih.
U prizemlju kuće Dobrović u galeriji Kravata izlagali su brojni suvremeni umjetnici i umjetnice poput Slavomira Drinkovića, Igora Rončevića, Duje Jerića, Lane Stojićević, Zrinke Barbarić, Vice Tomasovića i drugih. Muzej općine Jelsa postoji već 14 godina, međutim vidljivo je kako se zbog raznolikosti sadržaja i bogatstva zbirki nalazi u formi rasta. Na tom tragu ravnateljica dodaje: Možemo reći da smo još uvijek u nekoj formativnoj fazi jer je još puno posla pred nama da se uhoda kvalitetan redovan rad, ali čini mi se da smo jasno zadali smjer kojim idemo. Želja nam je da kontinuirano, tijekom cijele godine, možemo ponuditi kvalitetan edukativni i kulturno-umjetnički program za sve dobne skupine, a primarna publika nam je lokalno stanovništvo kako bismo doprinijeli izgradnji otvorene i kreativne zajednice.
Upravo se na kulturnoj slici nekog otoka ogleda ona poznata dihotomija sezone i zimskog perioda uz poznati stereotip kako je sezona predodređena za turiste, dok izvan sezone otok pripada stanovnicima, međutim na tom tragu Plenković ističe: Naravno da su nam turisti važna publika, pa nastojimo obogatiti ponudu kulturnog turizma, međutim važno mi je naglasiti da postoji jedan stereotip koji postoji u ‘turističkim destinacijama’, a to je da su muzeji za turiste. Muzeji su prije svega mjesta za lokalne zajednice i takav muzej želimo biti. Tako zaokružujemo priču o Muzeju općine Jelsa i pozivamo na posjet da se sve ovo ispričano neposredno doživi u točki koja spaja povijest i sadašnjost prezervirajući autentični hvarski identitet kroz promociju kulturnih vrijednosti koje su izgradile ovaj otok, povezujući, ne bez kritičkog odmaka, bogatu povijest otoka s dinamičnom sadašnjošću.
Nakon posjete Jelsi, vraćamo se istim putem, ali u drugom smjeru, gradu Hvaru da ispričamo priču o relativno mladoj ustanovi koja ima širok dijapazon djelovanja i upravljanja. Javna ustanova u kulturi HVAR 1612, čiji je osnivač grad Hvar, novoosnovana je kulturna ustanova inicijalno zamišljena u lipnju 2020. godine, a realizirana 2022. kao posljedica dugotrajnih nastojanja Odsjeka za kulturu i odnose s javnošću grada Hvara da se sve kulturne djelatnosti objedine krovnom ustanovom. Ova ustanova upravlja fortifikacijskim sustavom grada Hvara potičući i koordinirajući cjelogodišnji kulturno-umjetnički program. Ime potječe od Hvarskog kazališta, trećeg najstarijeg kazališta Europe i prvog otvorenog za sve građane bez obzira na klasnu i stratešku pripadnost, ujedno i spomenika baštine koji je prepoznatljivost cijelog grada. Da nas uputi u rad ove ustanove kontaktirali smo njenu ravnateljicu Jelenu Mićić. Prva asocijacija koja se javi promišljajući o Hvaru 1612 poveznica je s primjerom jedne druge dobre upravljačke i kulturne prakse, Javnom ustanovom u kulturi Tvrđava kulture Šibenik. Pokazalo se kako to nije bez razloga jer dobre prakse se, naučili smo to iz ove priče, međusobno raduju, povezuju i nadograđuju. Ravnateljica nam je u startu otkrila: Ravnateljica šibenske ustanove Gorana Barišić Bačelić pomogla mi je puno razgovorom i savjetima, jer je i sama prošla cijeli izazovni put od osnivanja do izgradnje danas relevantne kulturne institucije, od malog tima od svega par ljudi do preko 50 zaposlenika. Predivan primjer od kojeg svi mi koji se bavimo kulturom možemo puno naučiti.
Prokušani recept Šibenika slijedio je i Hvar, jer je posljednjih godina dovršena obnova ključnih kulturnih spomenika, što je stvorilo osnovu da se popune sadržajem, aktiviraju i revitaliziraju za dobrobit zajednice. Ravnateljica Mićić ističe kako su dvije ključne linije rada ustanove ove; jedna koja se bavi upravljanjem spomenicima: Hvarskim kazalištem, Arsenalom, Lođom i Kulom Sat, gradskom tvrđavom Fortica te Ljetnom pozornicom Veneranda te druga, jednako važna, je programska koja se bavi cjelogodišnjom produkcijom kroz razne programe i aktivnosti. Nakon službenog predstavljanja ustanove u siječnju ove godine, krenulo se u realizaciju zimsko-proljetnog programa, koji je trajao do lipnja, u sklopu kojeg je održano preko trideset događanja: predstava, koncerata, radionica, predstavljanja knjiga i izložbi.
Mićić se prisjeća: Taj period je za nas bio testni u smislu osluškivanja zajednice i ciljane publike kroz navedene sadržaje i to sustavno kroz onaj period godine kada se često čuje da se ništa ne događa. Kod nas se itekako događalo! Odaziv je bio odličan, publika je svojim dolaskom pokazala da je željna kvalitetnih sadržaja. Možemo reći da je program ustanove u izvansezonskom periodu više orijentiran na lokalno stanovništvo, posebno na djecu i mlade kroz edukativne programe i aktivnosti.
Nakon početnog perioda koji je trajao od sredine lipnja do početka rujna, ustanova je po prvi put samostalno provela Hvarsko kulturno ljeto, manifestaciju koja se 63 godine održava u gradu, ali ju je do sada provodio Odsjek za kulturu i odnose s javnošću uz pomoć vanjskih suradnika. U osvrtu na ovu godinu Mićić zaključuje: Nama je ova godina pokazala da smo krenuli dobrim smjerom i time ćemo se nastojati voditi i dalje te osluškivati zajednicu bez koje nijedan prostor ni kulturni program nemaju smisla.
Suradnje su poveznica svih inicijativa o kojima pišemo, no osim otočkih suradnji, JU Hvar 1612 surađuje i s HULU-om Split gdje su preko izložbenog programa povezali umjetnike odabrane preko javnog poziva za izlaganje, te se ističe suradnja grada Hvara s Kinom Mediteran u sklopu ljetnog programa u Venerandi, ali i zimskog u Hvarskom kazalištu.
Mićić za kraj ove priče zaključuje i najavljuje: Smatram da smo puno toga postigli u ovo malo vremena koliko aktivno djelujemo. Prvi mjeseci pa i skoro čitava godina bili su obilježeni rješavanjem brojnih administrativnih stavki i donošenjem dokumenata. Što se programa tiče, nastavljamo s Edukativnim programima za djecu i mlade koji su od ove godine sastavni dio kurikuluma u obrazovnim ustanovama. Nastavljamo i s jesenskim programom u Hvarskom kazalištu kroz studeni, a onda stiže i Advent kojeg ustanova osmišljava u suradnji s Turističkom zajednicom grada Hvara te s Odsjekom za kulturu i odnose s javnošću. S planovima za sljedeće ljeto smo već započeli u toku ovog ljeta i možemo reći da nas čekaju vrhunski umjetnici i izvođači na prekrasnim povijesnim lokacijama grada, kao i do sada.
Uz priču o JU Hvar 1612 nužno je istaknuti priču o suradničkom projektu Kino Mediteran, ambicioznoj i uspješnoj revitalizaciji kina u Dalmaciji, projekta koji je iznikao iz Festivala mediteranskog filma Split uz suradnju gradova domaćina, oživio kino dvorane koje su dugo bile zatvorene dignuvši također kvalitetu kino projekcija. Važnost pokretanja i prisutnosti Kina Mediteran za lokalnu zajednicu ogleda se u činjenici što prije njega ni jednu kulturno ljeto u gradovima nije nudilo filmski program mahom orijentiran na lokalne i europske filmove koji u komercijaliziranim kinima bivaju marginalizirani. Kino Mediteran je na Hvaru prisutno u dva grada: Hvaru i Jelsi. U Hvaru se nastavljaju na filmsku tradiciju koja datira još od 1930. godine kada je postojao prvi redoviti kino program, zatim na 60-e kada je u prostoru Arsenala postojalo Kino Madeira s cjelogodišnjom aktivnošću, ljeti na otvorenom u Venerandi koja je nastavila s aktivnošću deset godina nakon zatvaranja kina 1993. godine. Trodnevni pilot projekt Kino Mediteran u Hvar stiže 2012. godine, pokazuje se uspješnim, da bi od 2014. godine projekcije krenule i izvan turističke sezone. U ljeto iste godine Kino Mediteran dolazi u Jelsu prvo s dvije projekcije tjedno, da bi pozitivne reakcije posljedično dovele do pothvata digitalizacije 2019. godine kroz investicijski natječaj Ministarstva kulture. Tako je obnovljena kinoprikazivačka djelatnost na Hvaru pod paskom Kina Mediteran. Također, valja naglasiti kako su u sklopu Kino Mediteran turneje, koja je zaštitni znak projekta revitalizacije kina u Dalmaciji, ove godine posjećena i mala mjesta općine Jelsa: Zavala, Gdinj i Ivan Dolac.
Ovu kratku priču – jer za potpunu ili dužu bi nam bilo malo mjesta – treba shvatiti informativno, ali i kao pozivnicu da se neposredno doživi ne samo ovdje predstavljen sadržaj, već i da se otkrije novi koji se kapilarno već neko vrijeme širi velikim i malim mjestima Hvara, pružajući alternativu paradigmi o ovom otoku kao sjedištu luksuznog turizma isključivo za goste dubokih džepova željnih skupe i bučne zabave. Predstavljene prakse i ljudi koji stoje iza njih odraz su stručnog i predanog rada usmjerenog na očuvanje kulturno-umjetničke scene Hvara za brojne turiste, ali prvenstveno za hvarske stanovnike. Djelatnici su to koji predano rade u sezoni, ali još predanije izvan nje. Tako da na kraju ove priče svim inicijativama možemo samo zaželjeti vjetar u jedra da ovaj predivni otok, poznat po najvećem broju sunčanih dana u godini, nastavi sa svojom blistavom kulturnom insolacijom u vremenu izvan sezone, kada se sunce kraće zadrži na horizontu, a mrak ranije pada, tako da njegovi stanovnici nisu prepušteni sebi već bogatom kulturno-umjetničkom izboru koji generira kvalitetniji život u zajednici, toj utopijskoj, poetskoj i faktičnoj osnovi otoka.
Više o nabrojanim hvarskim projektima, udrugama i inicijativama možete saznati na njihovim stranicama i profilima društvenih mreža:
facebook.com/CIMA.ArtistinResidence
cimaartistinresidence.wordpress.com
Connect 4com
instagram.com/connect4_4connect
www.facebook.com/fabrika35
www.instagram.com/fabrika35_hvar
www.facebook.com/platformahvar
Hvar 1612
instagram.com/hvar1612
hvar1612.hr
Muzej općine Jelsa
muzejopcinejelsa.hr
Autor: Dario Dunatov / sve tekstove ovog autora čitajte na linku
