Dok smo se na Vizkulturi u prvom od četiri najavljena teksta bavili dubrovačkom aplikacijom za Europsku prijestolnicu kulture 2020, a unutar drugog teksta pisali o tome što kroz istu inicijativu žele postići u Osijeku, sada ćete imati priliku čitati kako je Rijeka zamislila svoju europsku kulturnu priču. Iako je načelno cilj svim kandidiranim gradovima poboljšati kulturnu ponudu grada razvojem vlastite umjetničke scene i njenim međunarodnim umrežavanjem, čime bi privukli domaću i stranu publiku, načini na koje će to pokušati ostvariti ipak moraju odgovarati lokalnoj problematici specifičnoj za samu sredinu u kojoj čitava priča i nastaje.
Stoga je Rijeka, naše najvažnije lučko središte, gdje se stoljećima zajedno s teretima miješaju i kulturne raznolikosti, iskoristila temu koja je obilježila sam grad i uobličila je u Aplikacijskom dokumentu pod naslovom Luka različitosti. Upravo Luka, kao sredstvo povezivanja grada s ostatkom svijeta, ostavlja trag na njegovom fizičkom, društvenom te mentalnom razvoju, zauzima krovnu tematsku poziciju unutar programa koji uz tu glavnu, broj još tri tematske cjeline Voda, Rad i Različitosti. Naslovi ova četiri programska segmenta pohvaljeni su od strane Povjerenstva radi njihove autentičnosti i lake marketinške prepoznatljivosti.
No, za razliku od osječkog i dubrovačkog programa o čijem ste sadržaju mogli čitati upravo na Vizkulturi, gdje je su članovi kreativnih timova ukratko pojasnili načine kojima žele postići ciljeve definirane tematskim cjelinama, na pitanje kako bi programski segmenti utjecali na grad i koje manifestacije bi preuzele vodeću ulogu, iz Rijeke smo dobili nešto skromniji odgovor. Tako je Ivan Šarar, pročelnik Odjela gradske uprave za kulturu pod kojim se formalno vodi projekt EPK, u ime tima objasnio – «Ovo pitanje je direktno pitanje o programu, stoga u ovom trenutku ne mogu govoriti o tome, ipak smo u takmičenju. Što se tiče samog koncepta programa, s njim smo zaista zadovoljni, svi ponuditelji programa prepoznali su mogućnost da se ozbiljno vežu uz koncept, a i povjerenstvo je prepoznalo njegovu kvalitetu i utemeljenost u gradskom identitetu. No ono što mogu reći je da smo cjelokupni program čvrsto strukturirali i da su projekti i programi međusobno konceptualno jasno povezani, a ne predstavljaju niz paralelnih odvojenih događanja».
Iako u riječkom timu nisu zabrinuti za kvalitetu i način provođenja programa, članovi Povjerenstva su iskazali pribojavanje upravo zbog mogućnosti pojave paralelnih događanja. Razlog za možebitnu programsku nekoordiniranost Povjerenstvo je pronašlo u upravljačkoj strukturi tima za kojeg su naveli kako bi trebao biti drugačije koncipiran. Naime, oni smatraju da bi zbog svoje kompleksnosti projekt EPK trebalo voditi neovisno tijelo stručnjaka, koje nije opterećeno upravljanjem gradskim kulturnim sektorom kao i institucijama unutar tog sektora. Nepovjerenje koje je Povjerenstvo iskazalo prema organizacijskoj strukturi tima Šarar ocjenjuje djelomično točnim, pa on iznosi: «Rijeka je i u prvoj prijavnoj knjizi predvidjela neovisno tijelo zaduženo za provođenje EPK projekta ukoliko kandidaturu dobijemo, a povjerenstvo je imalo pitanja vezano za način nadzora od strane Grada Rijeke kao osnivača te donošenja odluka unutar EPK projekta. Ne vidim u tome ništa problematično, Gradu je dužnost nadzirati način trošenja proračunskih sredstava. Ono što je svakako bitno, a upravo to interesira povjerenstvo zbog pojedinih loših iskustava EPK gradova, je programska nezavisnost EPK projekta od politike. Vjerujte mi, u slučaju Rijeke s tim neće imati nikakvih problema, mi se ne miješamo u program svojih institucija, to smo uostalom dokazali dovoljno puta. Nećemo se miješati niti u EPK program.» No osim lokalnih kulturnjaka iz sfere gradske uprave ili neovisne umjetničke scene, Rijeka je u svoj projekt EPK uključila i Chrisa Torcha, stručnjaka u polju kulture koji od 2005. surađuje s riječkom kulturnom scenom kroz projekte SEAS i CORNERS. On će kroz poziciju programskog direktora pokušati ostvariti uspjeh kojeg je kao član kreativnog tima realizirao priskrbivši talijanskom gradu Materi titulu EPK 2019. godine.
Što se tiče festivalskog dijela programa, dobivene informacije su također vrlo šture, ali ono s čim smo upoznati je da festival Hartera neće biti uključen u program, a Šarar obrazlaže zašto. «Prema propozicijama EPK natjecanja, za program je obavezno da je nov i da se ne oslanja na postojeće manifestacije i njihov kontinuitet. Definitivno nećemo postojeće manifestacije “skrivati” u EPK program, bilo bi to neozbiljno i neodgovorno. Ipak velik dio producenata postojećih manifestacija ponudio je svoje nove programe, kroz naš otvoreni javni poziv, tako da je uključenost najvažnijih aktera s kulturne scene osigurana.» Upravo segment suradnje s umjetnicima i uključenje građana u čitav projekt pohvaljeno je od strane povjerenstva, što se ne može reći za europsku dimenziju koja ima limitiran geografski potez gradova partnera, ali riječki pročelnik za kulturu tvrdi «U drugom krugu je situacija potpuno drugačija, naš program je detaljno razrađen, kao i velik broj relevantnih partnerstava iz čitave Europe.» No, na koji način je program razrađen i koja nova partnerstva sa europskim gradovima su sklopljena, nije nam otkrio.
Iako festival Hartera neće biti dio programa, objekt po kojem je taj događaj dobio ime bi zajedno sa industrijskim kompleksom Rikard Benčić trebali predstavljati infrastrukturni segment riječkog EPK projekta, koji bi se uklopio u širi plan implementacije kulturnih sadržaja u obje zgrade. Naime, već duže vrijeme Grad Rijeka u kompleks bivše Rafinerije šećera, kasnije tvornice Benčić želi smjestiti Muzej grada Rijeke, Muzej moderne i suvremene umjetnosti, Gradsku knjižnicu i Dječju kuću, ustanovu kojoj je cilj približavanje umjetnosti djeci, što je od svega navedenog jedini sadržaj direktno vezan za program EPK. Projekt obnove čitavog kompleksa, koji bi po nekim procjenama trebao stajati 280 milijuna kuna, planiran je dobrim djelom biti pokriven iz EU-ESI fondova, ali kako sada stvari stoje taj se plan ipak neće ostvariti pošto natječaja za financiranje europskim novcem nije bilo. Na pitanje koja je alternativa za izvedbu ovog projekta Ivan Šarar odgovara: «To ne znači da kompleks Benčić nećemo pokušati izgraditi oslanjajući se prvenstveno na EU fondove. Upravo je raspisan prvi natječaj “Kulturna baština u funkciji razvoja turizma” a spremni smo i za aplikaciju na sredstva iz tzv. Integriranih teritorijalnih ulaganja za koja natječaj očekujemo tijekom 2016. godine. Za tu potrebu oformljena je, kao preduvjet i kao prva takva u Hrvatskoj, “Riječka urbana aglomeracija” u kojoj je prioritet za moguće financiranje na području specifičnog cilja “obnova bivših vojnih i industrijskih lokacija” upravo kompleks ex Rikard Benčić. Potrebna sredstva za sufinanciranje projekta ex Benčić s naše strane predvidjeli smo u proračunu za 2016. godinu kao i u projekcijama proračuna za 2017. i 2018. godinu.»
Planovi koji se tiču Hartere, bivše tvornice papira, s koje su počeli otpadati komadi betonske konstrukcije zbog čega je posljednji Hartera festival morao biti relociran, također imaju za cilj integriranje kulturnog sadržaja u sada neiskorištene kvadrate. Tu bi se postojeći gradski prostori koje koristi nezavisna scena pretvorili u društveno-kulturne centre, a za obnovu čitavog projekta također je planirano da bude potpomognuta novcem iz europskih fondova. No iako je upravo Šarar na službenoj stranici riječkog EPK projekta izjavio kako su Hartera i njezina obnova jedan od glavnih infrastrukturnih projekata koji su već sada ušli u prvu prijavnicu Rijeke kao Europske prijestolnice kulture 2020. godine, na pitanje kako će pristupiti obnovi ako se s EU fondovima i Harterom desi isti scenarij kao i kod obnove Benčića on je odgovorio: «Projekt Hartere razvijamo zajedno sa SU Molekula, dio smo financirali sredstvima Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva, no on nije presudan za programe unutar EPK programa.» Upravo segment povezanosti kulturnog programa riječkog EPK i infrastrukturnih projekata nije bio jasan ni Povjerenstvu, pa je za pretpostaviti da se on u ovoj fazi još razrađuje.
Po pitanju financija, grad Rijeka, s 26% udjela u ukupnom budžetu koji iznosi 26 milijuna eura, od svih naših kandidiranih gradova ima najmanji ulog u projekt EPK. Iako brojke ne moraju biti presudne, Povjerenstvo se negativno osvrnula na nizak novčani udio Rijeke, a na upit hoće li biti promjena u budžetu s obzirom na kritike unutar Izvješća, a i na prošlomjesečni rebalans kojim je proračun grada smanjen za 51.3 milijuna kuna, Ivan Šarar ističe: «Sve rasprave o proračunima su jako relativne, i podložne različitim interpretacijama. Imamo razrađen odnos sa županijom koja je od početka dio procesa kao partner, između ostalog i financijski. U tom kontekstu, s fiksnim udjelom ministarstva (10 milijuna eura u prvom krugu, podjednakim kod svih gradova, sukladno međusobnom dogovoru) mi nismo imali potrebe pretjerivati s gradskim udjelom u operativnom proračunu. S obzirom na to da povjerenstvo na svojevrstan način inzistira da proračun bude veći, kako bi bili sigurni da će EPK biti zaista reprezentativna međunarodna manifestacija, izradili smo drugu varijantu nešto većeg proračuna, no i dalje vrlo racionalno razmatramo koliki je proračun optimalan. Prilikom programiranja EPK često se zaboravlja da je ključan faktor receptivna moć publike, i da je svako pretjerivanje s financijama a posljedično i s količinom kulturnih programa, upravo to – pretjerivanje. Što se tiče rebalansa gradskog proračuna, EPK proračun nije ni na koji način dotaknut time, kao uostalom ni proračun za kulturu. Čak štoviše, u programskom dijelu on se i povećao.»
Javna vidljivost projekta Luka različitosti, koju osim na službenoj i Facebook stranici prate i brojni lokalni mediji, pozitivan je primjer marketinškom pristupu kojim se uz novosti o događanjima vezanim za EPK i kulturni život grada, na inovativan način pokušava uključiti građane u sam projekt. No osim integracije lokalne zajednice, za provođenje svega napisanog u Bid booku veoma bitnu ulogu ima i politička podrška čitavog projekta koja zbog njegovog dugoročnog karaktera, financijskog obujma i utjecaja na grad mora biti konstanta. Upravo taj segment u Izvješću prokomentiran je kao snaga riječkog projekta EPK koji se samo nadovezuje, ali i na kojeg se nadovezuje razvoj kulture u gradu.
Iako je Povjerenstvo pronašlo određene mane unutar riječke Aplikacijske knjige, jasno je vidljiva volja za promjenom u kulturnoj sferi grada, koju je teško ostvariti bez financijske potpore iz vana i u tako kratkom periodu. No, može li Rijeka kroz inicijativu Europske prijestolnice kulture zbilja postati europski važno kulturno središte s međunarodnim vezama kao što je sada značajno lučko središte? Na ovo pitanja Ivan Šarar odgovara: «Budimo realistični, Rijeka je mali grad koji nikada neće biti naročito važan na karti Europe, ali to ne znači da ne možemo dati sve od sebe izvučemo maksimum iz ove kandidature i uz eventualno dobivanje titule napravimo svojevrstan kvantni skok kojeg zaista trebamo. Taj se skok može vidjeti u samom kulturnom sektoru, ali i u povećanoj turističkoj atraktivnosti destinacije i konkurentnosti našeg sveučilišta. Prije svega, a do toga mi je najviše stalo, ovaj je projekt bitan da Rijeka postane važnija sama sebi, da izgradimo neki novi optimizam i samopoštovanje, koji nam čini mi se, kronično nedostaju.»
Vizualni materijali via rijeka2020.eu i facebook.com/riepk2020
*Tekst je dio Vizkulturinog projekta “Vizkulturiranje društva” i financiran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije
