Cirkelbroen je najnoviji projekt dansko-islandskom umjetnika Olafura Eliassona koji se nalazi u danskom glavnom gradu, Kopenhagenu. Riječ je o projektu koji, kako autor sam ističe, slavi pješake. Lociran na samom kanalu u gradu, u kvartu Christianshavn te spaja dva do sada nepovezana djela grada. Formom iz perspektive sa samog kanala nalikuje na niz jedrilica naredanih jedna do druge. Na temelju povijesno i kulturno definirane lokacije samog nastanka mosta, most uzima jedrenjak kao vizualno polazište. Sastoji se od pet raspoređenih kružnih platformi različitih veličina, svaka sa svojim vlastitim jarbolom koji se dižu i do 17,5 i 25 metara u visinu.. Zapravo je riječ o 5 elemenata pozicioniranih jedan do drugog, od kojih svaki u bazi čini stup, a iznad točke kretanja uzdižu se 5 velikih jarbola.
Platforme se protežu preko 35 metara širokog kanala, most je u podnožju prohodan za manje brodice i kajakaše, a preko noći se može otvoriti za prolazak većih brodova. Dok su baza i jarboli mosta izrađeni su od čelika, rukohvati su izrađeni od drveta. Čelični kabeli formiraju kružni vijenac oko svakog od jarbola.
Most, kako autor navodi, reflektira svakodnevni život i intimnost koja se može pronaći uokolo naselja i kanala, koje u duhu naselja karakteriziraju brodice i jarboli. Luka Kopenhagena nekada je bila centar morskih aktivnosti i stoga je most svojevrsni homage tom razdoblju. Autor je, dok je radio na mostu, razmišljao o ribarskim brodovima koje je viđao kao dijete u Islandu, koji su u lukama gdje su bili parkirani bili naredani jedan do drugog, na neki način stvarajući zajedništvo bez obzira na kontekst svojevrsnog suparništva u ribarenju. Autoru se činilo da nekada doslovno možeš ‘prešetati’ luku šetajući preko brodova, stoga je napravio most koji upravo tako izgleda. Pet cirkularnih platform čine pješački most, niz koji ljudi bicikliraju, trče, šetaju… Svakog će dana mostom proći nevjerojatnih 5.000 ljudi, a autor se nada kako neće biti samo mjesto prolaska, već i mjesto susreta te da će neobičan izgled mosta natjerati ljude da upravo on bude svojevrsna stanica na njihovom ‘putu’ od točke a do točke b.
U Kopenhagenu je, naravno, postignut veliki napredak u razmišljanju o tome što to čini kvalitetu urbanog prostora te samoj vibri gradskih lokacija, prostora, trgova i parkova. Postalo je očito da ne može se planirati atmosferu, niti natjerati i isproducirati ljude da koriste neki prostor, ali je moguće njegovati posebno ozračje i projektima nastojati da se omogući rast i stvaranje upravo onih ambijenata koji mogu stvoriti te posebno vibrantne gradske ‘rukavce.
fotografije: Anders Sune Berg via olafureliasson.net
*Tekst je dio Vizkulturinog projekta “Vizualne umjetnosti u medijima” koji je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije
