O iskustvima i okolnostima

Donosimo vam pregled izložbi i događanja koje možete posjetiti ovoga tjedna!

 

 

Predavanje o bauhausovki Otti Berger

Goethe-Institut Kroatien u suradnji s Muzejom suvremene umjetnosti u ponedjeljak, 8. travnja u 18 sati organizira predavanje njemačke umjetnice i teoretičarke Judith Raum posvećeno tekstilnom dizajnu Otti Berger. Predavanje pod nazivom Zamršene tkanine: Umjetnički pogled na tekstilni dizajn Otti Berger se održava u Muzeju suvremene umjetnosti. Uvod u predavanje s osvrtom na žene u Bauhausu dat će viša kustosica Vesna Meštrić.

Bauhaus, visoka škola za arhitekturu i oblikovanje koju je 1919. u Weimaru osnovao arhitekt Walter Gropius, a koja je tijekom svojeg kratkog, ali plodnog razdoblja promijenila tijek europskog poimanja dizajna i arhitekture, ove godine slavi 100. godišnjicu osnutka. Tim je povodom Goethe-Institut osmislio cjelogodišnji program pod sloganom Bauhaus19 koji je u cijelosti posvećen troje studenata iz naših krajeva koji su studirali na Bauhausu: Otti Berger (1898. – 1944.), Ivani Tomljenović Meller (1906. – 1988.) i Gustavu Bohutinskom (1906. – 1987.). Uz njih, pažnju želimo skrenuti i na vrijednu zbirku pisama i umjetničkih djela bauhausovaca iz Weimara, zbirku Marie-Luise i Ruth Betlheim koja se sada nalazi u MSU-u.

Performativno predavanje J. Raumdonosi dramatičnu životnu i umjetničku pričuglasovite hrvatske umjetnice Otti Berger popraćenu videoradom. Tekstilna dizajnerica Otti Berger je, uz Guntu Stölzl i Anni Albers, bila jedna od središnjih osoba tekstilne radionice na Bauhausovoj školi u Dessauu. Koliko je Otti Berger bila cijenjena pokazuje činjenica da je osnivač Bauhausove škole Walter Gropius nazvao industrijske materijale koje je dizajnirala hrvatska umjetnica najsavršenijom realizacijom ideje Bauhausa. Otti Berger je rođena 1898. u Zmajevcu u Baranji. Nakon studija na Akademiji za umjetnost i obrt u Zagrebu, 1927. godine se upisala na Bauhausovu školu, gdje je završila pripremni tečaj pod vodstvom Lászla Moholy-Nagya. Već se u tom razdoblju iskazao njezin izraženi osjećaj za taktilne kvalitete materijala, što ju je nagnalo da se pridruži tamošnjoj tekstilnoj radionici. Njezini nacrti za uporabne materijale poput materijala za tapeciranje namještaja te materijala za zastore i zidove svjesno su se ravnali prema industrijskim uvjetima proizvodnje. U okviru tekstilne radionice Bauhausove škole, na taj je način doprinijela postavljanju nova mjerila proizašlih iz spoja eksperimentalnih procesa na tkalačkom stanu i industrijskih radnih procesa. Kao umjetnica, raspolagala je iznimnim talentom i bila posvećena eksperimentima, ali i svjesna vrijednosti svojih tekstila, koje je naposljetku uspjela i patentirati. Nakon razdoblja u Bauhausu, O. Berger u Berlinu otvara vlastiti atelje, a 1936. joj nacisti zabranjuju rad. Potom boravi u Engleskoj, gdje je neuspješno pokušala ishoditi vizu za SAD. Nakratko odlazi k roditeljima u Baranju, iz koje su ona i njezina obitelj deportirani u Mađarsku, a zatim u Auschwitz, gdje je završio njezin život.

Njemačka umjetnica i teoretičarka kulture Judith Raum živi i radi u Berlinu. Njezin rad traži simbiozu umjetničkih i znanstvenih formata, obuhvaća performativna predavanja, umjetnička djela zasnovana na detaljnom istraživanju kao i estetsko bavljenje filozofskim pitanjima.

 

 

Predavanje o suvremenoj australskoj arhitekturi

U utorak, 9. travnja u Velikoj dvorani Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu, s početkom u 17 sati, održat će se predavanja renomiranih australskih arhitekata Richarda Leplastriera i Petera Stutchburyja na temu suvremene australske arhitekture. Predavanja su organizirana u suradnji Oris Kuće arhitekture i Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu, a moderirat će ih Maroje Mrduljaš, kritičar arhitekture, glavni urednik časopisa Oris i predavač na Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.

”Naučili smo razmišljati o pitanjima ‘centralnosti’ i ‘regijama’ kroz razmjerno mala mjerila. No ta pitanja mogu poprimiti i transnacionalne i transkontinentalne razmjere. Kao što je nekada Mediteran bio kolijevka zapadne civilizacije, tako i Pacifik danas oko sebe okuplja arhipelag izuzetno različitih sredina među kojima postoji intenzivna razmjena ljudi, dobara i kultura. U tom golemom prostoru preklapanja ekstremnih gustoća i golemih udaljenosti nastaju identiteti koji pulsiraju između izrazitih lokalnih posebnosti i zajedništva proizašlog iz podneblja i duge kolonijalne prošlosti ‘bivanja na periferiji’. Moderna Australija sažimlje sve kontradikcije Pacifičke regije. Raste kroz civilizacijski sudar aboridžinske nomadske kulture i britanskog imperija, povezuje rapidni ekonomski i urbani razvoj i opuštenost surferske svakodnevice. Richard Leplastrier i Peter Stutchbury pripadnici su dviju različitih generacija, no australskoj (ne samo arhitektonskoj) kulturi svojstveno je drugarstvo i svijest o prednostima nesebičnog dijeljenja iskustava. Fokus njihovih istraživanja nije metropolis prepušten primarno ekonomskim silnicama, već periferni ambijenti, mjesta na kojima arhitektonska kultura ipak najlakše ostvaruje idealističke ambicije harmonizacije čovjeka, prirode i podneblja. Poput globalno eksponiranijeg Glenna Murcutta, Leplastrier i Stutchbury razvijaju pristup utemeljen u empatiji prema mjestu i korisniku, no ta pažnja posvećena  lokalnim uvjetima istovremeno je i dio široke pacifičke kulture. Otuda koncept ‘krova i paviljona’, arhitekture zakloništa koja svoj kulturni smisao ostvaruje kroz nesputani užitak u oblikovanju pragmatičnih tema. Baštineći tradiciju nomadstva, svjesni izloženosti prirodnim elementima oluja i požara, prihvaćajući neukorijenjenost kao vrijednost, Leplastrier i Stutchbury projektiraju za ‘ovdje i sada’, učeći i radeći u Australiji, Tasmaniji, Papui Novoj Gvineji, Japanu…” (iz teksta Maroja Mrduljaša)

 

 

Izložba Nataše Vuković u Karasu

U utorak, 9. travnja u 19 sati u Galeriji Karas u Zagrebu otvorit će se izložba umjetnice Nataše Vuković pod nazivom Distorzija. Izložba ostaje otvorena do 21. travnja.

“Ako nas slika još uvijek može navesti da zastanemo i ako slikarstvu još uvijek pripisujemo moć kojom nas ima zaustaviti da zadržimo pogled dulje i dovoljno dugo kako bismo vrijeme mogli doživjeti kroz usredotočenost u promatranju naslikanog, tada možda još uvijek nastojimo promatrati sliku onako kako bismo možda željeli da se promatra – nas. (…) U kontekstu prethodnih autoričinih slikarskih radova, u kojima se, primjerice, slično profinjenom minucioznom gestom posvetila prikazima zgužvanih najlona, posve je očito kako Nataša Vuković svojim umjetničkim radom vrlo predano promišlja prividni status quo sadašnjih okolnosti u kojima se civilizacijski nalazimo.”  (Iz predgovora Ana-Marije Koljanin)

 

 

Predstavljanje knjige street art umjetnika Lunara

U četvrtak, 11. travnja u zagrebačkom Kulturno informativnom centru (KIC), s početkom u 19 sati održat će se predstavljanje knjige street art umjetnika Slavena Kosanovića Lunara. Nakon 30-ak godina njegovih šarenih avantura, selekcija radova ovjekovječena je u knjizi, zajedno s osvrtima prijatelja i suradnika. Knjigu će, uz autora, predstaviti Barbara Vujanović i Krešimir Buden.

 

 

Grupna izložba o znanju u suvremenom dobu

U organizaciji udruge Drugo more, u četvrtak, 11. travnja u 20 sati, u galerijskom prostoru Filodrammatice u Rijeci, otvara se izložba nazvana Ako u kamionu lete ptice, je li kamion lakši?. Prema zamisli kustosa Klaudija Štefančića, koji je za ovu priliku okupio radove priznatih domaćih i stranih multimedijalnih umjetnika, izložba se bavi temom znanja u suvremenom dobu obilježenom znanstvenim i tehnološkim razvojem.

Pritom se poseban fokus stavlja na znanje do kojega dolazi umjetnost. Premda svoju spoznajnu moć umjetnost može zasnivati na znanstvenim spoznajama i moći pozitivnog znanja, na ovoj su izložbi zastupljeni primjeri umjetničkih praksi koji gaje nepovjerenje prema osnovnim postulatima pozitivizma, smjera u filozofiji i teoriji znanosti koji sve zasniva na činjenicama, a negira svaku metafiziku. Izložba se pita postaje li danas umjetničko znanje, koje naglasak stavlja na osjetilnu spoznaju, sve bitnije i ima li ono ikakvu društvenu ulogu.

Poznati hrvatski slikar Željko Kipke predstavit će kratki film Bulevar 9 života u 12 figura i P.S. i sliku Redeo Rebus Ante Circinum, koju je za potrebe ove izložbe iz svojeg fundusa ustupio zagrebački Muzej suvremene umjetnosti. Među izloženim radovima bit će i knjiga The Outage londonske umjetnice, redateljice i spisateljice Erice Scourti, odnosno njezina biografija napisana uz pomoć svih informacija o njoj koje postoje na internetu (e-mailovi, profili na društvenim mrežama, različite aktivnosti na mreži, itd.), ukazujući na probleme stjecanja znanja pukim gomilanjem informacija. Berlinski umjetnik Aram Bartholl predstavit će rad BYOD – Bring your own disc (and crush it), koji u formi performativne instalacije poziva posjetitelje na uništavanje kompjuterskih diskova za pohranu podataka. Činom uništavanja Bartholl nastoji podsjetiti na situaciju u kojoj su se 2013. godine našli novinari i urednici Guardiana, koje je britanska vladina agencija GCHQ natjerala na uništavanje diskova koji su sadržavali dokumentaciju o strahovitim razmjerima državnog nadzora od strane američke i britanske vlade, koju im je dostavio jedan od najpoznatijih svjetskih zviždača Edward Snowden. Na izložbi će također biti prikazana serija fotografija Maksimir 23. lipnja 2007. likovnog umjetnika, kustosa i kritičara Antuna Maračića, instalacija Oslobođenje Toma konceptualne umjetnice Branke Cvjetičanin – inspirirane zagrebačkim stanom Toma Gotovca, i video rad Cigareta s Goranom multimedijalne umjetnice Nike Radić.

Izložba je dodatno uokvirena diskurzom kriminalističkog romana, osobito Newyorškom trilogijom Paula Austera, a svoje ime posuđuje iz članka If birds in a truck fly, does the truck get lighter?, objavljenog u časopisu The New Scientist, u kojem se izvještava o eksperimentu koji je 2015. izvršen u laboratoriju američkog sveučilišta Stanford. Tamo su, naime, odlučili otkriti što se događa s težinom kamiona koji prevozi ptice u letu.

Dan nakon otvorenja izložbe, u petak 12. travnja u 12 sati, spomenuti njemački umjetnik Aram Bartholl će u velikoj dvorani Filodrammatice održati predavanje Istinska dubina, na engleskom jeziku, u kojem će predstaviti svoje nedavne radove i projekte koji se bave digitalnom privatnošću, anonimnošću, sigurnošću i komercijalizacijom interneta.

Izložba će ostati otvorena do 30. travnja, radnim danima od 17 do 20 sati. Ulaz je slobodan, a više o konceptu izložbe i njenim autorima doznajte na ovdje.

 

 

Fotografije Duške Boban u MKC-u Split

U Galeriji MKC Split / Dom mladih, u četvrtak, 11. travnja u 19 sati otvara se izložba Duške Boban pod nazivom Amorella – ploveći grad. Izložba će biti otvorena do 2. svibnja, a moći će se pogledati svakog dana između 14 i 21 sati, osim nedjeljom i blagdanom.

Na koji način suvremena fotografija može biti kritična bez da postane medijem afektivnog spektakla? Može li ostati u domeni realnog prikaza društvenog okruženja, a odmaknuti se od reportažno-dokumentarističke prakse i suvereno egzistirati u polju suvremene umjetnosti? Poznavati i poštivati tradiciju medija, no istodobno se ne ograničiti na semantički siromašni formalizam? Ovakvim se promišljanjima u posljednjih tridesetak godina bavi čitav niz autora čija je praksa uobličena u teorijskom diskursu kao kritički realizam. Osnovu takvog pristupa čini shvaćanje fotografije kao društvene i kulturne prakse usmjerene poticanju dijaloga i izvan samog polja umjetnosti, svjesnost o njezinu kritičkom potencijalu, ali sa zadržavanjem odmaka od pseudo-političkih angažmana.

Upravo se u kontekstu ove kompleksne konfiguracije forme i sadržaja može promatrati dugogodišnji rad splitske autorice Duške Boban. U svom najnovijem projektu Amorella – ploveći grad ona nastavlja navedenu strategiju širokog shvaćanja fotografije kao medija, pa osim kroz vizualni jezik, sadržaj izložbe komunicira i kroz tekstualne segmente, diskurzivni program te opsežnu publikaciju. Tematski se fokusira na bogato nasljeđe brodogradnje koja je, posebice u drugoj polovici 20. stoljeća, uvelike doprinijela definiranju Splita kao suvremenog grada. U trenutku u kojem brodogradnja kao industrija bolno nestaje s gospodarske mape Hrvatske, Duška Boban se okreće novonastalom problemu čuvanja, interpretacije i prezentacije njezina nasljeđa, odnosno potencijalu njegove aktivne uloge u stvaranju novog kulturnog identiteta grada. Fotografirajući makete brodova koji su tvorili fundus nekadašnjeg Muzeja Brodosplita, a danas su vlasništvo Brodosplita – DIV Grupe, autorica formira svojevrsni fotografski arhiv. Preuzimajući arhivske i muzeološke metode, odlučuje se za prezentaciju snimljenog materijala u formi bliskoj muzeološkom postavu. Fotografije maketa snimljenih na neutralnoj sivoj podlozi, uvijek iz istoga rakursa, mimikriraju katalošku situaciju u kojoj nas nedostatak bilo kakvog vizualnog sadržaja osim same makete upućuje uistinu na promatranje tog osnovnog motiva. Fotografije su popraćene tekstovima Nikole Bajte koji u formi muzejskih legendi prate povijest ili, bolje rečeno, sudbine prikazanih brodova. Na ovaj su način nenametljivo, ali potkrijepljeno mnoštvom vizualnih i tekstualnih informacija, naglašeni značaj, bogatstvo i raznovrsnost nekadašnje proizvodnje, a istovremeno i vrijednost i jedinstvenost prikazanih maketa.

Zasebnu cjelinu na izložbi čini serija fotografija koje je autorica krajem prošle godine snimila na brodu Amorella, proizvedenom u nekadašnjem Brodosplitu 1988. godine, a koji još uvijek plovi između Stockholma i Turkua. Ovaj vrlo osobni fotografski esej odmaknut je od dokumentarnog pristupa jer autorica, iako prati vremenske i geografske mijene koje brod prolazi, u fotografskim prikazima naglašava izrazito poetičnu notu. Bilježi tako brodsku svakodnevnicu, ali još i naglašenije istražuje tragove memorije vremena i mjesta u kojem je nekad davno stvoren. Ovakvom dinamičnom izmjenom osobnog i društvenog, poetičnog i znanstvenog pristupa, Boban pred promatrača jasno postavlja situaciju u kojoj se mi, koji još uvijek posjedujemo osobnu memoriju vezanu uz ovo nasljeđe, moramo zapitati kako izbjeći budućnost u kojoj će to isto nasljeđe sljedeće generacije čitati isključivo kao historiziranu priču, izdvojenu iz neke nove društvene realnosti. (tekst Jasminke Babić)

 

 

Izložba Bilić_Müller: Interpretacije u pulskoj Galeriji HUiU 

Do 18. travnja u Galeriji HUiU – Hrvatskog udruženja interdisciplinarnih umjetnika u Puli može se pogledati izložba Studija Bilić_Müller pod nazivom Interpretacije. Riječ je o novom gostovanju izložbe koja je inicijalno osmišljena i producirana u HDD galeriji krajem 2015. te je u međuvremenu gostovala i u Splitu, a njeno pulsko gostovanje suorganiziraju HUiU i HDD. Kustos izložbe je Marko Golub.

 

 

Izložba Nike Radić u Galeriji Kranjčar

Do 19. travnja u zagrebačkoj Galeriji Kranjčar može se pogledati izložba fotografija i videozapisa Nike Radić pod nazivom Uvijek postoji priča.

Nika Radić posljednjih se godinu-dvije intenzivno bavi sličnostima hipnoze i načina na koji umjetničko djelo funkcionira kao komunikacijski medij. Taj interes je nastavak njezina dugogodišnjeg zanimanja za komunikaciju, i u svakodnevnom životu i u umjetnosti. Uvijek postoji priča uvodi posjetitelja u prostor Galerije Kranjčar primjenom iskustava koje je autorica stekla istražujući terapeutsku primjenu hipnoze prema načinu rada američkoga psihijatra Miltona Ericksona pedesetih godina prošloga stoljeća. Iako je izložba instalacija, izložba putopisnih fotografija i animiranih tekstova u videozapisima, zapravo je poticaj posjetiteljima da osvijeste vlastito promatranje i vide onu priču koja je samo njima bitna.

U petak, 12. travnja u Galeriji će se također održati prezentacija edicije We Travel a Lot (Puno putujemo), koju je Nika Radić ostvarila u suradnji s Corinom Arnoldom iz Berlina. Edicija se sastoji od fotografije i gramofonske ploče; tom prilikom bit će prikazan i Nikin film istog naslova. Jedan dio fotografija na izložbi Uvijek postoji priča nastao je upravo u vrijeme rada na tom filmu.