Donosimo vam pregled izložbi i događanja koje možete posjetiti ovoga tjedna!
Fotografski radovi Željka Borčića u Galeriji Spot
U zagrebačkoj Galeriji Spot Ureda za fotografiju, u ponedjeljak, 28. siječnja u 19 sati, otvara se izložba Željka Borčića pod nazivom Transformativna snaga fotografije.
Umjetničku aktivnost Željka Borčića određuje osobita fizička, duhovna i intelektualna konstitucija uz naglašeno konceptualan pristup komunikaciji. Psihokibernetički autoportret koji je 1973. godine izložio u Galeriji Studentski centar u Zagrebu multimedijalna je instalacija kojom je pomoću brojnih artefakata analizirao u kolikoj mjeri je društvena okolina utjecala na formaciju njegovog umjetničkog identiteta. Pitanje identiteta razmotrio je i u važnoj Akciji za konfrontacijsku reakciju, izvedenoj krajem 1974. u javnom prostoru u središtu Zagreba. Tom prilikom fotografija je posredovala promjene identiteta prolaznika i namjernih sudionika. Od tog vremena nadalje Borčić kontinuirano snima i polaroide. Karakteristike ove “brze” tehnike ograničenog formata dorađivao je raznim intervencijama, zadirući u sam integritet medija. Boju, poteze i oštećenja moguće je razmatrati u kontekstu aktualnih događanja na širem planu vizualne umjetnosti. Tako ćemo neke primjere moći povezati s pojedinim optičkim istraživanjima, dok će primjeri naglašenije materičnosti i slikarskog pristupa označiti bliskiju vezu s transavangardom i njezinom domaćom inačicom – novom slikom. Borčić snima predmete iz svakodnevnog života i okolice, fokusiran na transformaciju motiva u novi značenjski kontekst koji postoji samo na njegovim fotografijama.
Željko Borčić (Zagreb, 1942.–2015.) studirao je arhitekturu u Zagrebu, a prve kontakte na području grafičkog dizajna ostvario je u studiju Vjenceslava Richtera. Diplomirao je 1969. na Odjelu za vizualne komunikacije pri Sir George Williams University u Montrealu. Kao grafički dizajner realizirao je nekoliko projekata (Bell Telephon Co., Stenbergs Ltd., izložba Man and His World – projekt amfiteatra). U Zagreb se vraća 1970., djelujući prvenstveno kao samostalni profesionalni dizajner. Afirmirao se i u drugim medijima, osobito fotografiji, filmskoj i televizijskoj scenografiji i kostimografiji te konceptualnoj umjetnosti. Tijekom svoje profesionalne karijere vodio je Studio Borčić, Synthesis, Grafiti Dizajn i Trans-ID, a bio je i voditelj poslova grafičkog dizajna i vizualnih komunikacija u nekoliko agencija.
Izložba je otvorena do 15. veljače.
Žižić/Kožul u Otvorenom studiju GMK
Otvoreni studio zagrebačke Galerije Miroslav Kraljević (GMK) ugošćuje Damira Žižića i Kristiana Kožula. Umjetnički dvojac Žižić/Kožul u svom radu kontinuirano ispituje diskrepanciju između društveno-ekonomske stvarnosti i visoko estetizirane reprezenacije iste. Vodeći se različitim aproprijacijskim strategijama usmjereni su na manipulacije proizvoda i slike koje na tržište plasira marketinška industrija. U svojim radovima propituju konstrukciju autentičnog iskustva i moguće uloge umjetnika u oblikovanju generičkog, zavodljivog i poželjnog proizvoda.
Tema turizma je jedna od tematskih odrednica galerijskog programa u GMK tijekom 2018. i ove godine. Naime, iako se kroz djelatnosti povezane uz turizam ostvaruje gotovo trećina godišnjeg BDP-a države (a od njega preživljava i mnogo stanovnika zemlje), politički i zakonski okvir prostorne i društvene produkcije uvelike počiva na ad hoc odlukama usmjerenim rješavanju problema pojedinaca, često popraćenih sumnjivim poslovnim i političkim dogovorima sklopljenim na uštrb lokalnog stanovništva. Komodifikacija u svrhu turističke potrošnje postaje vidljivija sa sve većim priljevom stranog kapitala, a rast i ovisnost o turizmu utječe na svakodnevicu građana zemlje.
Žižić/Kožul kao dvojac djeluju od 2013. godine i iza njih je nekolicina zajedničkih izložbi: 0,50 (HDLU), Wonderful Things will Happen (MMSU Rijeka), Amazing Moments (Pogon), Temporary Landscapes (Muzej Grada Koprivnice), Prepoznatljivi krajolici (HDLU), Spektar (MSU Zagreb) i Reccuring Landscapes (MKC Split).
U okviru Otvorenog studija u GMK dvojac će revidirati materijale prikupljene i izlagane unazad pet godina posebno se fokusirajući na temu turizma i procesa kreiranja turističkog proizvoda. “Svojevoljna izolacija – svojevrsni društveni autizam, kao i megalomansko shvaćanje važnosti vlastitog djelovanja, služe kao analog umjetničkog djelovanja, te daju kontekst za korištenje galerije kao produkcijske pozornice na kojoj se razotkriva proces stvaranja izložbe. Naš rad često koristi artefakte/fotografije iz jedne izložbe/ambijenta u drugom. Otvoreni studio u GMK funkcionira kao ciklički proces, gotovo koreografirani performans tijekom kojeg recikliranjem starih, dodavanjem novih ili oduzimanjem suvišnih elemenata u pravilnim vremenskim intervalima stvaramo izložbu.”
Otvoreni studio bit će moguće prvi put posjetiti u ponedjeljak, 28. siječnja u 20 sati, a ostali datumi bit će objavljeni naknadno.
U WHW Akademiji gostuje Oscar Murillo
U utorak, 29. siječnja u 19 sati, u Studiju Maljković (Kralja Držislava 16, Zagreb), u okviru programa WHW Akademije, kolumbijski umjetnik s londonskom adresom Oscar Murillo izvest će performans Industrijski park.
U dijalogu s prvim proleterskim, latinoameričkim romanom Industrijski park (1933.) Patricije Galvao, umjetnik Oscar Murillo razvija performativnu akciju koja propituje odnos prema radu, nasilju i položaju žene u društvu u kolonijalnim i modernim vremenima. Patricia Galvao, aktivistica i članica Antropofagnog pokreta u Brazilu, u romanu Industrijski park piše o sudbini radnica u vrijeme industrijalizacije Sao Paola, a tijelo protagonistice postaje teritorij na kojem se nasilno manifestiraju povijesne tenzije kolonizacije u patrijarhalnom, židovsko-kršćanskom društvu.
Umjetnička praksa Oscara Murilla obuhvaća slikarstvo, grafiku, kolaž, video, kiparstvo, performans, participativne instalacije i intervencije, a odlikuje se eksperimentalnošću, procesualnošću i otvorenošću forme koja nadilazi ograničenja medija i jasno određenih umjetničkih kategorija. Tematski, njegova praksa obuhvaća niz pitanja poput migracija, globalizacije, putovanja, rada, proizvodnje, uloge umjetnika te njihovih manifestacija na mikro i makro razini. Stavljajući ovaj široki raspon tema u vezu s umjetnikovom osobnom biografijom, Murillovi radovi naglašavaju tenzije koje nastaju kao posljedica pregovaranja različitih lokacija, zajednica, kultura, klasnih pripadnosti i društvenih konteksta.
Multimedijalni projekt u ZKM-u
Projekt 6mm – ispovijest o boli i pobjedi, koji progovara o borbi s rakom dojke i svim promjenama koje ta bolest izaziva, izvest će se u četvrtak, 31. siječnja u 20 sati u Zagrebačkom kazalištu mladih (ZKM).
Multimedijalnost projekta očituje se u obradi teme kroz više medija – roman, kazališna predstava, film i stručno vođeni razgovori u lokalnoj zajednici s ciljem pružanja psihološke podrške oboljelima i njihovim obiteljima te važnost samopregleda i pravovremenog otkrivanja karcinoma dojke.
Podaci uključenosti velikog broja stanovništva u humanitarnim akcijama govore o rastućem trendu društvene osjetljivosti za oboljele koji su zbog niza ekonomskih i društvenih prepreka zakinuti za kvalitetnu i adekvatnu zdravstvenu i psihološku podršku. Ovim se projektom proširuju uobičajene humanitarne aktivnosti, te osim prikupljanja sredstava za kupnju prvog aparata za intraoperativno zračenje u Hrvatskoj, aktivno sudjelujemo u prevenciji bolesti.
Marija Matić u Galeriji Kranjčar
U zagrebačkoj Galeriji Kranjčar do 5. veljače otvorena je izložba Sama umjetnice Marije Matić, dobitnice glavne nagrade natječaja Erste fragmenti 14.
“Dosadašnji slikarski i crtački opus mlade zagrebačke umjetnice Marije Matić karakterizira dosljednost s jedne te raznolikost ili raznovrsnost s druge strane. Dosljednost se, dakako, iskazuje u odabiru motiva (portreti ili autoportreti) i podloge (papir), a raznolikost i raznovrsnost u formatima (variraju u rasponu od velikih pa do minijaturnih) kao i u – ovo je osobito važno – autoričinoj sposobnosti uvjerljiva dočaravanja začudno široka spektra emocija, raspoloženja ili psihičkih stanja posredstvom naslikanih ljudskih lica. U osnovi Marijine slikarske poetike nalazi se, dakle, ekspresionizam. Riječ je o ekspresionizmu u kojem linije i plohe uglavnom ravnopravno koegzistiraju, uzajamno se aktivno prožimajući te na taj način tvoreći kompatibilna vizualna suzvučja dramatične izražajnosti. U svojim ranijim izlagačkim istupima u Galeriji SC i Galeriji Academia Moderna Marija je slikala djecu, a kao polazišni predlošci služile su joj fotografije iz obiteljskih foto-albuma (za autoportrete i osobe koje osobno poznaje) te prizori s internetskih stranica (za prikaze afričke siročadi). U oba slučaja psihološka uvjerljivost izričaja bila je neupitna, baš kao i dočaravanje specifična načina na koji djeca iskazuju svoja mentalna stanja i raspoloženja. Promatrači Marijinih radova na taj su način bivali sučeljeni sa strahom, ljutnjom, znatiželjom, čuđenjem, zabrinutošću, privrženošću, očajem i još pokojim stanjem iskazanim na tipično dječje nevin i neposredan način.
Svojom najnovijom izložbom u Galeriji Kranjčar Marija ostaje dosljedna u prikazivanju ljudskoga lica, ali moguće je zamijetiti i neke znakovite pomake. Motiv je, naime, reduciran isključivo na autoportret, a osnovne kompozicijske odrednice i silnice više su usredotočene na isticanje detalja. Drugim riječima, za razliku od ranijih radova na kojima je umjetnica prikazivala cijelu figuru ili barem njezin torzo, sada se cjelokupan prizor svodi tek na lice, u nekim primjerima čak i samo na jedan njegov dio. Izložba je znakovito nazvana Sama, što nedvosmisleno asocira autoričinu okrenutost samoj sebi, svojevrsnu introspekciju. Logična je to umjetničina reakcija na njezin nedavan odlazak s Akademije likovnih umjetnosti. Dinamične slikarske geste, integriranje pozadine u osnovne motive te odvažna upotreba kolorita rezultiraju mnoštvom srodnih, ali ipak posve zasebno tretiranih autoportreta izrazito moćne izražajnosti, čak i svojevrsne – malim formatima usprkos – monumentalnosti. Autoportreti su najčešće prikazani en face, ali ima i poluprofila i profila. Katkada će se unutar krajnje zgusnutih kadrova pojaviti i ruka odnosno dlan, čime je osnažen dojam prostornosti, ali također i ekspresije odnosno dramatike. Ipak, osnovni nositelji psihologizacije na svakoj slici nedvojbeno su oči, čije varijacije ostvarene pomoću različitih položaja zjenica i oblika kapaka iskazuju nesagledivo mnoštvo mentalnih stanja. Oči su, zapravo, kompozicijsko središte svake slike; oko njih mlada autorica vješto gradi obrisne i unutrašnje linijske silnice, ostvarujući sugestivne prizore s kojima se lako poistovjećujemo.
U ciklusu Sama Marija više ne prikazuje djecu. Prikazuje vlastito lice u vrijeme završetka svoga školovanja. Otpočeo je, dakle, proces sazrijevanja, posve kompatibilan s osnovnom tematikom ove izložbe.” (tekst Vanje Babića)
Izložba Đorđa Jandrića u MMSU-u
U riječkom Muzeju moderne i suvremene umjetnosti do 15. veljače može se pogledati samostalna izložba Hrpa Anastazija zadarsko-riječkog umjetnika Đorđa Jandrića.
Zamišljena kao šesterodijelna i “šesteromedijska” intervencija u prostor MMSU-a, Hrpa Anastazija prostorna je instalacija koja se nastavlja na autorovu intervenciju iz 2001. godine kada je na zid crkve sv. Stošije u Zadru objesio četiri brodska bokobrana dužine 1,5 metara. Izložbu čini fotografija navedene intervencije, zatim 442 frotaža reljefa crkve te bokobrani, istovjetni onima s intervencije, slobodno postavljeni u prostor. Upotpunjena je video snimkom skulpture anđela s vrha zvonika sv. Stošije koji se okreće oko svoje osi, te zvukom brodskog motora. Tako postavljena, ova prostorna instalacija predstavlja hrpu, fenomen kojim je Jandrić zaokupljen već godinama.
Problematiziranje skulpture provlači se kroz cijelo Jandrićevo stvaralaštvo. Već je u svojim ranijim izlaganjima, dok je još bio student zagrebačke Akademije likovnih umjetnosti, skulptorske radove koncipirao na način da njima dokida granicu između crteža, slike i trodimenzionalnog predmeta težeći objektu kao temeljnom izražajnom mediju. Time je pokazao da njegova umjetnička razmišljanja izlaze van granica medija i métiera; zanima ga preispitivanje skulpture, poigrava se formom, bojom, materijalima, prostorom.
Objekti postavljeni u Hrpu Anastazija tematski su vezani uz sakralni objekt (crkva svete Stošije) koji predstavlja važan moment u autorovom životu i koji je poslužio kao poticaj i okidač za redefiniranje jednog muzejskog prostora te njegovo postavljanje u novi vizualni i značenjski kontekst.
