U zagrebačkoj galeriji Trotoar do 17. siječnja otvorena je izložba Dear Father koja okuplja tri suvremene umjetnice — Maju Babič Košir, Helenu Tahir i Nevenu Aleksovski — u istraživanju figure oca kao slojevite točke obiteljske i društvene stvarnosti. Kroz raznolike umjetničke medije, izložba promišlja odnos privatnog nasljeđa, migracijskih povijesti i strukturalnih okolnosti koje oblikuju obiteljske narative. Kustosica Piera Ravnikar u izložbi Dear Father donosi autentičan pogled na identitet, memoriju i naslijeđene priče koje obilježavaju suvremeni trenutak.
Gostovanje slovenske galerije Ravnikar u Zagrebu dio je programskog usmjerenja Trotoara da jednom godišnje realizira izložbe koje nastaju u suradnji s međunarodnim galerijama ili kustosima. Izložba se može razgledati u radno vrijeme galerije: od srijede do petka od 11 do 19 sati, subotom od 10 do 14 sati. U srijedu, 17. prosinca u 19 sati u Trotoaru će umjetnice Nevena Aleksovski i Helena Tahir razgovarati s kustosom i izdavačem Ilijom Prokopievom.
Iz teksta Piere Ravnikar:
Na izložbi Dear Father umjetničke prakse Maje Babič Košir, Helene Tahir i Nevene Aleksovski isprepliću se u razmatranju figure oca kao mjesta slojevitosti, napetosti i tihog odjeka. Njihovi se radovi razlikuju po mediju, formi i estetskom jeziku, ali zajedno tvore konstelaciju tragova: izostavljanja i poštovanja, raskida i nježnosti, sjećanja i transformacije. Smještena u širi okvir promišljanja srodstva, nasljeđivanja i arhivske prakse, izložba figuru oca promatra ne samo kao člana obitelji, već kao strukturalnu, povijesnu i simboličku funkciju.
Izložba ne teži pomirenju ni artikuliranju jedinstvenog očinskog narativa, već poziva na pomnost i refleksiju, zadržavajući se na onome što ostaje neizrečeno, neposlano ili nepovratno izgubljeno. Figura oca pojavljuje se i kao sidro i kao lom, kao ishodište i pukotina, kao nestabilno žarište koje odjekuje kroz vremenske, geografske i emocionalne registre. Osobne povijesti isprepliću se sa širim strukturama migracija, rada i sjećanja, povezujući intimne tragove s kolektivnim iskustvom.
Nit vodilja izložbe je odsutnost, shvaćena kao aktivna, stvaralačka sila. Tišina, nedovršenost i fragmentarnost funkcioniraju kao konceptualne i materijalne strategije koje oblikuju prostor sjećanja, čežnje i mašte. Različiti vremenski slojevi koegzistiraju: arhivi pohranjuju prošlost, performativne geste nastanjuju sadašnjost, a mašta projicira moguće budućnosti. U dijalogu s feminističkim arhivskim praksama, umjetnošću koja tematizira rat i sjećanje te suvremenim promišljanjima srodstva, Košir, Tahir i Aleksovski razotkrivaju figuru oca kao promjenjivu, prelomljenu, ponovno sastavljenu i prenošenu kroz vrijeme.
Maja Babič Košir svoj proces temelji na introspektivnim načelima, prevodeći unutarnja iskustva u vizualno dojmljive narative. Višedimenzionalnost, ostvarena slojevitim slaganjem materijala u instalacijama, preispituje ideju dekorativnosti, čime upućuje publiku na svoje kiparsko iskustvo. Izlagala je na brojnim samostalnim i skupnim izložbama, među ostalim u Modernoj galeriji u Ljubljani (SI), Galeriji Britta Rettberg, München (DE), Zimmermann Kratochwil, Graz (AT), (AV17) Vilnius (LT), Galeriji Ravnikar (SI), Zürich Salon (CH), Positions Berlin (DE). Magistrirala je kiparstvo na Akademiji likovne umjetnosti i dizajna u Ljubljani, nakog čega je upisala poslijediplomski studij kreativne ilustracije i vizualnih komunikacija na sveučilištu EINA u Barceloni.
Helena Tahir primarno se bavi grafikom i crtežom. Njezini monumentalni, bogati i detaljima zasićeni vizualni narativi zahtijevaju sporo i pomno čitanje. Diplomirala je na Akademiji za likovnu umjetnost i dizajn u Ljubljani, a tijekom studija je pohađala Fakultet likovnih umjetnosti (FBAUP) u Portu i Akademiju likovnih umjetnosti (HGB) u Leipzigu. Godine 2024. upisala je doktorski studij na Akademiji za likovnu umjetnost i dizajn u Ljubljani, gdje je i zaposlena kao docentica na Odsjeku za grafiku. Njezini su radovi dio različitih privatnih i javnih zbirki i kolekcija, a svoj je rad predstavila na brojnim samostalnim i skupnim izložbama u institucijama kao što su Međunarodni centar grafike u Ljubljani (SI), ARCO Lisboa (PT), Galerija Ravne KGLU-a i Ravnikar (SI), Galeriji Britta Rettberg, München (DE) te Migration Museum, London (UK). Dobitnica je Nagrade za mlade umjetnike na Međunarodnoj izložbi grafika i knjiga umjetnika u Rijeci.
Nevena Aleksovski nadahnuće pronalazi u osobnom iskustvu, a polazište njezina umjetničkog istraživanja su migracije – fenomen koji je oblikovao ljudsku povijest i društva. Izlagala je na brojnim samostalnim i skupnim izložbama, među ostalim u ŠKUC-u (SI), Galeriji Ravnikar (SI), Galeriji Britta Rettberg (DE), MGLC-u (SI), Cukrarni (SI), Galeriji P74 (SI), PrivatePrintu (MK) i NADA Villa Warsaw (PL), kao i na raznim skupnim izložbama, uključujući Nacionalnu galeriju Makedonije, Skoplje (MK), Zürich Salon (CH), DobraVaga, Ljubljana (SI), Stiege 13, Beč (AT) i dr. Godine 2022. objavila je knjigu Melancholy of the Abandoned Lands u izdanju PrivatePrinta, koja donosi povijest migracija njezine obitelji u vrijeme Jugoslavije i nakon njezina raspada. Diplomirala je slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti i dizajna u Novom Sadu (RS) 2008., a akademski put nastavila magistarskim studijem kulturnih studija na Sveučilištu u Ljubljani (SI) 2014.
Više o umjetnicama: Maja Babič Košir, Helena Tahir, Nevena Aleksovski
Više o gostujućoj galeriji: Ravnikar Projects
