Izložba pod nazivom ‘The Recurring Landscapes’/„Opetovani krajolici“ umjetničkog dvojca Žižić/Kožul otvara se u četvrtak 16. ožujka, s početkom u 20 sati, u galeriji Multimedijalnog kulturnog centra Split.
Umjetnički dvojac Žižić/Kožul surađuju na umjetničkim projektima od 2013. godine. Do sada su samostalno izlagali u Galeriji Karas (HDLU), u Kući Lauba i NO Galeriji MSU u Zagrebu, u Malom salonu MMSU-a u Rijeci, u Galeriji Muzeja grada Koprivnice, u zagrebačkoj galeriji Greta i Nacionalnoj galeriji u Skopju. Sudjelovali su na mnogim grupnim izložbama (između ostalog): 53. porečki annale (2013), Bijenalu industrijske umjetnosti u Labinu (2014), Rohkunstbau – Apokalypse u Potsdamu (2015). Dobitnici su otkupne godišnje nagrade [email protected] (2014).
Iz teksta Jasne Gluić:
“Instalacija u galeriji MKCa pripada ciklusu Opetovani krajolici. Eksponati od kojih je građen galerijski pejzaž motivski pripadaju imaginariju obalnog turizma i dokolice, dok su prezentacijske forme i materijali preuzeti iz svijeta trgovine i marketinških aktivnosti. Osim knauf ploča i metalnih konstrukcija – materijala kojima se koristi i arhitektura privremenih komercijalnih prostora (sajmovi, kongresi), prisutni su i vizualni elementi dobro poznati oglašivačkim tehnikama, od forme jumbo plakata do načina predstavljanja asortimana proizvoda uz njihovo pojedinačno izdvajanje ili grupiranje. Njihovi vizualni iskazi uključuju, međutim, ironičan odmak, čineći preuzetu estetiku u njezinoj primarnoj funkciji prodaje neučinkovitom, pa tako postamenti posjeduju rupe u kojima su objekti polu skriveni polu izloženi, dok u lightboxovima svijetlo osvjetljava unutarnji prostor, a ne „oglašava“ se kao obično prema vani.
Žižić/Kožul sučeljavaju jezik umjetnosti i marketinga, dva različita područja koja operiraju sličnom građom – ljudskim emocijama, percepcijom i vizualnim informacijama. Počevši od 60ih godina prošlog stoljeća te obje strane bilježe vrlo dinamičnu razmjenu konkretnih iskustava i strategija zahvaljujući intenzivnom postratnom razvoju potrošačkog društva s jedne strane te doprinosima umjetničkih neoavangardi (pop artu, minimalizmu, konceptualnoj umjetnosti) s druge. U suvremenoj kulturi uočljiv je fenomen nestajanja linije razgraničenja između umjetnosti i marketinga (Slowinska, M.A., Art/Commerce, 2014) te se gotovo identične estetske forme, poput ‘flash moba’ – vrste javnog performansa, koriste i kao PR alat u reklamnim kampanjama (T-mobile) ali se i kao umjetnički rad izlažu u muzejima (kolektiv Improv Everywhere).
Galerijski krajolik, konstruiran od niza motiva koji se često ponavljaju i u turističkim promotivnim porukama, predstavlja opće mjesto i ne referira se ni na kakvu specifičnu lokaciju. Kao što kažu sami autori „motive povezuje nedostatak autentičnosti“ čime se apostrofira aktualno, simplificirano viđenje turističke ekonomije u post-tranzicijskim prilikama gdje se ponuda svodi na „sunce i more“ kao glavne i jedine proizvode. Instalacija izborom motiva podsjeća na gradbene elemente udžbeničkog marketinškog koncepta kojim nam se pokušava prodati potencijalno nezaboravno iskustvo jednog budućeg godišnjeg odmora, mada, atraktivnost egzotičnog bilja i romantičnog nabiranja vode ovdje remete fotografije neugodno jakih sunčevih zraka, dok samu čitljivost olakšava dezintegriranost vizualne cjeline.”
