Na koji način, tko i što je izgrađeno u Trogiru u drugoj polovici 20. stoljeća govori Lidija Butković Mićin, autorica izložbe i upravo objavljene knjige Moderna arhitektura Trogira, nastale u sklopu aktivnosti projekta Motel Trogir.
► Knjiga Moderna arhitektura Trogira je pionirski iskorak u istraživanju grada koji najčešće doživljavamo potpuno drugačije, kroz njegovu povijesnu jezgru koja ima status UNESCO-ove svjetske baštine. Opišite knjigu ukratko.
Lidija Butković Mićin: Istraživanje moderne arhitekture Trogira, naročito razdoblja intenzivne izgradnje od 1945. do 1990. godine, nametnulo nam se kao logičan nastavak uspješno provedene kampanje za zaštitu Vitićevih jadranskih motela u sklopu projekta Motel Trogir. Vitićevo ostvarenje smo željeli kontekstualizirati unutar cjelokupne arhitektonske produkcije trogirskog područja poslijeratnih desetljeća, što nas je odvelo u dosta opsežan posao mapiranja i katalogiziranja realizacija brojnih arhitekata, dio kojih je dosad bio potpuno neobrađen. Rezultat istraživanja je bila izložba u Muzeju grada Trogira u jesen 2015. godine na pripremi koje mi je suradnica bila Diana Magdić, uz podršku Saše Šimprage i Nataše Bodrožić, dakle, cijelog Motel Trogir tima. Prikupljena građa bila je sistematizirana prema namjeni objekata – pokriveno je bilo polje društvene stanogradnje, odgojno-obrazovne zgrade, prostori za javnu upravu, kulturu, sport, zabavu, trgovinu, zdravstvo, turizam, a posebno je tematiziran prostorni razvoj brodogradilišta, interpolacije u povijesnoj jezgri te promjene koje je Trogiru donio dovršetak Jadranske magistrale i podizanje turističkih kapaciteta i prometne infrastrukture. Na izložbi su bile prezentirane i vikend-kuće splitskog arhitekta Frane Gotovca suradnjom s dr. sc. Vesnom Perković Jović. Cjeline izložbenih panoa su pretočene u poglavlja objavljene knjige koja je, zapravo, katalog izložbe koji tada nismo bili u mogućnosti realizirati. Publikaciju, kao i sve materijale na izložbi, grafički je oblikovao Nikola Križanac.
*Naslovnica knjige “Moderna arhitektura Trogira”
► Koja su neka od najpoznatijih imena i modernističkih objekata koji su izgrađeni u Trogiru?
Lidija Butković Mićin: Nismo se iznenadili kad je istraživanje potvrdilo da je Vitićev motel iz 1965. godine najbolja modernistička kuća u Trogiru, posve opravdano i registrirano kulturno dobro RH od 2013. godine. Ono što nam je posebno drago je što smo Vitiću mogli pridružiti imena još hrvatskih arhitekata koji su Trogiru ostavili kvalitetne zgrade, poput Antuna Šatare, Ante Svarčića, Mire Poletti i Zdravka Bregovca, iako su neke od njih u međuvremenu znatno promijenjene adaptacijama te je bez uvida u povijesne fotografije nemoguće doživjeti njihovu vrijednost. Podsjetili smo i na poznate realizacije Nevena Šegvića i Berislava Kalogjere u povijesnom tkivu grada, ali i “otkrili” djelatnike biroa Graditelj iz Zagreba – Zvonka Malića, Damira Kvočića i Nikolu Raka čiji projekti dominiraju tijekom 70-ih i 80-ih godina, primjerice upravna zgrada brodogradilišta, stambena naselja Ribola i Balancane, zgrada policije, Doma zdravlja itd.
*Upravna zgrada brodogradilišta / foto: Saša Šimpraga
► Osim javnih zgrada, knjiga u značajnom dijelu pokriva stambena naselja. Što je građeno?
Lidija Butković Mićin: Društvena stanogradnja je, očekivano, bila najopsežniji segment arhitektonske produkcije tog vremena, premda se u brojkama nije mogla mjeriti sa privatnom izgradnjom koja je, često bez potrebnih papira, malo po malo “nagrizala” trogirsko priobalje uzrokujući današnji prilično kaotični izgled kopnenog dijela grada. Glavni investitor stanogradnje bilo je brodogradilište Jozo Lozovina-Mosor koje je doslovce proširivalo prostorne okvire poslijeratnog Trogira podizanjem novih naselja, ali i društvenog doma i brodograđevne škole. Gradotvorni i društveni utjecaj koje je brodogradilište izvršilo na grad ne može se precijeniti. Bitno je osvijestiti tu činjenicu u današnjem vremenu traumatičnih gašenja mnogih povijesnih brodogradilišta u jadranskim gradovima.
*Brodogradilište u Trogiru / foto: Saša Šimpraga
► Koliko je pažnje bilo dano javnom prostoru i kakva je situacija danas u Trogiru?
Lidija Butković Mićin: U knjizi sam posvetila prostora i akciji SOS za baštinu iz 1976. godine koja je upozorila na akutne probleme nekoliko povijesnih cjelina Hrvatske, a trogirski slučaj su vrlo srčano i kritično predstavili Ivo Babić i Antoaneta Pasinović upozoravajući na ekološki i infrastrukturni kolaps koji je grad doživio stihijskom urbanizacijom kopnene okolice te se zalažući za zauzdavanje nereguliranog razvoja i posvećivanja veće pažnje revitalizaciji i asanacije povijesne jezgre. Od 70-ih godina do danas, problemi očuvanja povijesne autentičnosti Trogira umnogostručili su se pojačanom komodifikacijom javnog prostora i turističkom eksploatacijom kulturnih spomenika i preostatka prirodnog okoliša. Na tragu pionirskog djelovanja ovih baštinskih aktivista, među koje treba uključiti i članove Društva Radovan, danas djeluje Građanska akcija Trogir (GAT) koja je pokrenula niz komunalnih inicijativa fokusiranih na javni prostor. Izdvojiti se mogu one za povratak javnih česmi u grad, zagovaranje novog javnog parka Soline ili ponovno sađenje palmi na Trgu sedam palmi koje su gotovo sve nestale pod najezdom kafića.
*Motel Trogir Ive Vitića (1965.) / foto: Saša Šimpraga
E-publikacija Moderna arhitektura Trogira dostupna je na ovom linku.
Knjiga je nastala u sklopu aktivnosti projekta Motel Trogir. Motel Trogir je projekt Udruge za suvremene umjetničke prakse Slobodne veze iz Zagreba.
