Po prvi puta u Veneciji, tijekom Venecijanskog bijenala, predstavit će se i grad Dubrovnik velikom izložbom dubrovačkih umjetnika. Naime, kao rezultat ugovora o bratimljenju potpisanog između grada Dubrovnika i grada Venecije 2012. godine, podupire se daljnja suradnja dvaju gradova posebice u domeni kulture. Grupna izložba Mjesto isprekidanih odlazaka otvorena je 9. svibnja, a trajat će sve do 24. studenog. Na izložbi, koju kurira Jelena Tamindžija, međunarodno priznati umjetnici s dubrovačkom adresom Izvor Pende, Slaven Tolj i Marijana Pende predstavljaju se u prostoru Tesa 100 u Arsenalu Nord.
*foto: Boris Cvjetanović
*Marijana Pende: “Veselim se našem susretu I”, 2019. / foto: Miho Skvrce (lijevo); Izvor Pende: “Raspršene stvarnosti”, ulje na platnu, 240 x 1809 cm, 2018.
Izložba postavlja pitanja stvaranja metanarativa i metoda pripitomljavanja problema i stereotipizacije te simplificiranja kompliciranih povijesnih istina s ciljem njihove kontrole. Preispitivačka moć umjetnosti i njena sposobnost erozije zadanih i zadavanih društvenih funkcija prijetnja je uspostavi i provođenju ideje discipliniranog društva. Upravo nemogućnost jasnog određivanja funkcije pojedinca u društvu pojavljuje se kao anomalija, greška u kodu, koja se kosi s principima tzv. Društvenog ugovora koji jedinku nastoji ukrotiti jasnim zakonima, pravilima, smjerovima kretanja te ustrojstvom društvene organizacije. “Point of Departure”, odnosno polazišna točka, u radovima troje umjetnika predstavlja početnu točku kretanja koje nije pravocrtno zadano niti slijedi jasno određenu i vidljivu putanju. U društvu koje svoj evolucijski učinak mjeri prema kretanju uvijek usmjerenom ka budućnosti i smjeru “naprijed”, zaustavljanje i propitivanje vlastitog kretanja javlja se kao problem u prometu. Strah od zaustavljanja nosi sa sobom strah od lacanovskog suočavanja i identificiranja s vlastitim “ja”, priznanja vlastitog poraza i mogućeg uočavanja činjenice da je naše kretanje besmisleno, da naše vlastite kvazirevolucije ne vode nikamo. Strah od vožnje u vlaku bez broja i bez zadnje stanice.
*Slaven Tolj: “Prekinuta igra”, 1993. / foto: Boris Cvjetanović
Slojevitost radova troje umjetnika izmiče se jasnom definiranju i svjesnom propitivanju vlastitog rada i prakse. Njihova djela zadržavaju se na granici između binarnih opozocija figurativno/apstraktno, skulptura/objekt, performans/situacija, umjetnički rad/crtež djeteta, propitujući moć granice kao mjesta provokacije uvriježenih podjela.
Predstavljanje Dubrovnika ovom izložbom u Veneciji ima za cilj stvoriti kontinuitet u radu te nastaviti promovirati grad kao točku koja prepoznaje suvremeni umjetnički trenutak u svom okružju. Umjesto isključivog usredotočenja na bogatu baštinu, ovim projektom dva grada nastoje staviti naglasak na aktualno, osvještavajući prisutnost jake suvremene umjetničke scene u oba grada.
