Tradicionalno povodom Svjetskog dana mira, u najvažnijem zagrebačkom memorijalnom prostoru, Spomen-parku Dotrščina, predstavljena je ovogodišnja privremena memorijalna umjetnička intervencija u čast žrtava fašizma, rad pod naslovom Na umjetnicima svijet ostaje autora Vlade Marteka.
Spomen-park Dotrščina mjesto je najvećeg masovnog zločina u povijesti Zagreba, jedno od najvećih stratišta Drugog svjetskog rata u Hrvatskoj i najvažnija lokacija holokausta u Zagrebu, a ovogodišnja memorijalna intervencija u organizaciji i produkciji Virtualnog muzeja Dotrščina jubilarna je, deseta po redu.
U novom ciklusu, Virtualni muzej Dotrščina od ove je godine uveo pristup direktnog poziva kustosu/kustosici ili kustoskom timu koji potom samostalno odabire umjetnika ili umjetnicu te zajednički razvijaju godišnju memorijalnu intervenciju u čast žrtava fašizma na Dotrščini. Po izboru ovogodišnjeg kustosa Darka Šimičića, autor ovogodišnje memorijalne intervencije je pjesnik i umjetnik Vlado Martek koji je na Dotrščini predstavio land art intervenciju sastavljenu od nekoliko točaka u prostoru, a za prigodu je izdao i posebno, dotrščinsko izdanje samizdata, knjižica koje sam izdaje i koje su postale svojevrsni zaštitni znak njegova opisa.
Ovako Vlado Martek obrazlaže svoju umjetničku intervenciju na Dotrščini:
Projekt za Spomen-područje Dotrščinu u 2023. godini pripao je mojim poetskim mislima. U veliki prostor pijeteta prema onome što jest i što znači ušao sam iz svog matičnog medija poezije, noseći usput svoje multimedijalno i aktivističko ruho i djelovanje. Makroprostor Dotrščine susreo se s mikroprostorom poezije, dapače predpoezije kao jedne konceptualne ideje pročiščenja. Radi se o idealizmu i utopiji poetskog djelovanja, kako na papiru, tako i u prostoru, te na naročitim markiranim podlogama/površinama koje određuju dodano značenje napisanim riječima i radnim gestama zapisivanja, brisanja itd.
U potrazi za značenjima autorskog susreta stigao sam do svojih početaka predpoezije, naime do svjesnog uprizorenja alata, materijala, podloge. Obratiti pažnju na likovne i pojavne dimenzije svih elemenata, iako se radi o jeziku, tj. sustavu znakova i njihovim konvencijama međuodnosa, eto radnog ideala predpoezije u prostoru ujedno kao težnje tranzitivnosti te pomicanja fokusa s očekivanog.
Konkretno to se pokazuje kao nekoliko gredica zemlje u koje su posađeni elementi za pisanje, podloge i njihove kombinacije, u svojim pozitivnim, ali i negativnim aspektima. Potom se na drugom mjestu pojavljuju knjige kao artefakti, kao plodovi vezani uz drvo, točku svog praporijekla, usto i olovke kao simbol svakog pisanja, zapisa, također prislonjene/vraćene uz stablo, mjesto svog materijalnog porijekla koje daje patetiku novog konkretnog poetskog značenja.
U nekom imaginarnom trećem redu pojavljuje se efekt celofana, materijala laka i transparentna, prisustva likovno minimalnog, ali stvarnog poput poetskog sjećanja koje može biti toliko lepršavo, ali značenjski teško i temeljno. Spomen-skulptura obgrljena celofan papirom, kao velik buket cvijeća.
Ostalo je doživljaj cjeline, s prirodom i memorijom sjećanja na pale žrtve, iz jedne točke ne-prirodnog svijeta.
Opravdanje lošeg nemoguće je, ali osjećanje pijeteta za žrtve izvanvremensko je divljenje životu kao ono moguće.
O važnosti sjećanja i svom radu na Dotrščini Vlado Martek je rekao:
Ovo je epska, duboka vertikala sjećanja i nešto što je jako, jako važno za ovu sredinu koja je prošla krug pakla u one četiri godine. Uvijek je bilo problematično, no ono su bili krugovi pakla.
Sjećanje je izuzetno važno, a pogotovo danas kada smo svjedoci tog vječnog pritajenog, podmuklog života fašističke ideologije, i uopće isključivosti, mržnje na razliku.
Za mene je bit fašizma mržnja spram razlike. Ne tradicionalnost, već mržnja spram razlike.
To sam prvi put na svojoj koži osjetio s 15 godina kad sam počeo nositi dugu kosu. Postao sam različit od ostalih gimnazijalaca i doživljavao sam različite intenzitete, razine, mržnje. I kasnije kad sam sve to upoznao, shvatio sam kakva je tek bila mržnja kada se nekoga, ili milijune, ide ubiti.
Osim jubilarne desete umjetničke intervencije, ove je godine obilježen i povratak spomen-ploče na glavni ulaz u Dotrščinu, nakon tri desetljeća tijekom kojih je park bio neoznačen, a događaj su uveličali i brojni govornici, između ostalih i diplomatski predstavnici Sjedinjenih Američkih Država te veleposlanici Izraela i Velike Britanije.
Virtualni muzej Dotrščina autorski je projekt Saše Šimprage koji djeluje od 2012. godine na vraćanju najvažnijeg zagrebačkog memorijalnog prostora u kolektivnu memoriju. Ovogodišnja memorijalna intervencija izvedena u partnerstvu s Vijećem srpske nacionalne manjine Grada Zagreba.
