U subotu je u Rijeci održano dvadeseto izdanje dodjele diskografske nagrade Porin. Glazbena parada koja već dva desetljeća (manje ili više uspješno) nagrađuje domaću glazbenu produkciju ne bi nam bila tematski pretjerano zanimljiva, da nema i jednu kategoriju koja ipak izlazi iz striktno glazbenih voda i ulazi u ove naše, vizualne. Riječ je o kategoriji za “najbolje likovno oblikovanje” koja nagrađuje najbolja rješenja na području vizualnih identiteta i oblikovanja glazbenih izdanja domaćih izvođača.
Ovogodišnji laureati u spomenutoj kategoriji su mladi splitski dizajneri Karlo Kazinoti i Mišo Komenda, koji su Porina zasluženo osvojili za dizajn albuma splitske grupe Libar. Radi se o projektu odnosno ovitku CD-a koji su jesenas izlagali i na bijenalnoj izložbi hrvatskog dizajna. Osim što je od strane žirija Porina proglašen najboljim, omot grupe Libar, kako nam kažu autori Kazinoti i Komenda, u kontekstu izvedbe same dizajnerske ideje jedan je od najskupljih albuma u Hrvatskoj.
S mladim dizajnerima, koje ste možda zapamtili kao jedne od autora naše kampanje PLAKATIRANJE (njihov rad “Lilliput” pogledajte ovdje), brzinski smo popričali o samoj nagradi, situaciji u sferi oblikovanja ovitaka domaćih nosača zvuka te ih zamolili da nam ispričaju nešto više o konceptu samog rješenja.
Kako je nastao koncept samog rješenja?
Grupa Libar svoj izričaj temelji na višeglasnom pjevanju koje varira unutar različitih glazbenih pravaca. Naše rješenje vizualnog oblikovanja njihovog CD-a proizlazi iz ideje o akordu koji nastaje istodobnim preklapanjem više različitih tonova/glasova, te se tako stvara novi dojam suzvučnosti. Na samom omotu albuma portreti članova grupe tiskani su na transparentnoj foliji, a njihovim preklapanjem dobivamo jedinstveni vizualni akord. Prema nastaloj silueti, rukopisno su ispisani dijelovi njihovih pjesama i tako je stvoren identitet naslovnice.
Koliko vam kao autorima znači Porin i koliko je on danas, kao priznanje u ovoj sferi rada, strukovno relevantan?
Svaka nagrada čovjeka veseli i bila bi neistina reći da nismo bili sretni kada smo dobili Porina. Prije same dodjele nismo smatrali da je ova nagrada pretjerano važna za našu struku, ali nas je jako iznenadilo koliko nas je ljudi i kolega nazvalo i čestitalo nam, što baš i nije slučaj kada su u pitanju nagrade i priznanja unutar struke.
Što vas se čini, trude li se u posljednje vrijeme domaći glazbenici raditi dobre omote ili, s obzirom na sve manje navike kupovanja samih CD-ova, to tržište i interes za dizajnerskim angažmanom polako nestaju?
Mislimo da postoji dosta glazbenika koji žele imati dobra dizajnerska rješenja koja prate njihovu glazbu, ali zbog tehnologije kakvu danas poznajemo krajnji korisnici tj. slušatelji sve rjeđe dolaze u kontakt s omotom. Tržište se mijenja, pri čemu je omot izgubio važnost koju je nekad imao, ali sigurni smo da suradnja između glazbenika i likovnih umjetnika nikada neće nestati… Veseli nas porast prodaje vinila!
Koliko su, iz vašeg iskustva, glazbenici spremni uložiti u omot albuma i percipiraju li njihovu važnost i nivo izvedbe, angažiraju li dizajnere ili ne?
Pa “kako koji” – nekima je to jako važan segment i spremni su angažirati dizajnera i uložiti novce u omot svog albuma, kao što su to napravili momci iz Libra. Nažalost takvih u Hrvatskoj nema mnogo, uglavnom prepuštaju taj dio posla svojoj izdavačkoj kući koja obično ima “kućne dizajnere”.
Kakav je vaš komentar na trenutačno stanje i oblikovni segment domaće glazbene produkcije?
Kroz povijest diskografije smo stvarno imali genijalnih rješenja, što i ne čudi jer su se tada angažirali dizajneri poput Ilića i Arsovskog…a i danas, iako u dosta manjoj mjeri, nastaju dobra rješenja koja uglavnom budu potpisana od renomiranih domaćih dizajnera.
Kada krećete u ovakve suradnje, koliko vam je bitan segment sličnih afiniteta, poznanstava s autorima te da vam odgovara glazba izvođača za koje radite?
Nije nam bitan faktor poznajemo li se ili odgovara li nam glazba. Puno nam je važnije da glazbenik ima povjerenja u naš rad, iako je lijepo kad se sve stvari poslože.
Za koje domaće glazbenike nikad ne bi radili cover, ima li takvih, ili bi neko takvo neprivlačno tržište baš bilo pravi izazov?
Izazov je uhvatiti se u koštac sa stvarima koje ti nisu bliske, ali vjerojatno ima glazbenika s kojima se ne bi mogli naći na istoj valnoj duljini.
Više o autorima te njihovim ostalim projektiam pogledajte na njihovim stranicama
