U suizdanju Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu i Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu nedavno je objavljena knjiga KM3: Mikropedija lekcija iz kritične zone. Publikacija donosi pregled tema proizašlih iz kolegija Radionica arhitektonskog projektiranja 3 koji se na zagrebačkom Arhitektonskom fakultetu odvijao od 2021. do 2026. pod mentorstvom Idisa Turata. Grupe studenata radile su u Zbirci Richter MSU-a, oslanjajući se o teorijski okvir Latourova i Weibelova istraživačkog projekta Kritične zone.
Tadašnji studenti prve i druge generacije, a danas arhitekti Krešimir Borošak i Matej Orkić, u knjizi donose sintetski pregled tema koje proizlaze iz radova 56 studenata i transponiraju ih u lekcije za buduće studente i praksu. Idis Turato kao mentor i Mia Roth-Čerina kao sugovornica i gošća kritičarka svih izdanja radionice svojom uredničkom ulogom zaokružuju jednu fazu pedagoškog projekta. Na encikolpedijski način publikacija predstavlja temu kilometra kubnog kao početne točke radionice na petoj godini studija arhitekture i urbanizma u Zagrebu. Svaki student dobio je jednu uputu, odnosno trebao je izabrati svoj km x km x km. Nadahnuti Latourovim konceptom kritične zone i problematiziranjem čovjekovog utjecaja na tanki sloj Zemljine kore, razvijani su projekti koji sugeriraju postantropocen, geološko razdoblje u kojem čovjek postaje tek jedan od aktera u široj mreži odnosa.
Projekti su podijeljeni u 6 kategorija. Svaki od njih predstavlja zatvoreni sustav resursa i značenja. Dodijeljene kategorije komuniciraju dominantne teme svakog od projekta, ali se oni mogu povezivati i promatrati i u kontekstu ostalih kategorija tako čineći već spomenutu širu mrežu odnosa iz kojih proizlaze nova značenja.
Nehijerarhijskim redoslijedom predstavljene su sljedeće kategorije:
Metabolizam naglašava sustav kontinuirane razmjene materije, energije i značenja između teritorija, infrastruktura i živih aktera. U ovoj analizi postavljaju se česte značajke predloženih sustava: proizvodnja i prostorni doživljaj.
Habitat daje naziv dinamičnim sustavima interakcija unutar funkcionalnog jedinstva životnih zajednica – biocenoze koju čine biljke, životinje i neživi okoliš. Posebna je pažnja pridodana ulozi i samoj potrebi čovjekovog aktivnog sudjelovanja u (samo)regulaciji spomenutih procesa.
Ljušture fokus stavljaju s dosadašnjeg prostornog širenja na prostorne implozije. Naseljavanje ljuštura – napuštenih struktura ljudskog djelovanja ključno je u današnjem vremenu kada je izgrađenog, a neiskorištenog previše. Metode renaturalizacije i rekontekstualizacije ključne su u ovakvom pristupu.
Uprizorenja uvode pojam arhitekta kao scenografa prirode, odnosno on je ovdje u službi kustosa koji gradi unutar prirode s prirodom intenzivirajući postojeće ponajprije na doživljanoj razini. Predložene vizije uprizoruju različite procese na razini arhitektonskog spektakla.
Vernakular propituje analogni i digitalni otisak čovjekovog prostornog nasljeđa. Katalogizacija vernakularne arhitekture može ju učiniti komercijalno dostupnom, a njeni novi prostorno-digitalni sklopovi pružaju nove oblike života i kulturnog djelovanja.
Identitet preispituje ustaljena značenja pojmova koji nas okružuju. Arhitektura ovdje djeluje kao medij za interpretaciju kolektivnog imaginarija uključujući mitove, obrasce i kulturna sjećanja zajednica, propitujući značenja stvari i način na koji ih doživljavamo npr. metodama emocionalne provokacije.
Uvodni dio čine tekstovi uredničkog dvojca Idisa Turata i Mije Roth-Čerine, Vesne Meštrić i Morane Matković kao predstavnice MSU-a i Zbirke Richter te Maroja Mrduljaša čitatelju približavaju problemsko-tematski okvir kojom se mikropedija bavi. Uz autorski dvojac Krešimira Borošaka i Mateja Orkića koji kategorizira i tematski približava radove, središnji dio mikropedije raspisuju izabrani autori koji vlastitom projektu pristupaju kroz određenu pojmovnu kategoriju, promatrajući ga iz njezine perspektive pritom obrazlažući njihove međusobne i konceptualne odnose. Index donosi pregled radova po generacijama uz grafičke priloge i tekstove preuzete direktno sa službenog instagram profila radionice @km3rap3. Matija Pogorilić, arhitekt i student prve generacije radionice, epilogom zaokružuje ovu fazu pedagoškog projekta ističući bitne značajke ovakvog pristupa prijenosu znanja s naglaskom na arhitektonsku struku.
Za grafički dizajn i prijelom zaslužna je Roberta Bratović iz Oaze skupa s autorima Borošakom i Orkićem, dok su svi prilozi pažljivo pozicionirani i zadržani u izvornom autorskom obliku. Kako bi se ovakav spekulativni pristup promišljanju svijeta i odnosa među nama potvrdio, posebna pažnja je posvećena i završnoj vizualnoj obradi naslovnice. Marin Miletić tehnikom sitotiska na svaku knjigu posebno nanosi otisak pigmenta dobivenog preradom restoranskog otpada, odnosno ljuštura malostonskih kamenica.
Nakon službene promocije knjige prošloga mjeseca u MSU-u, knjiga će biti predstavljena i na skorašnjem Interliberu, a u digitalnom obliku dostupna je na sljedećem linku.
