U Galeriji Bernardo Bernardi u Zagrebu do 15. studenoga otvorena izložba Planka – Planjak – Mljet multidisciplinarnog kolektiva mo:re, koja predstavlja projekt obnove nekadašnje vojne karaule na otoku Mljetu i njezine prenamjene u planinarski dom. Kolektiv mo:re čine Ajda Auer, Anđela Zora Brnas, Domagoj Bui, Sara Dobrijević, Mia Dragičević, Andrijana Kuzmanović, Zdenko Mikša i Dijana Modrić. Kolektiv je okupljen 2019. na nagradnoj radionici međunarodnog studentskog DA! festivala pod mentorstvom Nikole Radeljkovića (Numen/For Use).
U predgovoru izložbi Sara Mikelić piše: Otoci su u svojoj biti planine uronjene u more. Neki su prošarani planinarskim stazama koje vode do vrhova s kojih pogled seže prema kopnu, susjednim otocima i prividnom morskom beskraju. Stoga ne čudi da je na otoku Mljetu nekadašnja austrougarska vojna baza na vrhu Veliki Planjak prenamijenjena u planinarski dom Planka, pri čemu je ključnu ulogu u pokretanju projekta imao Nacionalni park Mljet, koji je ujedno podržao izvedbu značajnog dijela građevinskih radova.
Obnova napuštenog vojnog objekta započela je 2019. godine kao radionica dodijeljena nagrađenim studentima DA! festivala, posvećenog studentskom stvaralaštvu u polju dizajna, arhitekture i vizualne umjetnosti. S vremenom se iz te suradnje nekolicine studenata formirao multidisciplinarni kolektiv mo:re čiji se članovi već godinama vraćaju na otok, gdje se posvećuju istraživanju, pronalaženju domišljatih rješenja i fizičkom radu čime poznanstva postupno prerastaju u dugotrajna prijateljstva. Upravo je zato ova izložba, osim obnovi i dizajnu interijera planinarskog doma, posvećena osobnim sjećanjima i doživljajima otočkih ekspedicija, ispričana kroz pronađene artefakte i vizualne materijale nastale tijekom brojnih radnih akcija. Zahtjevni radovi obuhvatili su čišćenje terena, betoniranje terase, obnovu krovišta te postavljanje novih drvenih greda i platformi za spavanje, a zahvaljujući solarnoj elektrani i bunaru s vodom dom je danas u velikoj mjeri samodostatan. Sastoji se od zajedničkog prostora za druženje, kuhinje, dvije spavaonice s dvadeset ležajeva, sanitarnog čvora te vanjske terase s pogledom na Mljetski kanal i Pelješac.
Višeznačni naziv Planka insinuira na planinu, stanku, čistinu, ali i dasku. Upravo potonja čini element koji se proteže kroz interijer poput prostorne niti mijenjajući funkcije prema potrebi – ona iz police prelazi u klupu ili ležaj, a naposljetku i u šank. Interijer je osmišljen kao spoj planinskog i morskog pejzaža, a oživljen je kroz zaigrani dijalog drvene „trake“, lokalnih prirodnih materijala poput pronađenih naplavina ili kamena s obale te karikaturalnih otočkih životinja koje naizgled planinare po zidovima. Središte izložbe čini plava šuplja konstrukcija izrađena od drvenih ploča, zamišljena kao skrovište unutar skrovišta – Parazit. Namijenjen odmoru jedne ili dviju osoba, Parazit predstavlja posljednji element koji nedostaje u zajedničkoj prostoriji planinarskog doma. Nakon izložbe, on nadilazi status izložbenog objekta te putuje za Mljet kako bi se konačno uselio u nosivim gredama Planke gdje će biti dostupan posjetiteljima putem ljestava postavljenih uz njegov glavni otvor.
Fotografkinja Marija Braut desetljećima se vraćala Mljetu, baš kao što se kolektiv mo:re iz godine u godinu vraća radu na planinarskom domu. U oba slučaja otok je više od krajolika – mjesto dugotrajnog odnosa i stvaralačkog rada koji se neprestano prilagođava specifičnom otočkom ritmu.
U nastavku čitajte razgovor koji je za našu rubriku Savjet pita s kolektivom mo:re vodila Nela Simić, voditeljica Galerije Bernardi.
► Planka je nastala u vrlo specifičnom kontekstu napuštene vojne karaule i izoliranog krajolika Mljeta. Što ste u zatečenom prostoru prepoznali kao vrijednost koju treba sačuvati, a gdje ste vidjeli prostor za intervenciju?
Kolektiv mo:re: Ono što smo prije svega prepoznali bio je genius loci – jedan poseban duh mjesta. Željeli smo poštovati posebnosti tog duha i samog lokaliteta. To se odražava na razinu intervencije u sam objekt i okoliš, na odabrane materijale i na pristup projektiranju. Kontrast napuštene vojne karaule sa zahrđalim metalnim griljama, teškim vratima, ostacima novina iz 1995. i starim grafitima, sa očaravajućim pogledom na otoke, šume, more i zalaske sunca nam je bio veoma zanimljiv izazov i baš taj kontrast smo nekako htjeli inkomponirati u priču planke. Bilo nam je važno sačuvati povijesni sloj i očuvati vanjski izgled objekta, ali i naglasiti blagodati prirode. Postojeći otvori u prostoru su nam bili inspiracija da još više naglasimo poglede u krajolik te povećamo povezanost interijera sa okolišem. S obzirom na prijašnju namjenu, objekt je bio vrlo hermetičan. Stoga nam je jedna od prvih i važnijih intervencija bila probijanje otvora na sjevernu stranu, čime je nastala funkcionalna terasa s koje se pruža pogled na Mljetski kanal i kopno. Dolazak na Planjak, daleko od glavnih cesta i svakodnevice, za nas je uvijek predstavljao ulazak u neki drugi svijet. Htjeli smo da Planka priča priču o mjestu na kojem je nastala, čuvajući njegovu posebnu atmosferu, osjećaj izoliranosti i povezanost s prirodom i kulturom Mljeta.
► Projekt se oblikovao postupno, kroz višegodišnji rad na samoj lokaciji. Koliko je konačni rezultat proizašao iz početnog projekta, a koliko iz samog procesa njegove realizacije?
Kolektiv mo:re: Projekt se zaista oblikovao postupno. Svaki put kad bismo došli na Mljet i Veliki Planjak, nešto bismo novo doživjeli što je utjecalo na naše stvaranje Planke – otkrivanje okoliša, biljaka, lokalnih materijala, priča, otočana, životinja, obrta i još mnogo toga. Od početka smo prigrlili prirodu procesa koji nam je donosio izazove koji su pomalo gradili Planku. No neke ideje razvili smo već na samom početku i zadržale su se do danas. Primjerice, ideja o parazitima bila je prisutna od početka, a čini se da je tek sada, kroz ovu izložbu, napokon ostvarujemo.
Tijekom realizacije bilo je mnogo prilagođavanja uvjetima na terenu te financijskim, tehničkim i organizacijskim mogućnostima, ili bolje rečeno ograničenjima. Nacionalni park Mljet imao je ključnu ulogu u financiranju i provedbi projekta, a njegovi su djelatnici izveli i značajan dio građevinskih radova. Mi smo kroz sam proces stjecali nova iskustva i prilagođavali početne zamisli. Unatoč svim promjenama, mislimo da smo uspjeli sačuvati ono najvažnije – duh samog mjesta, ali i duh nas kao jednog pomalo raštrkanog kolektiva koji se upravo kroz taj projekt upoznavao i povezivao.
► Kako projekt snažno vezan uz Planjak i iskustvo boravka na Mljetu prenosite u galerijski prostor? Koje njegove aspekte predstavljate izložbom?
Kolektiv mo:re: Među prvim idejama koje smo imali kada smo tek počeli s projektom bio je Parazit – neočekivana struktura unutar postojećeg objekta. Ona se nekako spontano pojavila kada smo odlučili zadržati otvoreno krovište, iz želje da maksimalno iskoristimo prostor i omogućimo što više mjesta za spavanje, ali i iz želje da iznenadimo posjetitelje kad dođu u planinarski dom i potaknemo ih na istraživanje prostora. Taj je projekt zbog svoje izazovne prirode uvijek bio sekundaran, a kada smo počeli razmišljati kako prenijeti fragment planinarskog doma u zagrebačku galeriju, vrlo brzo smo odlučili da želimo napraviti Parazit. On je središnji objekt ove izložbe gdje posjetitelji mogu ući u Parazit i kroz njega iskusiti Planku kao prostor te kroz otvore promatrati ostatak izložbe. Priču o Planci uz njega pripovijedaju ilustracije, arhiva fotografija i artefakata koji prikazuju dugotrajnost i dinamičnost našeg procesa, ali i trenutke zabave, istraživanja i druženja.
► mo:re je nastao kao multidisciplinarni tim autora iz Hrvatske, Srbije i Slovenije. Kako su različite discipline i iskustva članova utjecali na razvoj projekta i podjelu uloga unutar kolektiva?
Kolektiv mo:re: Projekt Planka od samog je početka povezivao arhitekturu, dizajn i ilustraciju. Još kao studenti okupili smo se kroz DA! festival 2019. kao nagrađeni studenti i organizatori festivala gdje smo svi bili motivirani za nove avanture, učenje, rast, radnu akciju i stvaranje nečega kolektivnog. Nikola Radeljković kao naš mentor prepoznao je našu energiju i velikodušno nas poveo na ovu avanturu koja se razvila u višegodišnje iskustvo učenja. Različita znanja i interesi članova omogućili su nam da svatko doprinese projektu iz vlastite perspektive, od oblikovanja i obnove objekta do vizualnih i umjetničkih intervencija. Na početku se nismo svi dobro poznavali.
Tijekom prvih godina gotovo smo svako ljeto odlazili na Mljet, isprva u manjim grupama, a kasnije svi zajedno. Upravo su ti zajednički boravci, rad i druženja bili ključni za naše povezivanje. Tako smo se spontano odlučili nazvati kolektivom i odabrali ime mo:re, poigravajući se njegovim različitim značenjima. Danas je Planka još uvijek naš glavni zajednički projekt. U međuvremenu je svatko od nas krenuo svojim profesionalnim i umjetničkim putem, ali nadamo se da ćemo uskoro započeti neku novu zajedničku priču, s istim guštom i željom za stvaranjem.
Arhitektonskim dijelom projekta prvenstveno su se bavile Andrijana Kuzmanović i Dijana Modrić, dok su Sara Dobrijević, Mia Dragičević i Anđela Brnas sudjelovale u oblikovanju prostora, osmišljavanju namještaja i drugih funkcionalnih elemenata. Ajda Auer bavila se grafičkim oblikovanjem, odabirom tipografije i boja, dok je Zdenko Mikša razvijao ilustracije i vizualni jezik temeljen na životinjskom svijetu Mljeta. Domagoj Bui također je sudjelovao u razvoju vizualnih sadržaja, organizaciji i promociji projekta. Uloge pritom nisu bile strogo podijeljene. Različita znanja, iskustva i perspektive međusobno su se nadopunjavali, a ideje su se razvijale kroz zajednički rad, razgovore i razmjenu prijedloga.
► Kako su mjesto i njegov karakter utjecali na oblikovanje vizualnog identiteta Planke, od naziva i tipografije do ilustracija autohtonih životinja?
Kolektiv mo:re: Puno ideja razvilo se u trenucima kreativne razonode, na planinarskoj stazi ili u večernjim druženjima nakon radnog dana. Cijelo iskustvo rada na Planci nikad nije bilo samo radna akcija, već smo cijelo vrijeme na Mljetu bili u potpunosti u drugom svijetu i svaki trenutak nam je služio kao inspiracija za stvaranje i slaganje priče o Planci. Htjeli smo da ime i cijeli identitet planinarskog doma odišu energijom Mljeta, lokalne kulture i divljine. Ime Planka proizašlo je iz poveznice s drvenom građom, budući da planka označava dasku, a dodatno nam je bilo zanimljivo i njegovo zvučno nadovezivanje na ime Velikog Planjaka.
Jedan od najvažnijih aspekata ovog projekta je upravo naša dugogodišnja upornost da posjećujemo otok. Za vrijeme studiranja imali smo više vremena te smo skoro svako ljeto dio vremena provodili na otoku i na gradilištu. Nikolina strast za planinarenjem i otokom nas je vodila posvuda te smo zajedno upoznavali otočane i otkrivali lokalne priče, obrte, divljinu i razne dogodovštine koje još uvijek postupno
oblikuju Planku i njen identitet.
Ajda Auer postavila je temelje grafičkog oblikovanja projekta kroz odabir tipografije i prijedlog palete boja, čime je uspostavljen osnovni vizualni okvir identiteta Planke. Prve ilustracije životinja nastale su još na početnim sastancima, prije našeg prvog odlaska na Mljet. Mungosi, divlje svinje, galebovi i druge životinje postali su svojevrsni likovi Planke, prikazani na pomalo neobičan, humorističan i izmaštan način. Ti prvi crteži proizlazili su iz gotovo fiktivne predodžbe otoka, a kroz godine boravka na Mljetu i upoznavanja njegovih posebnosti razvijao se i naš vizualni jezik, koji je postupno pronalazio svoje mjesto i u prostornom oblikovanju Planke.
Intervjue iz serije Savjet pita možete pronaći ovdje.
Novosti vezane uz galeriju Bernardi pratite putem Facebook stranice www.facebook.com/galerijabernardi.
