“Iz kamena povijest, iz povijesti svijest” (Don Frane Bulić)
U Solinu i Ljubuškom je od 19. do 24. rujna 2016. godine održan festival Putevima baštine, koji je organiziran u sklopu EU projekta Connecting Separated (Povezivanje razdvojenog).
Festival je uključivao različita događanja počevši od izložbi, koncerata, likovnih i eko radionica za djecu na temu baštine, zatim kvizova znanja, predstava, kino projekcija, ali i participativnih događanja za građane vezanih uz načine na koji vide prostor grada te razgovor o kreativnim industrijama u kulturnom turizmu.
*Šetnjica Salonom – foto Sagita Mirjam Sunara
Time je široj javnosti predstavljena razasuta kulturna i prirodna baština duž rute rimske ceste Salona-Bigeste-Narona, pored koje često ubrzano prolazimo ostajući slijepi na njezinu ljepotu. Samim projektom ona je oblikovana u koherentan narativ koji nam govori o turbulentnim vremenima, krajoliku, mjestima, ljudima i običajima kojih smo baštinici, što je najsažetije i najdinamičnije prikazano u videu kojeg je snimila ekipa Mitoman Filma na čelu s redateljima Tonćem Gaćinom i Josipom Žuvanom, te glumcem Marom Banićem koji gledatelja vodi po tematskoj ruti.
*Eko radionica – Promjena staništa
Niz javnih događanja, najvećim dijelom organiziranih na otvorenim, javnim prostorima i arheološkim lokalitetima Solina i Ljubuškog, ujedno je za cilj imao revitalizaciju pojedinih dijelova grada, odnosno njihovo približavanje i otvaranje samim građanima. To kao posljedicu ima edukaciju, podizanje svijesti i smanjenje konflikta između suvremenog života i baštine koju dio građana osjeća kao prepreku, a ne kao mogućnost razvoja.
*Grad po mjeri građana
U Solinu su tako, na prostoru šetnice na ušću Jadra, mjestu povijesne luke koju je od grada gotovo u potpunosti odsjekla moderna cestovna i željeznička infrastruktura te INA-ini naftovodi, održane eko radionice pod vodstvom biologinje i ekologinje mora Marijane Franičević, te likovne radionice pod vodstvom umjetnice i likovne pedagoginje Andree Resner. Šetnica je uređena sredstvima iz samog projekta Connecting Separated, u sklopu čega je dizajniran parter, hortikultura, postavljena urbana oprema (klupe i koševi), solarna javna rasvjeta te urbana instalacija „Četiri točke – Arheologija, Močvara, Luka i Industrija“, koju su na interdisciplinarnoj radionici održanoj u Solinu u rujnu 2015. osmislili studenti arhitekture i likovne akademije Zdravka Džajić, Ivana Kevo, Ivana Pavlović, Marin Petković, Ivana Skočibušić i Matea Šimunić, a o čemu smo na Vizkulturi pisali ovdje.
*Eko radionica / Grad po mjeri građana / Kviz znanja u vrtu Tusculuma (klikom na jednu fotografiju otvara se galerija
Urbana instalacija postavljena je na obuhvatu s ciljem da interaktivno, kroz igru, posjetiteljima naznači slojeve i procese koji su formirali prostor kakvog trenutačno vidimo i doživljavamo, ali i da promijeni percepciju i način njegova budućeg korištenja. Zbog svoje važnosti, ušće Jadra – mjesto zaboravljene i nikada istražene luke u kojoj se odvijala razmjena dobara i iskustava, kao i vojni logor na Gračinama koji dijeli sličnu sudbinu, jednom kada postanu pristupačni lokalnom stanovništvu, istraživačima i posjetiteljima, mogu biti poticaj za širu transformaciju prostora koja uvelike nadilazi projekt kojim je inicirana.
*Grad po mjeri čovjeka / foto Jakov Teklić
Na četverodnevnim „kutcima za djecu“ na novouređenoj šetnici sudjelovali su učenici svih triju solinskih osnovnih škola (OŠ Don Lovre Katić, OŠ Vjekoslav Parać, OŠ Kraljice Jelene) te izviđači kluba Posejdon. Djeca su kroz igru učila o osjetljivosti ekoloških sustava, močvarnim staništima i faktorima koji ih mogu ugroziti. Ujedno su promatrali predmete iz okoline te izrađivali modele uz pomoću kojih su ostavili otiske na panoima urbane instalacije „Arheologija“, te su na taj način kreirali vlastitu arheologiju u ovom specifičnom prostoru. Građani su imali priliku sudjelovati na „šetnjici Salonom“ pod stručnim vodstvom arheologa Ivana Alduka i pejzažnog arhitekta Igora Belamarića, dok su o ulozi kreativnih industrija u kulturnom turizmu govorili vizualni dizajneri Karlo Kazinoti i Mišo Komenda.
Njihov je rad naime vezan uz brojne kulturne institucije i manifestacije, a senzibilitet takav da pronalazi adekvatnu formu komuniciranja kulture kao živog tkiva koje poziva i provocira interakciju i interes kod šire publike. U vrtu Tusculuma na Saloni, uz podršku Arheološkog muzeja u Splitu organizirani su nagradni kviz znanja te projekcija filma u sklopu prepoznatog projekta revitalizacije kina u malim mjestima dalmatinskih otoka i zagore – Kina Mediteran, dok je u gradskom parku organizirano događanje „Grad po mjeri građana“ u suradnji s URBACT timom Grada Solina. Sudionici ovog događanja imali su priliku označiti prostore i procese koji im se sviđaju, one koji im se sviđaju malo manje, ali i dati prijedloge kako poboljšati kvalitetu života u Solinu, prije svega kroz uvođenje novih javnih sadržaja i uređenje javnih površina. Zadnji dan festivala opušteno je otvorena sama šetnica na ušću Jadra te su studenti-autori proveli posjetitelje od točke do točke, dok je umjetnik Vedran Perkov priredio zvučnu instalaciju komponirajući i prerađujući zvukove samog prostora u melodiju „Podno Klisa, tvrda grada“, koja se tradicionalno izvodi u svečanim prigodama.
*Izležavanje u Luci nakon eko radionice
Veliki dio događanja organiziran je unutar i uokolo pop-up objekta–napuhanca kojeg su dizajnirali Nikola Bojić i Frane Dumandžić, a realizirao Pago-tent. Napuhanac koji oblikom i strukturom podsjeća na iglu-oblak osim praktične svrhe funkcionira i kao tzv. atraktor te s okolinom čini kontrast, a s prolaznicima uspostavlja kontakt.
*Napuhanac ispred starog željezničkog mosta na ušću Jadra
*Ušće Jadra
U nastavku teksta donosimo tekstualne i grafičke priloge o samim studentskim instalacijama koje su postavljene na obuhvatu šetnice na ušću Jadra.
ARHEOLOGIJA
Infrastruktura nije ogradila samo grad od mora, već i more od svoje prirodne i povijesne cjeline – arheološkog lokaliteta Salone, koja egzistira kao veliki zeleni otok unutar urbaniziranog teritorija modernoga grada. Točka ARHEOLOGIJA oblikom labirinta signalizira duh ovog specifičnog lokaliteta. Prolazom kroz labirint, koji čine pregradni panoi različitih dimenzija, povećava se doživljaj samog obuhvata s naglaskom na aktivaciju prostora kroz igru. Dok povijest postoji kao fakt, memorija se na ovaj način kreira kroz socijalne i prostorne odnose te postaje materija koja ima potencijal oživjeti zaboravljeni prostor.
*Točka Arheologija foto Jakov Teklić
MOČVARA
Ušće rijeke Jadro predstavlja izrazito slojevit prirodni sustav u kojem se ekologije rijeke i mora spajaju u treću ekologiju, zanimljivu zbog specifične hibridnosti močvarnih područja koja danas spadaju među najugroženije ekološke sisteme. Točka šetnice MOČVARA je smještena na području s najbujnijom vegetacijom trske, koja podsjeća na stari scenarij močvare. Zadržano je zatečeno stanje vegetacije kako bi vratio intenzivniji osjećaj i oživio dio dragocjene povijesti. Uz vizualni identitet močvare, instalacijom je pojačan i akustični doživljaj. Ubacivanjem kamenčića u prošupljene metalne cijevi oživljavaju se šuškavi zvukovi koji dominiraju u divljini močvare. Svojim rasporedom, gustoćom i visinom, instalacija oponaša okruženje i stvara svojevrsnu „POP-močvaru“. Iskustvo prolaska kroz šetnicu popraćeno je igrom i vizualnom stimulacijom.
*Točka Močvara
INDUSTRIJA
Industrijska zona, koja uvelike definira korištenje i prostornu imaginaciju u širem solinskom obuhvatu, oživljava postavljanjem točke INDUSTRIJA. Intervencija iskorištava njezine ograničavajuće vrijednosti i pretvara ih u zanimljivu prostornu instalaciju otvorenu korisnicima. Smještena je u blizini industrijskih cijevi, s pogledom na most i željeznicu, kako bi kroz preuzimanje i interpretaciju postojećeg vizualnog jezika potaknula interakcije i stvorila nove vrijednosti. Kompozicija je sastavljena od cijevi koje tvore pet različitih objekata, te tako simuliraju industrijske cijevi koje sada postaju javna domena.
*Točka InstudstrijaE
LUKA
U posljednjih stotinu godina Salona je pozicionirana kao znameniti arheološki lokalitet, no njezina je luka ostala gotovo nepoznata, slabo istražena, a građanima nedostupna. Mjesto nekadašnje salonitanske luke u sadašnjim je prometnim i društvenim okolnostima gotovo u potpunosti marginalizirano. Na čistini s otvorenim pogledom na rijeku i ušće smještena je točka intervencije LUKA, sastavljena od čeličnih šipki na koje je razapeta mreža na različitim visinama, što omogućuje raznoliko korištenje. Svojim oblikom i korištenim materijalima simbolizira utočište, odnosno nekadašnju luku koja datira još od prapovijesti, s tim da doba Rimskog Carstva predstavlja razdoblje njezine najveće razvijenosti.
*Točka Luka
Projekt Connecting Separated polazi od rimske ceste koja je spajala Salonu (Solin) i Bigeste (Ljubuški), te završavala u Naroni (Vid kod Metkovića). Naziv označava mapiranje i povezivanje razasute kulturne i prirodne baštine u koherentan narativ tematske rute koja ima ulogu materijalne i simboličke poveznice čitavog pograničnog područja. Projekt se provodi se kroz 3. poziv za dostavu projektnih prijedloga IPA Programa prekogranične suradnje Hrvatska-Bosna i Hercegovina 2007.-2013. Ukupne je vrijednosti 455.737,53 eura, od čega 82,83% iznosi financiranje EU. Nositelji projekta su Grad Solin i Općina Ljubuški, a partneri su RERA S.D i HERAG.
Tematska ruta Connecting Separated daje ogledan i gotovo zrcalan presjek kroz tipologiju i povijest kulturne baštine Dalmatinske zagore i Hercegovine. Između kolonija Salone i Narone, najvažnijih gradova nekadašnje rimske provincije Dalmacije, smjestili su se tako rimski vojni logori na Gardunu kod Trilja i Gračinama kod Ljubuškog, ranokršćanski lokaliteti na Crkvinama i Docima, srednjovjekovni stećci sa Crljivice i Bijače (odnedavno uvršteni na UNESCO-vu Listu svjetske baštine), utvrde Klis i Stari grad Ljubuški… Paralelno s time pratimo bogatstvo i varijacije prirodne baštine, pa na prostoru kojeg markiraju močvarno ušća Jadra i nevjerojatno razvedena delta Neretve otkrivamo mnoštvo krških reljefnih oblika – polja, jezera i ponornica, dok nam okusi, mirisi i biljne vrste duž rute ukazuju na suptilan prijelaz Mediterana u Submediteran. Sama cesta i sva baština koja se uz nju prostire nadohvat su svima koji danas putuju kroz Dalmatinsku zagoru i Hercegovinu. Treba samo znati gdje zastati!
*Likovna radionica / foto Jakov Teklić
*Tekst je dio Vizkulturinog projekta “Vizkulturiranje društva” koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije
