Nedjeljom vam predstavljamo studentske projekte nastale na umjetničkim, dizajnerskim i arhitektonskim fakultetima, školama, akademijama te radionicama u Hrvatskoj, regiji i svijetu.
Ušće rijeke Jadro, odnosno mjesto nekadašnje salonitanske luke, još uvijek je gotovo neistraženo, slabo pristupačno i neatraktivno prije svega zahvaljujući prometnoj i industrijskoj infrastrukturi, koja je današnji grad odsjekla od obale. Iako je Solin grad na moru, takvim ga ne percipiraju ni lokalni stanovnici ni posjetitelji.
Prostor ušća Jadra vrlo je kompleksan, ali istovremeno i izazovan iz ekološke, urbanističke i sociološke perspektive. Grad Solin izgubio je adekvatan kontakt s rijekom i lukom, a studentska radionica u sklopu IPA projekta prekogranične suradnje Connecting Separated inicijalni je korak u procesu razvijanju novog odnosa.
Na multidisciplinarnoj radionici, održanoj početkom listopada 2015. godine u Domu kulture Zvonimir u Solinu, sudjelovao je ukupno 21 student arhitekture, umjetničke akademije i povijesti umjetnosti iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Njihov rad moderiralo je sedam stručnih mentora te gostujući predavači i kritičari, a zadatak je bio osmisliti urbanu intervenciju koja će privući posjetitelje na ovo zaboravljeno i zanemareno područje. Sudionici su radili u četiri grupe, i svaka je izradila po jedan prijedlog prostoru. Najuspješnije studentsko rješenje izvest će se na proljeće 2016. godine na šetnici uz lijevu obalu Jadra, uređenje koje se financira u sklopu samog projekta Connecting Separated.
Grupa Os, Lux luci (Filip Eugen Lelas, Maja Mezga, Kristina Perić, Ena Vladislavić, Ivana Vukušić)
Sagledavanje šireg i užeg konteksta dovelo je do želje za uspostavljanjem identiteta mjesta (genius loci) koji će stvoriti novu točku u mentalnoj mapi za građane Solina i okolice. Odabrana su dva pravca djelovanja: stvaranje jasnog i jakog vizualnog markera u prostoru i potenciranje aktivnog korištenja lokalnog stanovništva.
Snažan pečat prostoru obuhvata i širem gradskom području autori su ponudili svjetlosnom instalacijom, „noćnom pozivnicom za dnevne događaje“, a ujedno i referencom na antički svjetionik salonitanske luke. Predviđeno je formiranje klastera na četiri različite teme: ekologija, rekreacija, edukacija, te kultura i zabava. Klasteri bi bili formirani od postojećih, kao i eventualno novoformiranih udruga koje bi dobile određeni prostor na korištenje ili određeni način korištenja prostora, čime bi sama šetnica dobila samoodržive sadržaje koji imaju potencijal daljnje razrade, razvoja i evoluiranja.
Grupa Skrivena arheologija, Probuđena luka (Ante Anušić, Ivana Mustapić, Luca Ninčević, Darko Škrobonja, Sandro Žuljević)
Iščitavanjem heterogenosti slojeva kao vrijednosti prostora, njegove promjenjivosti u značaju kao jedine konstante, dovelo je do želje za stvaranjem novog-starog sloja – arheologije koja trenutno nije vizualno prisutna u prostoru. Autori žele probuditi memoriju na nekadašnju luku i osvijestiti arheološki značaj lokaliteta.
Prepoznat je potencijal do it yourself principa kojeg trenutno primjenjuju jedini korisnici tog prostora – vlasnici brodova – kako bi osigurali adekvatnu infrastrukturu za svoje potrebe. U tom duhu predviđeno je stvaranje svojevrsne podloge za intervenciju gradnjom nove topografije same šetnice.
U land-art manifestaciji ideje, „reciklirani“ napušteni brodovi, trenutno ostavljeni uzduž šetnice, postali bi podloga za stvaranje humaka u koje bi se svi ti napušteni predmeti utisnuli u novu topografiju, dinamizirali šetnicu i probudili osjećaj luke. Nova topografija sadrži potencijal preuzimanja kalupskog principa gradnje brodova, njihove usklađenosti s prirodnim silama vjetra, brodova kao sredstva istraživanja novog i nepoznatog i inih drugih poetika koje se vežu uz brod kao objekt. Translatiranje tih principa u ovu urbanu intervenciju obogatilo bi doživljaj i probudilo tražena suosjećanja sa velikom salonitanskom lukom.
Grupa Igra, Četiri točke (Zdravka Džajić, Ivana Kevo, Ivana Pavlović, Marin Petković, Ivana Skočibušić, Matea Šimunić)
Četiri teme koje su detektirali na linearnom potezu šetnice, autori grupe „Igra“ zgušnjavaju u četiri tematske prostorne točke. Arheologija, priroda (močvara), luka i industrija postaju odvojene parkovne instalacije sa snažnom edukativnom komponentom. Tako je za arheologiju odabran princip labirinta, koji ukazuje na kompleksnost i bogatstvo povijesnog razvoja Salone; močvaru označava element savitljive niti sa zvečkom na vrhu, kako bi se na simboličan način ispričala povijest malarične krize; u luci je element mreže transformiran u prostornu intervenciju za penjanje, a kao signal industrije element cjevovoda postaje prostorni okvir prepušten na različito inovativno korištenje.
Ova područja nameću se kao prepoznatljivi segmenti te daju karakter ukupnom obuhvatu, a prostor koji je nastao može se promatrati kao linearan, ali i kao modularan. Zanimljivost predloženog rješenja je upravo model točkastih intervencija sa širim radijusom djelovanja, što se u budućnosti može primijeniti i na druge dijelove šetnice uz Jadro. Zamislivo je artikuliranje raznih specifičnih točaka (mlinice, starohrvatski spomenici, ribnjak, cementara, hidroelektrana…) sličnim parkovnim instalacijama, čime bi prostor od izvora do ušća Jadra postao prepoznatljiv edukativni park.
Grupa Tragovi, Felix (Marija Babić, Josip Ivešić, Zdenko Pavičić, Iva Majurac, Mateja Vukelić)
Autori otvoreno odbijaju mogućnost arhitektonskog i hortikulturnog interveniranja pri uređenju šetnice te svoj kreativni napor usmjeravaju na intervenciju kojom će prostor dobiti poseban karakter i dio izgubljenog identiteta. Konceptualno višeslojna intervencija nudi građanima Solina skulpturalni sustav za arhiviranje uspomena i obilježavanje značajnih događaja.
Unutar cilindrične skulpture omogućeno je polaganje širokog spektra zaloga – od intimnih, osobnih do organiziranog obilježavanja širih društvenih događaja. Ovakva vremenska kapsula posebno se iščitava uzimajući u obzir kontekst u kojem se nalazi. Obuhvat je arheologijom zasićeno područje – umjetno kopno nastalo nasipanjem močvarnog ušća. Intervencija je svojevrsna nadzemna arheološka sonda koja posjetiteljima/šetačima nudi na uvid povijest grada i njegovih građana od gradnje samog spomenika/spomenara.
Ocjenjivački sud donio je odluku da u daljnju razradu i izvedbu ide prijedlog grupe Igra – Četiri točke, a to su potvrdili i glasovi posjetitelja javne prezentacije koja je održana 4. listopada u Domu kulture.
Mentori: Ivan Alduk, dipl. archeol., Ivana Barišić, prof., dr.sc. Hrvoje Bartulović, dipl. ing. arh., Igor Belamarić, dipl. ing. kraj. arh., PARABUREAU, Frane Dumandžić, mag. ing. arh., dr. sc. Dujmo Žižić, dipl. ing. arh.
Gostujući predavači i kritičari: mr.sc. Radojka Bućan, Marko Matijević, dr.sc. Ivica Mitrović, Vedran Perkov, akademski slikar, Tina Vukasović, akademska slikarica
Organizator: Grad Solin (Antonija Eremut Erceg i Miroslav Mišković)
Projekt CONNECTING SEPARATED traje 24 mjeseca i provodi se kroz 3. poziv za dostavu projektnih prijedloga IPA Programa prekogranične suradnje Hrvatska-BiH 2007.-2013. Ukupne je vrijednosti 455.737,53 EUR, od čega 82,83% iznosi financiranje EU. Nositelji projekta su Grad Solin i Općina Ljubuški, dok su partneri Javna ustanova RERA S.D. za koordinaciju i razvoj Splitsko-dalmatinske županije i Razvojna agencija Županije Zapadnohercegovačke-HER
*Portal Vizkultura.hr i objave pod temom“Vizualne umjetnosti u medijima” sufinancirane su sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije
