Svoje višegodišnje fotografsko istraživanje (2011. – 2020.) o procesima društvene brige i njege kroz sustav lječilišnih toplica, fotograf Bojan Mrđenović predstavit će na izložbi u velikogoričkoj Galeriji Galženica. Izložba Toplice otvara u petak, 16. travnja u 19 sati, a moći će se razgledati do 7. svibnja. Kustosica izložbe je povjesničarka umjetnosti Josipa Lulić, a izložba je koproducirana u suradnji Galerije Galženica iz Velike Gorice i Gradske galerije Striegl iz Siska.
Ovu fotografsku seriju u nastajanju predstavili smo još smo 2013. godine, a više o njoj možete doznati i u nastavku!
Bojan Mrđenović svojim objektivom od 2011. godine istražuje kompleks Daruvarskih toplica, izgrađen 1980. na mjestu toplih termalnih izvora poznatih još iz antičkog doba.
Toplice su prostor skrbi zajednice: mjesta gdje bolesnici dolaze na rehabilitaciju, ali i gdje se vikend-posjetitelji zabavljaju, prijatelji susreću, a djeca uče plivati. Zbog svoje društvene funkcije, toplice u vrijeme kasnog kapitalizma djeluju izglobljeno. U svijetu koji se galopom približava potpunoj komodifikaciji, posebno u sferama zabave, zdravstva i turizma, Mrđenovićeve fotografije djeluju fantazmagorično. Istovremeno, toplice su stvarne i opipljive: ispunjene su ljudskim tijelima, radom koji omogućava njihovo funkcioniranje, materijalnošću arhitekture. Dok se krećemo izložbenim prostorom, krećemo se i prostorom toplica, interijerom i eksterijerom, mijenjamo rakurse, primjećujemo detalje i sklapamo cjelinu. Ipak, kada god pomislimo da smo iščitali određenu poruku ili ideju kojom možemo jednostavno obuhvatiti izložbu, već će nas iduća fotografija ili njen detalj demantirati: na svaki pokušaj omeđivanja fotografije odgovaraju interpretativnim viškom koji uvijek usmjerava pogled negdje drugdje. Ove su slike prepune unutarnjih napetosti, supostojećih suprotnosti – fotografije dijalektike.
Tu dolazimo do osnovne teme Toplica: teza, tek postavljena, smjesta proizvodi i svoju antitezu. Ova se dijalektička igra provlači kroz niz antagonističkih parova: javno – privatno, prirodno – društveno, individua – kompleks, radnici – gosti, forma – sadržaj. Mrđenović fotografira ritam arhitekture hodnika, ali na dnu fotografije vide se kolica koja nas upućuju u potragu za radnicama kompleksa i promišljanje o nevidljivom radu kojeg naziremo tek u tragovima. No radnice ubrzo prestaju biti nevidljive: one sjede i piju kavu na krovu zgrade ili razgovaraju s kupačima. Toplice su izgrađene kako bi služile gostima, a ponegdje ih i apsorbiraju: kupači gube svoje obrise u vodi bazena. Nalazimo se u socijalističkoj arhitekturi jasnog rastera i čvrstih linija, koje nestaju u izmaglici i refleksiji prirode. Javni prostor ispunjen je gotovo nagim tijelima. Ti su antagonizmi sažeti u centralnoj fotografiji, na granici vanjskog i unutarnjeg bazena.
Izložba Toplice potiče na promišljanje samog promatranja stvarnosti, odnosa rada i konzumacije, pitanja o tome što je zapravo javni prostor, ili činjenice da je priroda uvijek ujedno i konstrukt. Koristeći mogućnosti i potencijale intrinzične formi fotografije, Bojan Mrđenović postavlja okvir za estetsku spoznaju, zacrtavajući novu dimenziju i kvalitetu teorijskim i političkim temama.
