Anselmo Tumpić dizajner je i umjetnik iz Rovinja čija kreativnost prelazi granice disciplina. Njegov je stav da umjetničku vrijednost mogu imati i dizajn te oglašavanje, iako je njihov zadatak da budu komunikativniji prema publici, jer su na usluzi tržišta. S druge strane, vjeruje kako umjetnost može ponekad biti razumljiva i zabavna i za širu publiku.
“Vjerujem u hibridnost našeg vremena, tj. u činjenicu da se discipline sve više isprepliću, a granice smanjuju, pa je i moje izražavanje hibridno. Prije tri godine imao sam jedno predavanje s tezom da je ‘zeitgeist’, duh našeg vremena, upravo hibridnost. Naveo sam pritom i primjere hibridnih predmeta i pojava koji nas okružuju kao što su npr. hibridni automobil koji vozi na benzin i električnu energiju, smartphone koji je kombinacija mobilnog telefona i računala, reality showovi koji miješaju stvarnost i fikciju, Kina kao država koja kombinira komunizam i kapitalizam te Beppe Grillo, talijanski komičar, ujedno i političar čija je stranka nedavno došla na vlast. U posljednje vrijeme se kod nas počelo čak govoriti o hibridnom ratu. Mislim da se niti jedna od tih pojava nije mogla dogoditi ranije, već upravo ovih godina, i to zbog tehnoloških i društvenih okolnosti.”
*Anselmo Tumpić
► Još za vrijeme studiranja karijeru si počeo u Fabrici, centru za istraživanje komunikacija grupe Benetton, kojeg su osnovali Luciano Benetton i fotograf Oliviero Toscani. Na kakvim si projektima ondje radio?
Anselmo Tumpić: U Fabrici sam proveo tri godine, od toga godinu dana kao student, što je zapravo uobičajeno vrijeme koje se može tamo provesti. Međutim, ponudili su mi posao u jednom posebnom timu te sam tamo ostao još dvije godine. Iako je Fabrica prekrasno, kreativno mjesto, odlučio sam nakon toga ići dalje jer sam se htio suočiti sa stvarnim svijetom i staviti se pred izazove. Fabrica nema potrebu biti profitabilna jer je u potpunosti financira grupa Benetton, pa sam u studentskom razdoblju imao prilike raditi na projektima društvenog karaktera. Izdvojio bih tako nekoliko radova, kao što je tzv. “opinion page” pod nazivom Camera oscura Oliviera Toscanija za tjednik Il Venerdi di Repubblica. Fabrica je preko cijele stranice objavljivala vizual s komentarom aktualnih društvenih događaja. Tako sam 2000. godine napravio vizual koji je komentirao tada aktualna ubojstva počinjena u američkim školama od strane studenata, koja su potresla cijeli svijet, a jedan od njih bio je i masakr u školi Columbine. Uzeo sam jednog anđela iz klasične slikarske umjetnosti te sam mu u postprodukciji stavio u ruke pištolj. Vidjeti svoje ime i prezime otisnuto na samom vizualu bila je velika stvar za svakog studenta čiji je rad bio odabran za objavu u tim novinama. To te je ohrabrivalo i motoviralo, osjećao si da te cijene iako si još vrlo mlad i neafirmiran budući dizajner, fotograf ili redatelj.
Drugi vizual koji bih istaknuo, napravio sam povodom napada na nebodere Twin Towers u New Yorku 2001. Kao i u prijašnjem primjeru, vrlo jednostavnom tehnikom skenirao sam poštansku markicu s prikazom Twin Towersa i u postprodukciji dodao pečat s avionom, karakterističan za zračnu poštu. Spoj tih dvaju elemenata dovelo je do “eksplozivne” kombinacije. Vizual je odabran za naslovnicu knjige Ljeto u paklu poznatog talijanskog filozofa Franca Berardija Bifa, koji je 2017. gostovao u Zagrebu. Te 2001. godine internet još nije bio toliko razvijen, no ovaj je vizual vrlo brzo postao viralan. Štoviše, komentatori na raznim blogovima, nesvjesni da je riječ o izmanipuliranom vizualu, raspisali su se o teorijama zavjere u stilu “evo gdje se inspirirao Osama bin Laden”.
Također, talijanski časopis Carnet organizirao je 2001. u Milanu veliku izložbu na temu 11. rujna. Od 30 umjetnika, ilustratora i protagonista kulture i komunikacije zatražili su da kroz jednu sliku prenesu svoje osjećaje i razmišljanja o temama nasilja i mržnje koji su, čini se, iznenada obuzeli cijeli svijet nakon nemilih događaja 11 rujna. Na izložbi su bili predstavljeni radovi relevantnih talijanskih umjetnika kao što su Mimmo Rotella, Dario Fo, Guido Crepax, Joe Kubert, Robert Gligorov, Mark Kostabi, a Fabricu je predstavljala moja malenkost s radom iz New York Timesa, koji asocira na rušenje Twin Towersa.
U tom periodu posebna mi je čast bila napraviti naslovnicu za poznati kanadski časopis Adbusters. Riječ je o pomalo antikapitalistički nastrojenom časopisu sa zanimljivim i jakim vizualima te naslovnicama. Uglavnom, na toj naslovnici manipulirao sam jedan od simbola SAD-a, orla koji inače nogama drži strelice, dodajući umjesto strelica bombu, kao i maslinovu grančicu u kljun. Na taj način ironizirao sam američki “hobi” da bacaju bombe po onima koji im ne odgovaraju. Vizual govori o licemjerju sustava koji s jedne strane propagira mir i demokraciju, a s druge baca bombe.
*Anselmo Tumpić: Camera oscura (2000.) / Postcard (2001.)
*Anselmo Tumpić: New York (2001.) / Adbusters (2001.)
► Koncept Fabrice je multidisciplinaran. Jesi li se okušao i u projektima druge vrste?
Anselmo Tumpić: Osim vizualnih komunikacija, u Fabrici su postojali razni drugi odjeli, kao što su industrijski dizajn, fotografija, režija, moda. Tako sam jednom prilikom izabrao rad na industrijskom dizajnu te u okviru poznatog Salone del mobile di Milano (Salon namještaja u Milanu) 2001. sudjelovao u vrlo zanimljivom hepeningu. Napravili smo izložbu ideja bez realiziranja samih objekata te smo ih stavili na aukciju. Moja ideja – “pantone chair” – sastojala se od stolice koja je imala “stranice” u bojama koje se moglo listati i tako dobiti stolicu u raznim bojama. Uz to, zamislio sam i Captain Cook stolicu, ujedno i vješalicu za odjeću, koju se može sklopiti i spremiti u ormar gdje ne zauzima nikakav prostor, jer je skrivena pod odjećom.
*Anselmo Tumpić: Pantone stolica (2002.) / Captain Cook stolica (2002.)
► Nakon perioda Fabrice seliš u Milano, gdje radiš u velikim reklamnim agencijama BBDO i Saatchi & Saatchi. Koliko si tu uspijevao ispreplitati kreativnost i umjetničku notu u komercijalnim projektima?
Anselmo Tumpić: Ubrzo nakon dolaska u BBDO 2005. godine napravio sam kampanju za automobilski brend MINI. Riječ je o vrlo zanimljivom brendu za kreativca, jer daje veliku slobodu. Kako je slogan u tom periodu bio “Let’s MINI”, želio sam ukazati na zabavno iskustvo vožnje ovog automobila, iskustvo koje nije daleko od igranja videoigara, dok u print oglasu Bull za istu kampanju MINI COOPER “ispuhuje” iz nosnica zrak, poput bika, naglašavajući simbolički snagu motora tog specifičnog modela. Cijela print i TV kampanja dobila je razne nagrade kao što su Art director Club Italia, Art Director Club Europa, Epica i Cannes Lions Shortlist, a ušla je i u godišnji katalog Luerzer’s Archive.
Za Mini sam, između ostaloga, napravio i kampanju koja je trebala slijediti filozofiju nazvanu MINIMALISM, kojom je ta tvrtka željela istaknuti brigu o ekologiji smanjenom emisijom štetnih plinova. Zadatak nije bio lagan, no nastojao sam vizualno dočarati kako je moguće učinkovitije koristiti vodu. Učinili smo to na način da smo set za snimanje vizuala postavili kao umjetničku instalaciju.
U masi radova u tim agencijama, izdvojio bih i kampanju pod nazivom “Odabiri”, inspiriranu filmom Seana Penna Into the Wild. Tom kampanjom je automobil BMW Serija 3 Touring predstavljen kao najnapredniji alat u lakšem kretanju i eksperimentiranju kroz životni put. Zamislio sam tako automobil koji na svom putovanju umjesto destinacija na putokazima bira životne odluke s kojima se svi suočavamo. Tako na prometnim znakovima umjesto standardnih oznaka stoje životne odluke do kojih bi nas ti putevi mogli i dovesti, kao “osjećati se ispunjenim” ili “staviti sve pod upitnik”, “pronaći se” ili “izgubiti se”, pa “tisuću odgovora” ili “jedno pitanje”. Na kraju svog putovanja vozač ne može se odlučiti između velike ljubavi ili nove avanture te ovdje pali sva četiri žmigavca. Vozač je time prikazan kao čovjek koji se hrabro upušta u novo životno putovanje i u trenutku neodlučnosti zastaje te uključuje osjećaje.
*Anselmo Tumpić: iz kampanje MINIMALISM (2009.)
► Tijekom boravka i rada u Milanu, bavio si se i suvremenom umjetnošću. Koja je bila ideja projekta Prototypes?
Anselmo Tumpić: Budući da sam završio Akademiju likovne umjetnosti u Veneciji, intrigiralo me pokrenuti i umjetnički projekt koji bi slijedio već spomenutu filozofiju hibridnosti. Želio sam na svoj način spojiti i prožeti sve discipline kojima se bavim – dizajn, grafički dizajn, oglašavanje i vizualnu umjetnost. Tako je je nastao projekt kojeg sam nazvao “Prototypes”. Prototipovi su, inače, predstavnici kategorije ili polazne točke prema kojoj će se kategorizirati ostali primjerci. Ustvari, prototip se koristi kao probni primjerak, osnova kojom se dokazuje njegova funkcionalnost, čvrstoća, defektnost ili proizvodivost. Prototipovi mog umjetničkog projekta zapravo nikada neće prijeći granicu, ostat će zauvijek u toj dimenziji kao najbolji primjerci i polazna točka u svojoj kategoriji. Oni su čista ideja koja neće prijeći u serijsku proizvodnju, jer njihova funkcija ne prolazi ocjenu sigurnosti i legalnosti. Predmeti iz ovog projekta zamišljeni su za jedno hipotetsko “hiperkapitalističko” društvo u kojem vlada beskrupolozna ekonomija i u kojoj ti predmeti bez milosti vrše svoju funkciju, ma kakva ona bila, zadovoljavajući bilo koji zahtjev potrošača.
Tateye naočale, koje tetoviraju mrežnicu, ili Zzzleep igračka, koja uspavljuje djecu, ne mogu prijeći nikakav test ispravnosti i legaliteta, iako u suštini imaju svoju funkciju kao bilo koji predmet koji koristimo u svakidašnjici. Sami predmeti imaju promišljeni dizajn, naming i logotip te su kao takvi spremni za proizvodnju i tržište, ali ne zna se je li tržište spremno za njih. Ovi radovi su bili izloženi na nekoliko izložbi u inozemstvu i kod nas, među kojima na Salone del mobile 2012. u Milanu, kao i na 49. zagrebačkom salonu, gdje sam dobio i nagradu. Tateye je također bio izložen na izložbi Device Art International u sklopu Ars electronice 2014. u Linzu te na 21. milanskom trijenalu, u sklopu paviljona Republike Hrvatske pod nazivom “Spekulativnost – post dizajnerska praksa ili nova utopija?”.
*Anselmo Tumpić: Tateye (2010.) / Zzzleep (2010.)
► U Hrvatsku se vraćaš upravo u eri masovnog iseljavanja iz zemlje. Krečući se u obrnutom smjeru od trenda, po povratku u Rovinj upuštaš se prije dvije godine u novi poslovni pothvat te sa Sarom Prenc Opačić otvaraš Studio za vizualne komunikacije Tumpić/Prenc. Uz razne komercijalne projekte, dobivate priliku raditi i na projektima očuvanja etnografske baštine. S druge strane, nakon brojnih globalnih projekata radiš i na nekim izrazito lokalnim.
Anselmo Tumpić: Da, odlučio sam se vratiti u Rovinj, jer smatram da se u doba moderne tehnologije velike stvari mogu raditi i iz malih centara, a i kvaliteta života ovdje je daleko veća. Sukladno tome, veliko mi je zadovoljstvo raditi i na lokalnim projektima. Posebno mjesto ovdje ima katalog za rovinjsku izložbu Contrada: mjesto sjećanja na djetinjstvo, koju je organizirao Ekomuzej Batana iz Rovinja. Kako je cilj izložbe bio vratiti u fokus te očuvati tradicijske dječje igre nastale 50-ih i 60-ih godina prošlog stoljeća, ideja nam je bila tradiciju prikazati na suvremen način, tj. modernim dizajnom i pakiranjem koji se ispreplitanjem nadopunjuju i stvaraju novu cjelinu. Katalog je tako i paket s igračkom – kamenom koji je nekad bio glavni rekvizit za igranje.
*Studio Tumpić/Prenc: Contrada (2018.)
Drugi zanimljivi katalog, koji smo radili, je Vizualna etnografija Istre. Omot te publikacije Etnografskog muzeja Istre poseban je jer doslovno i figurativno ima četiri lica. Motivi na naslovnici su lica četiri osobe, portreti istarske prošlosti dobiveni reprodukcijom izvornih fotografskih zapisa. Tehnikom polutonova reproducirali smo portrete, autentičnost ljudi koje prikazuju, njihove emocije i karakterističan način oblačenja. Omot knjige ispisan je iznutra i izvana, tako da možemo dobiti četiri omota, ovisno o tome kako okrećemo omot za knjigu.
*Anselmo Tumpić: Etno (2017.)
Posebno je intrigantan bio projekt Kuće vještice Mare u istarskom Svetvinčentu, koji valorizira baštinu u turističke svrhe, ali korištenjem moderne tehnologije. U novootvorenom Centru za posjetitelje oživjeli smo legendu o vještici Mare 3D mappingom te ponudili gostima srednjovjekovnu igru korištenjem naočala za virtualnu stvarnost. Ovaj, u Hrvatskoj jedinstveni, koncept predstavljanja turističke destinacije obuhvaća i šetnju Svetvinčentom te razgledavanje povijesnih znamenitosti uz pomoć naočala za proširenu stvarnost, koje gostima omogućavaju susret sa srednjovjekovnim likovima. Inovativnost je prepoznala i struka te nas nagradila regionalnim priznanjem SoMo Borac za nabolju primjenu tehnologije u digitalnim radovima.
*Studio Tumpić/Prenc: Kuća vještice Mare (2018.)
► Katalozi Contrada i Vizualna etnografija Istre našli su se među pet vaših radova na prošlogodišnjoj izložbi Hrvatskog dizajnerskog društva, na kojoj su zamijećena još dva zanimljiva rješenja vaših projekata. O čemu se radi?
Anselmo Tumpić: Izložili smo katalog i plakat za izložbu naših francuskih klijenata iz Lab’Bela, svojevrsnog umjetničkog laboratorija kompanije Le Groupe Bel, jednog od vodećih europskih proizvođača sira. Ideja i dizajn kataloga izložbe suvremenih umjetnika The Collection Stripped Bare by its Artists, Even dokaz su da ne postoji čvrst okvir za suvremenost, pa tako ni pravilo za njezinu prisutnost i vremensku ograničenost. Katalog svojim dizajnom izlazi iz čvrstih okvira kombinirajući dimenzije, boje i funkcije na neuobičajene načine kako bi prikazao osnovnu ideju izložbe – razotkrivanje. Koncept kataloga izravno se referira na koncept izložbe i naslovnicom, djelomično razotkrivajući sadržaj.
*Anselmo Tumpić: katalog izložbe “The Collection Stripped Bare by its Artists, Even” (2017.)
Drugi izložak na izložbi HDD-a je plakat za Cineast, kino na otvorenom u Vodnjanu. Za promociju tog kina odabrali smo jednostavan, ali funkcionalan pristup koji se sastoji od teasera i reveal faze, a rješenje smo pronašli u kombiniranju dimenzija plakata. Osnovni B1 format poslužio je kao teaser s izjavama poznatih režisera koje su privukle pozornost te jasno pozicionirale kino kao art kino. U drugoj, reveal fazi, B1 plakate smo prelijepili dobivenim plakatima za promociju filmova, koji su bili manjih dimenzija. Njihov odnos dodatno je naglašen linijama koje simuliraju svjetlo projekcije filma pa imamo dojam da se manji plakat projicira na veći. Stilizacija linija koje simuliraju svjetlo projekcije ujedno je i osnovni element logotipa koji smo dizajnirali za tu manifestaciju.
*Anselmo Tumpić: plakati za Cineast (2017.)
► Za kraj, vratimo se umjetnosti, tj. tvom projektu pod nazivom Upute za uporabu. Što te vodilo korištenju kućanskih predmeta u stvaranju umjetničkog djela?
Anselmo Tumpić: U seriji radova naslovljenoj Upute za uporabu želio sam koristiti vrlo jednostavnu tehnologiju i predmete svakodnevne upotrebe u kućanstvu, kao peglu, sušilo za kosu, usisavač ili zamrzivač. Sve su to jednostavni, prepoznatljivi predmeti, osnovne i svima pristupačne tehnologije kojima sam malom intervencijom dao novu funkciju. Istaknuo bih posebno rad Glačalo vs. crni kvadrat, nagrađen na 52. Zagrebačkom salonu te izložen nedavno na Trijenalu hrvatskog kiparstva. Sastoji se od crnog platna i pegle, postavljene tako da je ploha koja se grije okrenuta prema platnu. Kako bi rad “oživio”, ključno je sudjelovanje publike, koja pritiskom pedale na podu uključuje elektronički mehanizam koji pokrene zagrijavanje kontejnera punog vode. Kada voda dosegne određenu temperaturu, pegla izbaci paru koja pokrene reakciju na platnu premazanom crnom termoosjetljivom bojom. U kontaktu s parom na platnu se pojavi spektar boja, koji je prethodno bio nevidljiv, skriven iza prividne crnine platna. Iza misterioznosti i serioznosti crne površine čarobno se pojavi spektar boja, a slike transformirane sredstvom dostupne tehnologije odaju efekt kompleksne inovacije, gotovo magije. Tiho, monolitno crno platno poput Crnog kvadrata Kazimira Maljeviča “oživi” zahvaljujući interakciji publike uz pomoć obične pegle. Vrlo mi je važan takav “prijateljski” odnos s publikom, tj. želja mi je da publika na zabavan način ima interakciju s umjetničkim radom.
*Anselmo Tumpić: Upute za uporabu (2016.)
Autor: Robin Antolović
Zahvaljujemo Anselmu Tumpiću na ustupljenim vizualnim materijalima.
*Tekst je dio Vizkulturinog projekta “Vizkulturiranje društva 2019.” koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije
