U Galeriji Bernardo Bernardi u Pučkom otvorenom učilištu Zagreb, u četvrtak, 15. listopada otvara se izložba K2 = 421 + ≈ 3368 modnog dizajnera Dalibora Šakića. Kako u popratnom tekstu ističe izv. prof. dr. sc. Katarina Nina Simončič, “Šakić s odjevnim oplošjem komunicira kao ekstenzijom tijela koja dolazi do svog potpunog izražaja u suvremenom plesu i pokretu. Ovisno o intuitivnim podražajima nositelja, odjevno oplošje mu se prilagođava ili njegov pokret naglašava, čemu posebno pridonosi sirovina materijala, predimenzioniran kroj, površina naglašenog konveksno-konkavnog karaktera i perforacije. Zbog svih značajki odjevne ovojnice, osim svjesnih intervencija nositelja na njezinu transformaciju, postoji i ključan te za autora Šakića važan moment slučajnosti, koji evocira karakter odjevnog predmeta kao živog organizma.”
Uoči izložbe, koja će biti otvorena do 2. studenog, članica Savjeta Galerije Bernardi, Jasminka Končić, razgovarala je s Daliborom Šakićem o njegovom radu, konceptualnom pristupu modnom dizajnu i multimedijalnosti.
► Na samom početku, možete li nam objasniti elemente imaginarne jednadžbe K2 = 421 + ≈ 3368 na kojoj gradite konceptualni pristup kolekciji odjeće?
Dalibor Šakić: Cijela kolekcija bavi se odjevnim predmetom kao ekstenzijom tijela i pokreta, a iza šifriranog naziva krije se zbroj svih krojnih dijelova i radnih postupaka njihovog spajanja koji su bili potrebni za izradu jednog od modela iz kolekcije.
Kolekcija 2 = broj krojnih dijelova + približan broj operacija šivanja.
Model na koji se naziv odnosi, bijela majica, nastao je spajanjem piramidalnih geometrijskih tijela u jednoličnom ritmu repeticije u kojoj se naizmjence ponavljaju kao konkavni i konveksni elementi. Likovno, rezultat je površina izraženog rastera i naglašene plastičnosti. Podsjeća me na izmaštani krajolik.
Svakom kretnjom u toj majici nastaje ekstenzija tijela. Pokret se izdužuje reverzibilnom dinamikom istezanja i skupljanja. Dijagonalnim povezivanjem geometrijskih oblika nastao je novi materijal s još naglašenijom karakteristikom rastezljivosti. S iskustveno- emotivne strane, takvo nizanje jednakih elemenata vježba je iz strpljivosti i upornosti kroz izmjene perioda meditacije i frustracije.
► Je li takav oblikotvorni princip primjenjiv i šire, izvan kolekcije K2 = 421 + ≈ 3368 koju nam predstavljate?
Dalibor Šakić: Primjenjiv je kao igra, istraživanje i eksperiment; razvijanje ideja čiji se elementi potom mogu upotrijebiti u široj proizvodnji. Kad je takve ideje, uz crtež i računalo, potrebno i izgraditi, vidjeti prstima, nešto kao trodimenzionalne skice. Napredna tehnologija tekstilne i odjevne industrije već odavno nudi i puno kompleksnije, a u izradi i sofisticiranije proizvode. Naravno, način na koji su ovi odjevni predmeti nastali, tradicionalnim tehnologijama i ručnim radom, primjenjiv je u sporoj modi, kod unikatnih predmeta ili minijaturnih kolekcija. Vječno pitanje materijalne i duhovne vrijednosti vremena i ljudskog rada.
► Ima li kolekcija K2 = 421 + ≈ 3368 poveznica s Vašim ranijim radovima prezentiranima i nagrađivanima na Izložbama hrvatskog dizajna?
Dalibor Šakić: Ovi se radovi naslanjaju u mnogo čemu na one prijašnje i na neki način su njihov slijed. Upotreba vrlo sličnih materijala i želja da iskoristim i naglasim neke njihove karakteristike izradom materijala iz materijala, poput piramida sada i hipertrofiranih očica iz trikotažnog pletiva onda. Suprotstavljanje principa organiziranog i nasumičnog u likovnoj kompoziciji. Ponovo je prisutna meditativnost ručnog rada i pitanje njegove isplativosti. Polazišna ideja tada bila je osjećaj ugode i sigurnosti koju pruža uniformirani odjevni predmet masovne proizvodnje. U ovom radu zanimao me pokret ali i pitanje individualnosti i slučajnosti. Što se događa kad odjevni predmet nije strogo definiran u svojoj funkciji, a što kada je promjenjivog oplošja? U jednom slučaju, nositelj osobnim impulsom odlučuje funkciju odjevnog predmeta, u drugom kretanjem stvara stalne izmjene oplošja mimo vlastite želje i namjere. Teme su brojne i raznovrsne, a pitanja bez konačnog odgovora.
► Osim što Vašu kolekciju promatramo u kontekstu modnog dizajna, u njoj pronalazimo i podlogu za oblikovanje kazališnog kostima. Budući da ste svojim radom vezani i uz kazalište, kako vidite ulogu modnih dizajnera kao kostimografa?
Dalibor Šakić: Kolekcija se temelji na praksama suvremenog plesa i pokreta u performativnim umjetnostima, odnosno načinima na koje odjevni predmet mijenja siluetu tijela i naglašava njegove kretnje. Vjerojatno se zbog toga iščitavaju elementi kostima. Upravo je ovaj rad rezultirao s nekoliko meni zanimljivih suradnji na području suvremenog plesa, od izvedbi u prostoru ciljano namijenjenih plesu, preko garažnih izvedbi pa sve do rada na eksperimentalnom plesnom filmu. Raznolikost takvih projekata, kao i suradnja sa stvaraocima iz drugih područja poticajna je za igru, istraživanja i eksperimente.
► Na kraju, osvrnimo se i na postav izložbe kroz koji se osjeća ideja dvojnog tijela i multimedijalnosti. Kroz koje sve medije provlačite odjeveno tijelo kako biste sugerirali dvojnost?
Dalibor Šakić: Eventualna multimedijalnost u postavu posljedica je želje da izložbu učinim zanimljivom posjetiteljima. Fotografije, crteže i kolaže koristim kako bih što jasnije prenio ideje iza odjevnih predmeta. Kao likovnjak, gledam na to kao rad nastao kombiniranom tehnikom.
Krojevi u kolekciji spolno su neutralni; ne postoje prsni ušici, nema ukrojavanja struka niti drugih tehničkih rješenja kojima bi se jasno i unaprijed odredila njihova, spolom određena, uporabnost. Odabrane boje prate ideju neutralnosti, te povijesno i sociološki ne uvjetuju spolnu i rodnu determinaciju. Namjera nije bila uniformiranost i negiranje jasnih razlika između muškog i ženskog tijela. Putem istih odjevnih elemenata, upravo je naglašena njihova različitost, ali i sličnost.
U jednakoj mjeri zanimaju me različite tjelesne građe unutar istog spola, kao individualnost osobe. Na koji način jedan odjevni predmet odijeva drugačije fizionomije? Na koji način jedan odjevni predmet odijeva dva tijela? Postavlja se pitanje privatnosti, zadiranja i preklapanja osobnih energetskih prostora. Stvara se nova dinamika; istraživanje prostornog ograničenja unutar volumena odjevnog predmeta koja iziskuje prilagodbu, usklađivanje i razumijevanje drugog.
Dalibor Šakić diplomirao je na Studiju tekstilnog i modnog dizajna na Tekstilno-tehnološkom fakultetu u Zagrebu. Kao stipendist Sveučilišta u Zagrebu, boravio je na Ecole Nationale Supérieure des Arts et Industries Textiles u Roubaixu u Francuskoj. Dobitnik je priznanja Hrvatskog dizajnerskog društva: HDD 0910 za modni i odjevni dizajn u studentskoj kategoriji i Dekanove nagrade za postignut izvanredan uspjeh tijekom studija. Član je Hrvatskog dizajnerskog društva i Hrvatskog društva filmskih djelatnika. Izlagao je na 25 skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu. Djeluje kao modni dizajner, kostimograf, ilustrator i autor scenske maske za kazalište, film i televiziju.
Novosti vezane uz galeriju Bernardi pratite putem Facebook stranice www.facebook.com/galerijabernardi/.
Savjet galerije Bernardo Bernardi čine: Ivana Fabrio, Damir Gamulin, Sven Jonke, Jasminka Končić, Maša Milovac, Ana Mušćet
Intervjue iz serije “Savjet pita” možete pronaći ovdje.
