“To je bilo savršeno vrijeme za misliti srebrno. Srebrna je bila budućnost. Budućnost je bila svemirska. Astronautova oprema je bila srebrna, a odjela srebrno-sjajna. Sheppard, Grissom i Glen bili su odjeveni i opremljeni srebrnom obućom i odjećom. Srebrna je bila i prošlost, srebrni su bili ekrani, Hollywoodske zvijezde i glumice fotografirale su se u srebrnim studijima i setovima. Najviše od svega, srebrno je bilo i narcisoidno, refleksija u ogledalim prikazivala je srebro u pozadini naših likova.”
Andy Warhol, razgovor o Silver Factory, 1968. godine
Kada se Andy Warhol tijekom 1962. godine uselio u staru tvornicu na petom katu kuće na broju 231 47. ulice u Midtown Manhattanu, to je mjesto ubrzo postalo sinonim za novu metodu rada, novi životni stil i prostor Pop Arta. Dekorirajući i oblažući Factory blještavim srebrom, razlomljenim ogledalima, staklenim disco-kuglama i aluminijskim folijama, kao preuzeti dekor mjesta i okupljališta amfetaminskih korisnika šezdesetih godina, umjetnik opija svoje goste, kanalizira i analizira događaje. Istraživanjem kroz intenzivna druženja, tulume, rad, tugu, veselja, neuroze i raznolikost seksualnih sklonosti, Warhol poput vještog psihoanalitičkog teoretičara nastoji objasniti kreativne procese koji su doveli do umjetničkog produkta, ponavljajući ga pritom i kopirajući u brojnim djelima i slikama.
Pedeset godina nakon Warholovog Factoryja, u ljeto 2015., umjetnik Piotr Janovski, došavši iz Beča, unajmljuje kuću u Tarpon Springsu na Floridi, na adresi 402 Ashland Ave. Tu običnu malu kuću, tipičnu drvenu prizemnicu, kakvih na stotine susrećemo u ovom mirnom i klimatski veoma blagom području, odlučio je u potpunosti obojati srebrno i obući je u srebrnu foliju. Svi dijelovi kuće, pročelje, streha, pergola, ograda, ganjak, prozori i vrata, presvučeni su tankom srebrnom folijom. Prilazni put, staza, stabla i dijelovi okoliša kuće, obloženi su aluminijskom folijom. Čak je i djetlićevo gnijezdo s mladim ptićima presvučeno folijom, koja je precizno probušena kako bi brižni roditelj nahranio svoje gladne male ptiće.
Kako kaže Piotr Janovski, ovaj čin je prvenstveno umjetnička akcija, iako je mogla biti pokrenuta i shvaćena kao običan graditeljsko-obrtnički čin oblaganja građevine. Aluminijska folija, srebrna boja kojom je u cjelosti pokrivena fasada, također ima konotacije unutar retro futurologije. Elegantni i danas veoma cool metalni objekti, naprave, oprema i odjeća, većinu ljudi podsjećaju na neka stara vremena, prostore, prizore i motive popularne znanstvene fantastik,e koja je kroz projicirajuću modernizaciju i progres donosila obećanja blagostanja, novo vrijeme i prostor neograničenog bogatstva, dopunjenog obiteljskim vrijednostima u post ratnom predgrađu SAD-a.
Mnogi umjetnički eksperimenti tijekom povijesti moderne umjetnosti istraživali su ideju prikrivanja ili drugačijeg tumačenja objekta kojeg svojim konkretnim projektom tumače. Dok 402 Ashland Ave. slijedi tu tradiciju, pokrivanjem forme aluminijskom folijom, od samog početka također proizvodi neke vrlo jedinstvene i često iznenađujuće rezultate. Cijeli projekt možemo gledati, ali i precizno podijeliti, u tri zasebne cjeline. Prvi dio projekta samostalno egzistira i vješto manipulira u prostoru percepcije i veoma tjelesnog osjećaja stapanja, gubljenja oblika i preklapanja objekta s okolišem, obasjanog svijetlim zrakama sunčane Floride.
Druga faza projekta, drugi pogled na projekt 402 Ashland Ave., pokreće odnose i tumačenja u osobnoj i psihološki domeni te jasnim, ali neočekivanim uspostavljanjem apstraktne i veoma subjektivne forme s objektivnom praksom gradnje u lokalnom području, te navikama i praksama u vanjskom okruženju. Treći, i možda najzanimljiviji i poučan rezultat ovog projekta, je percepcija i shvaćanje ove intervencije u društvenoj i javnoj praksi. Ovakvo precizno i minuciozno pokrivanje pročelja i okoliša kuće aluminijskom folijom u prvi plan postavlja odnos susjeda, lokalne zajednice i temu društvene prihvaćenosti i konsenzusa naspram opće prihvaćenih regula, standarda i poimanja kuće te odnosa privatnog, javnog ali i zajedničkog dobra u gradu.
Pokrivanje kuće, drvenih i metalnih dijelova pročelja, oblaganje prilaznog puta, i lokalnog zelenila i palmi u aluminijsku foliju, otvorilo je niz neočekivanih i veoma zavodljivih estetskih mogućnosti. Na primjer, jedna od jedinstvenih karakteristika i važnih iskustava projekta 402 Ashland Ave. nam pokazuje da svi predmeti i prirodni elementi skriveni i upakirani u aluminijsku foliju zapravo dovode do svojevrsnog intenziviranja oblika i forme, pojačavanja i naglašavanja teksture predmeta i ploha. Ovakvo neočekivano stanje i drugačija slika koju nam uobičajeni predmet, kuća i njezini elementi, instalacije, kvake i kućni brojevi šalju kao poruku zbunjuju i traže posebno fokusiranje na detalje, i istraživanje svakog i najmanjeg segmenta. Takovo stanje stvara jake refleksije, u oštrim kutovima i vrlo nepredvidivim lomovima svjetla, kodirajući novi raspored boja te neočekivano osvjetljenje iz bliže i daljnje okoline.
U izjavi i prilogu koju je prenio ABC, Piotr Janowski dodatno opisuje i objašnjava kako je većina prolaznika rijetko prepoznala ovaj njegov projekt kao umjetničku instalaciju. Prema umjetnikovom svjedočenju prevladavajuća većina zainteresiranih susjeda, prolaznika i stanovnika ovog grada nije prepoznala ovu ciljanu instalaciju kao umjetnost. Ljudi jednostavno ovakvu intervenciju na kući i njezinom okolišu shvaćaju prvenstveno kroz veoma praktičnu namjenu i uporabnu vrijednost građevine. Većina shvaća aluminijski ogrtač kao novi oblik izolacije, neki pak doživljavaju kao specifičan sofisticirani oblik deratizacije ili neku vrstu požarnog retardanta, idealne izolacije i zaštite od moguće katastrofe izazvane požarom.
Neke od Janowskijevih susjeda navodno je jako uzrujalo oblaganje ove male i neugledne kućice aluminijskom folijom, doživjevši umjetnički čin kao napad na tradicijsku gradnju i besmislenu tehnološku izmišljotinu. Nekima je zasmetalo bliještanje kuće te su primjedbe išle do te mjere da su neki rekli da bi kuća obučena u novu svjetleću reflektirajuću opnu mogla izazvati nesreće automobila, jer bliještenje zbunjuje vozače ili skreće pažnju od događanja na cesti.
Na kraju valja reći da Janovski ne posjeduje ovu skromnu i običnu građevinu. On je u uredno prijavljenom i ugovorenom najmu. Vlasnika nekretnine, lokalnu zajednicu i komunalne službe uredno je informirao o svom umjetničkom radu, te prijavio događaj intervenciju na rok od mjesec dana. U sljedećim danima koji su pred nama folija s kuće će biti uredno skinuta, a Pjotr Janovski krenuti u nove projekte.
*Portal Vizkultura.hr i objave pod temom“Vizualne umjetnosti u medijima” sufinancirane su sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije
