Stvaranje prostora za sjećanje

Početkom godine Društvo arhitekata Varaždin (DAV) i Općina Lovas raspisali su i proveli Natječaj za izradu idejnog rješenja Spomen područja Minsko polje sa spomenikom i interpretacijskim centrom u Lovasu, a ovih su dana objavljeni i rezultati natječaja čiji je cilj oblikovanje prostora sjećanja i odavanje počasti sumještanima poginulima u Domovinskom ratu. Prvu nagradu osvojio je tim iz arhitektonskog studija Atmosfera – Bernarda i Davor Silov te Kristina Rogić, koji su idejno rješenje osmislili u suradnji s kiparicom Božicom Deom Matasić. Detalje o natječaju i rezultate potražite ovdje, a u nastavku doznajte više o prvonagrađenom rješenju.

Povezivanjem simboličkog prikaza slavonske oranice s tlocrtno urezanim linijama koje asociraju na latinski križ, projekt sadržajno i značenjski ujedinjuje skulpturu i parter u jednu cjelinu. Ova velika pejsažna land art intervencija predstavlja inventivno i suvremeno rješenje koje se stapa s krajolikom udoline. Projekt asocira na brazdu, odnosno bijeli “ožiljak” na površini zemlje, a sam oblik križa na oprost i kršćansku tradiciju Lovasa. Ovaj metaforički ožiljak ostaje kao trajno lokalno obilježje, prepoznatljivo s male i velike udaljenosti. Interpretacijski centar je mimikričan, potpuno ukopan u brežuljak s ciljem maksimalnog uvažavanja postojećeg pejsaža i svih značenja koje lokacija u sebi sadrži.

Površina s imenima pojedinačnih žrtava raspoređenim uzduž nakošene plohe bočnog zida jasno se vidi iz perspektive posjetitelja, ali i daljine (s ceste i iz automobila). Diskretne refleksije neba, sunca i samih posjetitelja na uglačanom metalu površine slova stvaraju transcendentalan dojam. Cjelina te kiparsko-arhitektonske intervencije nose u sebi asocijacije na križni put ratnog stradanja lokalnog stanovništva. Prisutnost posjetitelja na spomen-obilježju – otvorenoj šetnici s navedenim imenima svih tragično preminulih, nevinih ljudi – dodatno naglašava ogoljelost, izloženost i ranjivost pojedinca u odnosu na tragičnu povijest ove lokacije.

Mjesto patnje kroz ovaj projekt postaje mjesto sjećanja, uvjetovano kretanjem kroz svojevrsne postaje do centralnog mjesta komemoracije i štovanja.