Povodom aktualnih nominacija za Nagradu Piranesi (o čemu smo pisali ovdje), nastavljamo s predstavljanjem hrvatskih projekata koji se u studentskoj kategoriji natječu za ovo arhitektonsko priznanje. Prva dva predstavili smo ovdje (Luka Šen) i ovdje (Sara Markovina), a treći u ovome nizu potpisuje skupina studenata sa zagrebačkog Arhitektonskog fakulteta: Matija Babić, Antonija Balić, Karla Jelić-Balta, Martin Mertz, Andro Mihalac, Fran Mikolić i Luka Šen. Više o projektu pod nazivom RIsort – akvatorij Rijeke, nastalom pod mentorstvom Idisa Turata, doznajte u nastavku.
U riječki akvatorij, četiri lučka bazena i Molo Longo, smješta se tematski park RIsort – povezani sustav proizvodnje, boravka i zabave. Zamišljen je kao serija novih događaja unutar napuštenog lučkog grada, a parkom upravlja jedna kompanija. Nadopunjujući se jedan na drugi, sadržaji pojedinih zona se isprepliću, a sirovine cirkuliraju.
RESEARCH
U okviru uvodnog dijela semestra razmatrane su i diskutirane teme koje bi bilo kakav oblik intervencije u već istraživani prostor činile aktualnim i relevantnim u prostorno-vremenskom kontekstu. Rijeka, kao grad nevjerojatnih oprečnosti i slojevite povijesne geneze, upravo u svojem baratanju mnogim identitetima postaje savršen prostor za eksperiment i propitivanje novih tema postantropocenosti, suvremenosti, virtualnosti i postindustrijalizma. Kako stvarati u gradu u kojem teretni vlak prolazi pokraj Hrvatskog narodnog kazališta, ili u kojem se zatvor nalazi na istom trgu kao i crkva? Kako raditi društveno relevantnu arhitekturu i urbanizam, kada je društvo u konstantnoj tranziciji i transformaciji, svakodnevnoj i nezaustavljivoj? Kako stvarati u okruženju u kojem su arhitektonski najvažniji prostori u potpunosti ispražnjeni od ljudi? Kako bi istraživanje bilo kvalitetna i multidisciplinarna podloga za razvoj projekta, teme su se kretale od energetike, modne i gaming industrije, povijesnih zbivanja, detektiranja rezonanci konteksta Rijeke sa sličnim lučkim gradovima, do specifičnosti stvaranja novih, održivih sistema, biosfera, farmi algi i drugih održivih principa građenja.
MASTERPLAN – GRADSKI AKVATORIJ
Postavljeni prostorni elementi programirani su poput samodostatnih organizama. Osim primarnih funkcija koje služe za održivo funkcioniranje masterplana, u njih se postavljaju i oprečne programske strukture koje hrane i iskorištavaju nastanjene forme.
Nizanjem takvih struktura stvara se grad-parazit unutar postojećeg grada. Parazit iskorištava datosti lokalnog konteksta: iskorištava more za uvođenje novih industrija i ambijenata, postojeću infrastrukturu za opsluživanje sadržaja, napuštene strukture hala i zgrada za uvođenje novih funkcija.
Cijelim sustavom upravlja kompanija koja nad njim ima potpunu kontrolu. Sustav je po sebi nešto kao tematski park. Ulaskom u njega započinjemo igru. Korisnici su privučeni idejom novom života. Oni dolaze kao turisti na testing ground pun egzotičnih atrakcija. Imaju svu slobodu pod cijenu oduzimanja privatnosti. Dobrovoljno sudjeluju u ovom eksperimentu.
Rizort čine: sweets’n’pills industrija + biosfere, proizvodnja + prerada algi, depo + showroom, studio, šivanje + textile design&research center + runway, zatvor + spalionica smeća. Transportna mreža teglenica / konfeta, prokrvljuje cijeli park. Sustav se, poput parazita, prihvaća na Rijeku kao poligon za testiranje prototipa ovakvog tematskog parka. Nakon animacije Rijeke, otpušta se i nastavlja svoje parazitiranje na sličnim lokacijama.
ANDRO MIHALAC – STUDIO
Nova struktura zamišljena je kao multifunkcionalna cijelina koja u svojem obliku prvenstveno utjelovljuje most između obale i lukobrana,te svojevrsnu cenzuru prema ostatku grada.
Tako struktura postaje javna šetnica na koju se vežu novi sadržaji. Oblikovanje koje se temelji kružnici koja konstantno mijenja visinu u odnosu na more u smislu izdizanja ili utapljanja, omogućeno je odvijanje dosadašnjeg morskog prometa kroz objekt. U svojih 8 etaža struktura smješta niz sadržaja u obliku hotela, PVN-a, akvarija, shoppinga, parka i sl.
FRAN MIKOLIĆ – SWEET N PILLS + BIOSFERA
“Bečko pristanište” postaje žarište intenzivnih i različitih priroda.
Prateći uzorak naplavnih poljoprivrednih polja, svaki krug nova je priroda, varirajući pritom u vegetaciji i topografiji.
Otoci su povezani plutajućom platformom koja spaja različite doživljaje svake prirode. Prostorna konstrukcija dodatno povezuje otoke, stvarajući hotele i novi tip komunikacije.
Hala Velika Žabica postaje zgrada nove farmaceutske i industrije slatkiša – dodatno upotpunjujući iskustvo ljudi unutar kompleksa.
ANTONIJA BALIĆ – ŠIVAĆI POGON + DESIGN&RESEARCH CENTAR & RUNWAY
Za razliku od fast fashiona, odjeća koja funkcionira kao živi organizam stvara emocionalnu privrženost artiklima, o kojima se treba brinuti, njegovati ih, održavati. Artikli su sačinjeni od tekstila dobivenih preradom algi.
Ulaskom u tematski park i prolaskom kroz kružni podvodni tunel prolazimo četiri etape: scan tijela, odabir odijela, odluku i prezentaciju. Na kružni tunel veže se vertikala Design&Research centra u kojemu se iznalaze uvijek nova kreativna dizajnerska rješenja i tehnološke inovacije u proizvodnji živog tekstila.
Proces proizvodnje odjeće (od gotovih tekstila do gotovih artikala) smješten je linearnim tokom u hali bivše Frigo Ri hladnjače.
MATIJA BABIĆ – FARMA I POGON ZA PRERADU ALGI
Uzgojem i preradom algi unutar riječke luke iskorišten je njen morski i infrastrukturni potencijal. Jednostavan proces uzgoja izgradio je kompleksan odnos postojećih objekata. Svi postojeći objekti, hale i zgrade su iskorištene i prenamjenjene za potrebe uzgoja i prerade algi, proizvodnje različitih proizvoda od alge, te i njihove distribucije i konzumacije. Putanje i život višestruko se isprepliću preko proizvodnog procesa. Sami prolazak omogućuje niz interakcija, sadržaja i vizura.
KARLA JELIĆ BALTA – DEPO & SHOWROOM
Projekt se bavi fenomenom depoa koji u sklopu muzeja uvijek pretežito drži i preko 90% eksponata, dok je javnosti dostupan tek savršeno iskontrolirani postav.
Uloge postaju inverzne; depo postaje billboard prema gradu, prostorna reklama, gdje je svaki proces transparentan, od restauracije do prezentacije, dok se muzej / showroom premješta u more, skriveno ispod površine, unutar radijusa kranova koji prenose fundus iz depoa u izložbene prostore.
Showroom pruža infrastrukturnu opnu, na koju se u više zona ( muzej / edukacija / business / stanovanje) može nizati xy-broj sadržaja.
LUKA ŠEN – ZATVOR & SPALIONICA SMEĆA
SPALIONICA SMEĆA
Svjetionik kao točka na molu koncipirana je u obliku plug-ina, žarišta koje funkcionira kao pristanište za različite vrste prometa.
Teglenice, zeppelini, podmornice, vlakovi unose smeće u prostor spalionice koji koristi isto za proizvodnju energije. Proizvedena energija se distribuira po cijelom parku.
Negativ koji je nastao ispunjavanjem prostora tehničkim postrojenjem spalionice otpada, iskorišten je u svrhu hotela. Stvara se prostorni i doživljajni dualitet.
ZATVOR
Prostorni dualitet postiže se i u koncepciji zatvora – plutajućeg otoka koji sakuplja kvarnersko smeće i neželjene ljude. Oblikovan je kao atletska staza, non-stop mašina za mučenje zatvorenika i stvaranje užitka.
Zatvor se nalazi na katu dok je u prostoru prizemlja postavljena atraktivna plaža. Ulaskom teglenice unutar ringa stvara se teatar u kojem uživaju i najprestižniji i najnepoželjniji sloj društva.
MARTIN MERTZ– TEGLENICE & TRANSPORT
Konfeti kao semi-pokretne landscape teglenice pridonose promjenjivosti doživljaja prilikom kretanja kroz Park. Donji volumeni teglenica mogu služiti za postavu gornjih volumena sadržaja. Gornji volumeni kafića, svlačionice, izloga, paviljona pomiču se postojećim kranovima unutar prostora u njihovu dosegu.
Mogu djelovati samostalno na obali ili prihvaćeni na jednu od ponuđenih teglenica. Određenom rotacijom pozicija teglenica, sa pripadajućim landscapeovima, i prihvaćanjem različitih sadržaja transformiraju okolni prostor i sadržaj koji primaju. Unutar tjedan dana dolazi do promjene lokacije svakog od projektiranih konfeta.
Prihvaćanjem već jedne teglenice na predviđeni dok na Molu katalizira se formiranje privremenog mosta koji ujedno postaje specifičan prostor unutar Parka.
PREDSTAVLJANJE PROJEKTA
Projekt nastao u sklopu Radionice arhitekture III, na trećem semestru diplomskog studija pri Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu, prvi put je prikazan 20. prosinca 2019. u DeltaLAB-u u Rijeci, a nastao je pod mentorstvom profesora Idisa Turata. U međuvremenu, prikazan je i na semestralnoj izložbi radova Radionice arhitekture III u zimskom semstru akademske godine 2019/2020, te na DA festivalu 2020. godine.
RIsort – akvatorij Rijeke / 2019-2020
Studenti: Matija Babić, Antonija Balić, Karla Jelić-Balta, Martin Mertz, Andro Mihalac, Fran Mikolić, Luka Šen
Mentor: Idis Turato
Fakultet: Arhitektonski fakultet u Zagrebu
