“U gradu Mernehuizenu pokušali smo predvidjeti sve buduće katastrofe i potencijalne sukobe naših gradova. Sve se ovo radi i poduzima kako bi se pripremili za učinkovit odgovor na ova neočekivana stanja. Unutar sigurnih granica našeg grada vlada iluzija potpune i dobro uvježbane kontrole. Ipak moramo znati da je sve ovo samo igra ….. “
Dr. Pieter van Vollenhoven, Duch Royal House, Dutch Safety Board. predgovor knjige Playground, fotograf Joren Hofman, Amsterdam, 2011. god.
Marnehuizen nije klasičan grad. Marnehuizen zapravo nije niti jedan poznati grad, on samo sadrži sve moguće gradove i njihove karakteristične dijelove. Marnehuizen predstavlja dijelove Amsterdama, Rotterdama, Utrechta, Maastrichta ili Haarlema, njihove trgove za prosvjede, ulice za masovna okupljanja, kvartove i kuće u kojima se vode vatrene borbe. Marnehuizen sadrži otvorena raskršća i nasipe uz pruge, autoputove, mostove, supermarkete, kolodvore i stanice, banke, skladišta, pa čak i pravi kanalizacioni sustav u kojem se svakodnevno dešavaju incidenti, nesreće i poplave. Kroz polja, pašnjake i šumarke, raznolikim i potpuno projektiranim krajolikom Marnehuizena voze se oklopna vozila, slijeću helikopteri, jure tenkovi, pucaju samohotke.
U zbirci slika Jeroen Hofmana pod nazivom Playground, prikazuje se Marnehuizen, svima nama potpuno nepoznati svijet. Skriven, dobro osiguran i javnosti nedostupan grad prepun je događaja, to je grad akcije, grad konstantnog incidenta. Na slikama grada vidimo vatrogasce u akciji, interventnu policiju u borbi sa prosvjednicima, specijalne vojne postrojbe u zaštitnim odjelima koji rastavljaju paklene mašine, gase zapaljene avione i brodove, spašavaju taoce iz otetih zrakoplova, kidnapiraju vođe narko kartela. Unutar jasnih i sigurnih granica Marnehuizena živi se iluzija koja je zapravo igra, a svakodnevni trening simulacija stvarnosti.
Fotografije Jeroen Hofmana nisu klasične umjetničke fotografije koje simuliraju, predviđaju ili komentiraju svijet. One ne predstavljaju svijet promatran i izveden za potrebe umjetničke ekspresije, one nisu izgrađene s ciljem da bi predstavili umjetnikov pogled na naš svijet. Hofmanov svijet s fotografija zapravo nije njegov svijet. Ove slike i prizori su ono što je on samo pronašao, snimio i prenio svima nama nakon što je od vlasti dobio dozvolu za fotografiranje svih tih nama nevidljivih vježbi.
Na Hofmanovim fotografijama svjedočimo čistoj, jasnoj i nepatvorenoj realnosti. Svaka scena, svaki događaj je istinit, dio svakodnevnih rutina, dio svakodnevnih planiranih akcija različitih aktera i strana u projektiranim incidentima. Ovakve precizne slike nisu mašta, a još manje distopična vizija. Zahvaljujući ovim snažnim slikama ovaj specifičan grad na trenutke doživljavamo kao mjesto koje ne postoji (utopia), dok nam se istovremeno čini da egzistira, ali negdje drugdje (heterotopija). On na momente djeluje poput filmskog seta, poput predstave, filma ili poznatog videa “No church in the wild”. Fotografije i sam grad Marnehuizen ipak su istina koju ne možemo poreći. Istina koja se za sada dešava nekom drugom, ali se jednako tako može svakom od nas dogoditi. Prizori s fotografija nalaze se svakodnevno u Parizu, Ateni ili Kairu, potencijalno u svakom gradu svijeta.
Fotografije Playgrounda dodatno su digitalno manipulirane, eksponirane, izoštrene, te na trenutak izgledaju kao potpuno umjetne. Fotografije i svjetlo na fotografijama drugačiji su od onih koju očekujemo, uvjerljive su poput neke fantazije. U jednom trenu one počinju biti zavodljive, počinju djelovati previše uvjerljivo. Sva brutalna istina, nasilje i akcija izbijaju u prvi plan. Svijet i ulice Marnehuizena surealno istinita su diorama rata, kolaž slika različitih istina sukoba i incidenta. Marnehuizen teror izvodi u prvi plan, ne ostavljajući baš ništa za maštu. Istina na ovim slikama i u ovakvom gradu jednostavno postoji.
Marnehuizen je za neke čista i pragmatična rutina, nasušna potreba zbog svima neizvjesne i nestabilne svakodnevice. Za razliku od simulacije nekog idealnog grada, ili iscrtane utopijske vizije, Marnehuizen ne dozvoljava nikakvu mogućnost interpretacije, u njemu zapravo nema prostora za maštu, psihološki teror grada doveden je na površinu ne ostavljajući ništa slučaju. Jedini odmak od situacije su vizure fotografija snimane s krana koje nas bar na čas odmiču od istine koja se dešava dolje ispod naših nogu.
Marnehuizen u neku ruku predstavlja još jedan od mnoštva zatvorenih resorta, nastao kao derivat današnjeg podvojenog i podijeljenog društva. Poput kakvog tematskog parka Marnehuizen je kolažirani krajolik svih mogućih urbanih, prirodi bliskih i autohtono prirodnih sredina. Neovisno kako ga doživljavamo i tumačimo sigurno je da Marnehuizen možemo gledati kao scenu daleku od nas, možemo ga doživjeti kao još jednu od mnoštva slika na društvenim mrežama koje nam se svakodnevno nude. Jednako tako svjesni smo da ovaj “lažni grad” postoji izvan stvarnosti samo do onog trena dok on zastupa tu istu stvarnost. Dovoljan je samo trenutak, odluka, želja ili nečiji plan da nam scena iz grada Marnehuizena bude predstavljena kao prava istina, potreba i željeno stanje uključivo sa svim akterima i stranama u konfliktu našeg dragog grada.
Tekst je, uz dozvolu autora, prenesen s bloga idisturato.com
