U četvrtak, 31. ožujka u 20 sati održat će se otvorenje izložbe NMG@PRAKTIKA_Marko Dajak: Garnitura pokreta u galeriji kluba Kocka, Dom mladih Split, Ulica slobode 28. Izložba ostaje otvorena do četvrtka, 7. travnja, radnim danom od 18 do 20 sati.
Kustosica izložbe je Katarina Duplančić, a kustosi programa NMG su Katarina Duplančić, Natasha Kadin i Vedran Perkov. Za dizajn je zaslužan Nikola Križanac, za postav izložbe Marko Dajak i Franko Sardelić Kolinac, a za dokumentaciju Glorija Lizde.
Iz predgovora kustosice Katarine Duplančić:
(…) Marko Dajak u multimedijalnoj izložbi Garnitura pokreta prati odnos između tradicionalnih ustanova, suvremenih galerija, kolekcionara, publike i writera. Koristi interdisciplinarne metode i različite medije (fotografija, grafika, žica, lightboxevi, umjetnička knjiga…) kako bi istražio utjecaj “umjetnosti na vlakovima” na društvo općenito, ali konkretno na suvremene umjetničke prakse. Rad je prvenstveno zamišljen u formi artist booka – knjige umjetnika koja je dio većeg rada prostorne instalacije promjenjivog postava.
Između svega što je predstavljeno izložbom (a postav se uvijek prilagođava prostoru), knjiga umjetnika je tu u ulozi prezentacije svih popratnih pojava koje dolaze uza scenu grafita na vlakovima te obuhvaća Dajakovu višegodišnju umjetničko-istraživačku praksu, podsjećajući na težinu i vrijednost analognih medija, koji za razliku od digitalnih medija imaju tendenciju bolje zadržati sjećanje, otvarajući tako još jednu temu – onu vezanu za prolaznost i kratkotrajnost pisanog traga, života, ideala.
Prostorna instalacija Garniture pokreta sadrži izvorne radove i dijelove prisvojene s vlakova, okupljajući tako niz predmeta: električni vodovi, originalni natpisi, uniforma i drugo. Garnitura uključuje i panel, odnosno metalnu ploču koja predstavlja vlak, a na kojoj su izložene grafičke matrice izrađene na predlošcima fotografija koje približavaju atmosferu željeznice. Prozori vlaka prenamijenjeni su u lightboxeve s fotografijama writera u akciji, čime dobivamo ekskluzivni pristup tim gerilskim trenucima brzog djelovanja i anksioznog iščekivanja.
Promišljajući o grafitima na vlakovima, nameće se sljedeći zaključak: bilo da se radi o statičnim radovima, kao na primjer na zidovima željezničkih postaja ili o mobilnim grafitima na tramvajima, činjenica je da umjetnost u javnom prostoru (pogotovo pomičnom) dopire do svih slojeva društva i tipova ljudi. Dok će u galeriju na izložbu doći isključivo akademska zajednica, prijatelji autora ili ljudi koji žive u blizini, ilegalni rad na vagonu će vidjeti svi prolaznici i putnici: od direktora hotela preko čistačice do prosjaka. Iako svoje radove ne mogu prodati, autori grafita na vlakovima – ironično – svoju poruku mogu bolje plasirati kao ilegalni rad u javnom prostoru nego što bi to mogli u izložbenom prostoru, čime se aktualizira tema dostupnosti umjetnosti svim slojevima društva.
Slijedeći svoje istraživanje, Dajak postavlja pitanje: “Postoji li bolji i direktniji način da tvoja umjetnost bude vidljiva? Postoji li bolja izlagačka praksa?”
Više informacija potražite na linku.
