Spekulativni dizajn, kao kritička dizajnerska praksa utemeljena na kritičkom promišljanju suvremenosti i budućnosti, često djeluje u smjeru imaginiranja i postavljanja temelja za neke buduće, moguće oblike ne samo vizualnih, već i društvenih odnosa. Jedan od primjera takve prakse rezultirao je radionicom o promišljanju vizija bolje budućnosti, s posebnim fokusom na generaciju treće životne dobi kao posebno osjetljivu društvenu skupinu. Riječ je o radionici Višnjan 2037: Instruzije iz bolje budućnosti, čije rezultate predstavljamo u nastavku teksta!
Radionica Višnjan 2037: Intruzije iz bolje budućnosti, održana pod vodstvom Lea Kirinčića i Marka-Luke Zubčića u suradnji s gostom-predavačem Nikolom Bojićem u Višnjanu u prosincu 2017. godine, nastala je u sklopu arhitektonsko-urbanističkog programa Inicijativa Višnjan.
S ciljem naglašavanja potencijala spekulativnog dizajna kao interdisciplinarne kolaborativne epistemičke prakse, radionica se udaljila od kritičko-distopijskog pristupa u disciplini te posvetila pokretanju razgovora o vizijama bolje budućnosti, pritom se posebno fokusirajući na smještanje periferije na putanju razvoja rješenja za globalne probleme.
Metodološki, radionica se sastojala od dva dijela: Globalni problemi i Rješenja s periferije. U prvom dijelu polaznici su producirali individualne i grupne spekulativne vremenske linije globalnih problema do 2037., podijeljene prema određenim općim poljima promjene (ekonomija, ekologija, politika…), te agregirali sve problemske vremenske linije i kroz zajedničku diskusiju povezivali određene razvoje u istima. U drugom dijelu, polaznici su odredili ključne grupe problema kojima bi se u Višnjanu do te godine moglo ponuditi rješenje, zatim kroz zajedničku diskusiju razvili generalnu sliku rješenja, te kroz grupni i individualni rad razvili dijagrame i tekstove za predstavljanje istoga.
Viccinity, kojeg predstavljamo ovom prilikom, razvijen je iz dijagrama i tekstova polaznika radionice. Usred meteža patoloških razvoja koji stižu u našem smjeru, ta skica umirovljeničkog istraživačkog naselja u Višnjanu služi kao podsjetnik da je bolja budućnost moguća.
Umirovljeničko istraživačko naselje Višnjan, 2037.
Viccinity 1.
Razvoj megagradova u doba globalnih promjena na tržištu rada i starenje stanovništva na određenim kontinentima dovodi do problema zbrinjavanja masovno nezaposlene populacije sa standardnom, ili nezamjetnom ispodstandardnom, kognitivnom izvedbom.
Istovremeno, globalne klimatske promjene dovode do potrebe za razumijevanjem i kontrolom okoliša, kao i za proizvodnjom hrane usred destabilizacije ili, u određenim dijelovima svijeta, do kolapsa agrikulturne industrije.
Regije bogate kontinentalnim selima s rapidno smanjujućim brojem stanovnika i dovoljnom količinom nenaseljenog teritorija razvijaju umirovljenička istraživačka naselja u blizini visoko kontrolirane i zaštićene površine obradive zemlje, poznate kao meganjive. Umirovljenici na meganjivama proizvode hranu za grad.
Viccinity 2.
Višnjan postaje prototip i naselja se zovu viccinities.
Umirovljenici, nezainteresirani ili uskraćeni za život u megagradovima, migriraju u viccinitiese, gdje kroz igre rješavanja problema, eksperimenata u modelima okoliša i istraživanja na specifičnim segmentima meganjiva, proizvode znanje i hranu za megagradove.
Viccinities se uglavnom protežu većim regijama. Dijelovi Istre su među prvima koji uspostavljaju mrežu viccinitiesa koja vrši međuseoske javne deliberacije o problemima upravljanja naseljem ili proizvodnjom znanja ili hrane kroz posebno dizajnirane prostore za virtualnu komunikaciju. Međuseoska povezanost kroz tzv. afektivnu dislokaciju u svrhu zajedničkog promišljanja i rješavanja problema pokazuje se kao iznimno uspješan model. Čak i razgovori bez direktne poveznice s ključnim temama, čini se, vode do kvalitetnijeg upravljanja naseljem i meganjivom.
Viccinity 3.
Upravljački rezultati ovih “epistemičkih sela” u budućnosti će, također, postati bitan model za razvoj upravljanja većim regijama s miješanom strukturom naseobina, uključujući i megagradove i viccinitiese i ostale vrste populacijske teritorijalne organizacije.
Od posebne se relevantnosti za razvoj kvalitetnog upravljanja pokazalo opažanje da su mreže viccinities, koje iskazuju konzistentno bolju epistemičku izvedbu od ostalih varijanti, bile upravo one 1) koje imaju automatizirano upravljanje nadgledano i poboljšavano od populacije, 2) koje su isto izvodile kroz kombinaciju nasumičnih i normativno bliskih grupacija korisnika upravljanja, i 3) koje su među svojom populacijom dopuštale razvoj i žnjele epistemički doprinos skupina posvećenih kreativnoj ne-produktivnoj dokolici, tzv. kontemplativnom radu.
Umirovljenici koji su samo čitali, svirali, šetali ili su se, čak i nekonzistentno, bavili bilo kojim hobijima, konzultirani u arbitrarnim vremenskim fazama odlučivanja i rješavanja problema, doprinosili su kvaliteti epistemičke proizvodnje.
Viccinity 4.
Kao epistemički najuspješniji model članstva u viccinityjima pokazao se onaj u kojem je isto bilo besplatno za one koji pri odlasku iz megagradova nisu mogli platiti.
Specifično rješenje bila je tzv. egalitarna formula, u kojoj se 1) u viccinityje i meganjive ulaže od strane bazičnih korisnika (koji samo plaćaju hranu), proširenih korisnika (koji uz hranu također posjećuju viccinityje i meganjive kao turisti) i od strane zlatnih korisnika (koji plaćaju smještaj uviccinityju), dok se 2) dopušta besplatan boravak umirovljenicima koji nemaju platežnu moć za smještaj.
Viccinity 5.
Modeli koji su se do sada iskazali kao zanimljivi razvoji te kojima se Višnjan nastavlja smatrati relevantnim, također su i tzv. krugovi dobi i integracija s nađenim stanovništvom.
Krugovi dobi oblik su organizacije nastanjivanja naselja prema principu da najstarije i fizički najviše oslabilo stanovništvo živi najbliže tzv. salonima za igru – prostorima za deliberaciju i rješavanje problema, dok najmlađi i fizički najsposobniji dolaze obavljati dio svojih epistemičkih dužnosti u iste, ali žive najudaljenije. Spontana socijalizacija pri miješanju organiziranom prema fizičkim mogućnostima i udobnosti pokazuje se, čini se, dobrobitnom za epistemički razvoj.
Integracija s nađenim stanovništvom, pri čemu se viccinity razvija u slabo naseljenim područjima u kojima je lokalnom stanovništvu smanjena komunalna nadoknada ukoliko ostane živjeti u naselju, također je upravljačka politika koja iskazuje primjetne i obećavajuće rezultate.
Viccinity 5.
Uskoro.
(slogan turističke zajednice Višnjana iz 2036. za promociju rane kupovine boravka populaciji koju 10 i više godina dijeli od predviđene mirovine)
Voditelji radionice: Leo Kirinčić, Marko Luka Zubčić
Polaznici: Nikola Štefanac, Martina Babić, Nina Maras, Anamarija Tubaković, Andrej Kljun, Ingrid Savarin, Nika Krajnović, Vjekoslav Moscatello, Luka Rodela
Oblikovanje knjižice: Leo Kirinčić
Kolaži: Nikola Štefanac i Martina Babić
Korektura: Anja Sušanj
Lektura: Nives Franić
Voditeljica projekta: Jasmina Bašić
Organizator: Grupa Katalizator (Jasmina Bašić, Marija Beg, Vid Matić)
Publikaciju Višnjan 2037: Intruzije iz bolje budućnosti možete preuzeti ovdje.
