Udruga Culture Hub Croatia (CHC), koju su u siječnju 2017. godine u Splitu osnovale Marina Batinić, Jasmina Šarić i Kristina Tešija, od svojih početaka do danas prošla je dug put. Od nomadske organizacije u prvim godinama djelovanja, s mnoštvom ideja i inicijativa, ali bez lokacije na kojima ih mogu ostvarivati, do fizičkog prostora koji im je postao dom, a koji su, u konačnici, jednostavno nazvali – Prostor. Pažnju šire javnosti, i to ne samo kulturne, skrenuli su na sebe kada su u pandemijskoj godini, točno pred svjetski lockdown, ostvarili inovativni projekt Praznine, što je bio bio povod razgovoru početkom 2020. godine. Ovaj tekst poslužit će kao svojevrsna refleksija svega što se dogodilo od tada do danas.
Temeljit i organiziran angažman ranije spomenute trojke, uz niz važnih suradnica i suradnika, omogućio je porast aktivnosti i vidljivosti udruge, te ubrzao vrijeme potrebno da se udruga osovi na noge i smjesti na stalnu lokaciju. Ironično, to se dogodilo nedugo nakon njihovog performansa kojeg su održale u sklopu gostovanja umjetnice Tanje Ostojić te umjetničkog projekta i radionice koju je vodila Misplaced Women?, o čemu smo na Vizkulturi pisali ovdje. Svoje nezadovoljstvo su onda iskazale performansom koji se referirao na upitne raspodjele gradskih prostora i činjenice da tada još uvijek, unatoč ozbiljnoj djelatnosti i vidljivosti, nisu imali vlastiti prostor. Ako je grad bio slijep, one nisu, i ukazale su na to kako je politika raspodjele nepravedna, podložna manipulacijama i netransparentna. Sada, kada napokon imaju svoj prostor, no privatni, kojeg su priskrbile bez pomoći grada, ipak sudjeluju u savjetovanjima oko oblikovanja predstojećeg gradskog natječaja koji će, nadamo se, u budućnosti promijeniti odnos prema ovoj osjetljivoj temi.
Culture Hub Croatia je, dakle, udruga koja je sama riješila problem vlastitog smještaja, koja ga ima i održava čak i sada kada su cijene najma zbog inflacije skočile, a u Splitu se pripremaju nove rokade na lokalnoj mapi nezavisne kulture, potaknute i najavljenom obnovom Doma mladih. Udruga CHC od srpnja 2021. godine smještena je na adresi Plančićeva 2, lokacija svega desetak minuta hoda od centra grada, u živopisnom kvartu Spinut poznatom po razvijenom elementu zajednice i povezanosti, na što se filozofija i aktivnost ove udruge ugodno naslonila. Mnogo toga se izdogađalo u ove dvije i pol godine od otvaranja Prostora, pa je s jedne strane zadovoljstvo to sve evidentirati, ali je i izazovno pohvatati, što su nam olakšale suosnivačice i aktivne djelatnice udruge Marina Batinić i Jasmina Šarić.
Vraćajući se na nomadski period djelovanja prije Prostora, s ove današnje distance uviđaju njegovu važnost gledajući na to razdoblje kao na eksperiment koji je omogućio adekvatnu pripremu da Prostor od prvog dana zaživi sa svim spektrom djelatnosti u njemu. U tom periodu, ponajviše kroz projekt Praznine – privremenu prenamjenu zatvorenih poslovnih prostora centra grada, se oko udruge izgradila zajednica, temeljena na osluškivanja potreba umjetnika i umjetnica, te djelatnika iz kulturnog i kreativnog sektora, ne zanemarujući u priči ni lokalne građane. Zato iz CHC-a navode: Praznine su nam dale određenu vidljivost i rezultirale novim poznanstvima i suradnjama. U trenutku kada smo otvarale naš Prostor sve funkcije koje smo zamišljale da bi naš kreativni hub trebao imati lijepo su se posložile i odmah zaživile. Gradnja zajednice prije otvaranja samog Prostora je zapravo strateški pametan potez, iako se nama dogodio iz same činjenice da si prostor nismo mogle priuštiti. Vrlo često prostori u koje se ulože značajna sredstva nastanu bez da je odrađen taj posao ranije, pa zbog toga često ostanu prazni.
Prostor je smješten u prizemlju najveće splitske stambene jedinice, kultnog Kineskog zida, modernističke zgrade arhitekta Frane Gotovca, poznate po povezanosti stanara, tj. specifičnom tipu zajednice koji se izrodio iz dijeljenja tog ogromnog stambenog i životnog prostora. Na sami Prostor CHC-a ovakve su okolnosti imale efekt da su sami stanovnici zgrade postali česti posjetitelji, a onda s vremenom i ciljana publika za posebno osmišljen dio programa. Na koncu je program počeo uključivati i one najmlađe: Kada djeca iz zgrade u subotu ujutro dođu sama na kreativnu radionicu, to je već dobar pokazatelj integracije, a pogotovo kada radionicu vodi osoba koja također živi u zgradi. Prostor je tako postao mjesto koje je popunilo određenu prazninu i ponudilo nove mogućnosti samim stanarima i stanovnicima Spinuta, ali i šire.
U taj dio priče o Prostoru skladno se uklapa cilj ove udruge da oblikuju kvart u kojem djeluju i tako potiču pozitivne promjene u svrhu obogaćivanja njegovog sadržaja. Jedan od pozitivnih primjera također je i onaj suradnje s lokalnim community radijem KLFM, koji se ostvario kroz otvoreni poziv na “posvajanje prostora”, gdje je, kako nam kažu došlo do pobune oko okupacije dragocjenog parkinga, ali ipak od većine susjeda dobijemo jako pozitivan feedback. Nastojimo poštovati red koliko je god moguće, stoga i ne organiziramo druženja kasno u noć, što sigurno ne bi bilo slučaj da je i ovaj prostor otišao u turističke svrhe.
Aktivni period Prostora u trajanju od dvije i pol godine djeluje kratko, kao sam početak djelovanja, pa tim više intrigira činjenica kako je u tom vremenu ovdje organizirano više od 350 raznih događanja: izložbi, radionica, prezentacija i drugih sadržaja. U Prostoru su ugostili brojne projektne partnere iz Europe te umjetnike/ice iz Hrvatske i inozemstva kroz brojne rezidencije. Djelovanje u privatno unajmljenom prostoru za udrugu u kulturi izgleda rizično, ali, kako kažu, upravo nas to motivira da uživamo i iskoristimo što je najbolje moguće činjenicu da smo slobodne realizirati raznovrsne ideje i projekte, uvijek s dozom eksperimenta i izlaženja iz tradicionalnih načina djelovanja.
Prostor je otvoren svakim radnim danom od 10 do 19 sati, a ponekad i subotom, ako to zahtijevaju aktivnosti i događanja. Unatoč velikom obimu posla i brojnim događanjima ističu kako su i dalje mali radni kolektiv s trenutno četvero zaposlenih, dvoje stalnih suradnika, jednom studenticom, jednom vanjskom suradnicom, te dvoje volontera. Rade u smjenama, pa je uvijek netko prisutan u Prostoru, a međusobno pokrivanje i podrška prisutna je kao i u drugim udrugama kulturnog sektora. Iako imaju okvirno definirane pozicije i listu specifičnih zadataka: u pojedinim trenucima, primjerice, prilikom organizacije događanja, svi uskačemo po potrebi te si međusobno pomažemo. S obzirom na broj aktivnosti, programa i projekata, moramo priznati da radimo više od naše predviđene satnice, ali još uvijek to radimo sa zadovoljstvom i motivacijom, što smatramo da je najbitnije.
Postojanje Prostora nedaleko od centra grada, koji ljeti bude prepunjen turistima, važno je analizirati u kontekstu trenda koji je preuzeo grad Split, transformiravši (njegov centar) u servis za brzu i skupu zabavu usputnih putnika, prilagodivši sav sadržaj upravo njima, a marginalizirajući svaki drugi, a osobito kulturno-umjetnički sadržaj. U tom smislu sugovornice ističu kako se podređenost turizmu očituje upravo u manjku tih sadržaja te dodaju: Svjesne smo da niti jedan od atraktivnih prostora u blizini centra neće ići u ruke organizacija u kulturi. Prvenstveno zato što takve privatne prostore nitko od nas nije u mogućnosti financirati, a Grad za one u svom vlasništvu također određuje druge funkcije primarno vezane za turizam. Zaboravljaju da je jedna od bitnih odrednica održivog turizma upravo kvalitetna kulturna ponuda. Žao nam je što se time nezavisna kulturna scena marginalizira, dok grad na taj način gubi na autentičnosti.
Ipak, primjećuju zanimljive stvari u kontekstu Prostora i njegovih posjetitelja te upozoravaju: Drago nam je da Prostor jednako privlači strane i lokalne stanovnike pa se tako često stvori taj zanimljivi mix ljudi. To je slučaj s našim dijeljenim radnim prostorom; coworkingom, ali i radionicama i ostalim aktivnostima koje nastojimo prilagoditi i onima koji ne pričaju hrvatski. Zanimljivo je da postoji mala zajednica stranaca koji sve više biraju Split za svoje privremeno ili stalno boravište. Upravo je ta raznolikost kultura nešto što je Splitu uvijek nedostajalo, a sada se polako mijenja, i vjerujemo da će pozitivno utjecati na svih nas. Naravno, potrebno je poduzeti određene mjere da bismo izbjegli sudbinu drugih gradova u Europi koji su iznenada postali atraktivni za digitalne nomade, na štetu lokalne zajednice, koja više ne može priuštiti život u vlastitom gradu. Nažalost, ne mislimo da će ta reakcija stići na vrijeme.
Nezaobilazne aktivnosti Prostora tiču se njihovog umjetničkog i izlagačkog programa u sklopu kojeg rade na dovođenju umjetnika i umjetnica koji nisu imali prilike izlagati u Splitu. Ciljaju posebno na one iz mlađe generacije, kojima onda pružaju financijsku i kustosku podršku u razvoju budućih projekata, nudeći im suradnju u vidu produkcije novih radova. O kustoskom djelu kažu: Svake godine odredimo nekoliko tema kojima se bavimo i oko njih gradimo program – izložbeni, ali jednako tako i diskurzivni i edukativni. Stoga pozivamo umjetnike čije prakse smatramo da se uklapaju u zamišljene tematske cjeline.
Prostor je, iskoristivši ponuđene resurse, napravio dio za rezidenciju, na što usputni posjetitelji uvijek s čuđenjem reagiraju, kada shvate kako se na katu iznad kuhinje nalazi mala, ali adekvatno uređena soba s krevetom i minimum potrebnog namještaja za gostujuće rezidente. Rezidencija, jednako kao i otvoreni studio, omogućuje stalnu razmjenu i kontakt umjetnika s drugim korisnicima Prostora, kao i publikom, a dosad smo u njoj ugostili i umjetnike koji sudjeluju u programima drugih organizacija u Splitu, pa takva suradnja bude korisna za obe organizacije, a od nje profitiraju i umjetnici jer se upoznaju i s nekim drugim kontekstom i publikom, te steknu priliku za umrežavanjem.
Također, uređene su i dvije knjižnice. Prva je klasična i sadržava donirane knjige koje se posuđuju po volji i koja tako omogućuje svojevrsnu razmjenu i protok knjiga među nepoznatim korisnicima i ljubiteljima književnosti. “Knjižnica stvari” drugačiji je tip knjižnice koji umjesto knjiga sadržava alate ostavljene na korištenje svima kojima je to potrebno. Prostor sadrži i Otvoreni studio u kojem se uvijek nešto događa, jer i kad se ne koristi direktno, od strane umjetnika ili rezidenata, koristan je za radionice, predavanja i sastanke. U njemu se nalazi i keramička peć pa tako polaznici radionica keramike imaju prilike izrađivati predmete samostalno u varijanti coworkinga, ali je peć dostupna i onima kojima nedostaje.
Udruga CHC raste sa svojim aktivnostima, projektima, izložbama, korisnicima i coworkerima, što otvara zanimljivo polje gospodarskih aktivnosti udruge, koje im omogućuje da ne ovise potpuno o sredstvima javnog financiranja. Zaokret prema tom vidu djelatnosti nužan je kako bi se osigurala dodatna sredstva te kako bi gostujući umjetnici bili adekvatno plaćeni. Sadržaje koje naplaćuju ponovo ulažu u Prostor i programe koje organiziraju, tako se krug zatvara pa konzumacija samih sadržaja postaje podrška umjetnicima i umjetnicama, povećavajući istodobno besplatan sadržaj. Za neku bližu budućnost dijele određene planove te kažu: Cilj bi nam svakako bio usmjeriti se prema formi društvenog poduzeća, za što u Hrvatskoj nažalost još uvijek ne postoje zakonski okviri, pa se nadamo da će se uskoro i po tom pitanju nešto promijeniti. Društveno poduzetništvo omogućilo bi veću slobodu u planiranju i provođenju programa, ali i dugoročniju stabilnost.
Planovi CHC-a rastu iz godine u godinu, a za 2024. dogovorili su već niz suradnji među kojima se izdvaja ona s Denes Nagradom iz Skoplja za najboljeg mladog umjetnika do 35 godina u Sjevernoj Makedoniji, koja je dio međunarodne YVAA mreže kojoj pripada primjerice i Nagrada Radoslav Putar. Suradnja je to u okviru koje će se u Prostoru ugostiti jedna od finalistica ovogodišnje nagrade, uz nadu da bi to moglo prerasti u dugogodišnju suradnju pa da i narednih godina jedna od nagrada finalistima bude rezidencija i izložba u Prostoru. Vrijedi spomenuti i kako su se 2023. godine uključili u nacionalnu platformu Novi naručitelji, pa u navedenom modelu planiraju naredne godine provesti projekt revitalizacije zapuštene livade u blizini Prostora, u čemu se ponovno reflektira aspekt zajednice, jer su im se s tom idejom obratili sami stanovnici zgrade. U okviru navedene platforme u listopadu 2024. godine u suradnji s Galerijom Sikiricom iz Sinja organizirat će i drugi simpozij platforme Novih naručitelja u Hrvatskoj, koji će biti održan u Splitu i Sinju. Najavljuju i brojne aktivnosti u sklopu međunarodnih suradničkih projekata koje trenutno provode, od kojih izdvajaju dva koja su u tijeku: Professional Media Presence – u sklopu kojeg su okupili tim umjetnika iz Hrvatske koji imaju priliku sudjelovati na nizu edukativnih programa i rezidencija u inozemstvu, te projekt REVIVE – Povijesni gradovi i lokaliteti – održivi i uključivi životni prostori za buduće generacije inspirirani novim europskim Bauhausom kroz koji će provoditi eksperimente na četiri lokacije u Europi.
Razgovarajući s Marinom i Jasminom, pokušao sam ih iznenaditi pitanjem, da bih ipak shvatio kako su na njega navikle odgovarati i zato imaju spreman odgovor. Pitanje je glasilo razumiju li napokon danas Splićani koncept kreativnog huba. Složile su se da taj koncept nije baš najjednostavnije objasniti slučajnom prolazniku, no dodaju da je hub mjesto koje okuplja različite profile ljudi i u kojem se participativno stvaraju programi i projekti, što se pak najbolje razumije kroz primjer kontinuiranog djelovanja. Pa taj čudni i nejasni prostor počinje imati smisao za one koji poznaju klasični i rašireniji primjer kulturnog centra. Zaključno, osvrćući se na neprekidni tok ljudi koji cirkulira njihovim Prostorom i radi u ugodnoj atmosferi, ističu kako im je jako drago što primjećuju da se neki ljudi stalno vraćaju kod njih, dok istovremeno upoznaju nove koji dolaze tu iz najdaljih dijelova svijeta, podijelivši za kraj komentar: Možda jedan od nama najdražih komentara koji često dobijemo je da se ljudi u Prostoru osjećaju kao da nisu u Splitu, što znači da se kao zajednica otvaramo nekim drugim shvaćanjima.
Autor: Dario Dunatov / sve tekstove ovog autora čitajte na linku
