Na izložbi u Galeriji Studija dizajna u Zagrebu mlada dizajnerica Korana Mileusnić nedavno je predstavila svoj diplomski rad home/work on repeat – higijena kao održiva interakcija s mikrobnim, nastao na Studiju dizajna u ak. god. 2024./2025., pod mentorstvom doc. art. Nike Pavlinek.
Kako u predgovoru ističe dr. sc. Ivana Podnar, Korana Mileusnić svojim diplomskim radom istražuje naš odnos prema nevidljivome – (ne)prijatelju, (ne)poznatom, (ne)moćnom i (ne)prisutnom. Nevidljivo je i sila i potreba kako u vanjskom prostoru kojeg nastanjujemo tako i u unutrašnjem prostoru našeg bića. Vanjska nas sila tjera da sizifovski čistimo, metemo i brišemo, u malim svakodnevnim ili velikim tjednim ritualima, kako bismo zadovoljili standarde opće i osobne higijene. Međutim, unutrašnja sila je pogon vječne uzaludnosti i tragične nedostatnosti da se dođe do Nje – Totalne Čistoće, Besprijekorne Higijene i Savršenog Zdravlja. Bogovi našeg aseptičnog svijeta trebaju svoje svete predmete, spremljene na sakrivena mjesta iza ormara, ispod sudopera, u kutovima najdaljim od pogleda svima osim odanim štovatelji(cam)a. Korana Mileusnić istovremeno je i sljedbenica i blasfemičarka koja mističnom kultu koji traži sve veću žrtvu, oduzima moć – otkriva njegove tajne veze sa složenim ekonomskim sustavima, a anatemiziranog mikroba proglašava za prijatelja.
U tom dijalektičkom procesu nastaje Totem, koji se uspravlja nasred prostorije, na milost i nemilost pogledu i dodiru. Svatko je pozvan uzimati krpe i kante, prati i mesti, ne više ritualno na posebne dane i sate našeg kalendara, već priručno po potrebi koja se nametne mikrobnom nevoljom. No iako ovako demistificiran, Totem posjeduje svoju vertikalnu gordost, a u posebnim situacijama kad svjetlost pada na njega, sasvim uvjerljivo vraća svoju auratičnost. Sveti predmeti Higijene koji su imali svoje ime i vrlo specifičnu namjenu, postali su ne samo bezimeni, već i razobličeni, bez uputstva za upotrebu. Korana Mileusnić zapošljava čitavo ljudsko tijelo kojim istražuje nove mogućnosti obračuna ne samo s prljavštinom, već i industrijom koja parazitira na našem strahu od nje. Oblikuje nove predmete, ponekad začudne i duhovite, koji traže da drukčije mislimo o tijelu kao posebno dizajniranom alatu. Čistunac postaje posebna humanoidna vrsta, s ekstenzijama od glave do pete, koji nesakriveno predstavljaju fobije od dodira s nevidljivim, ali prisutnim mikrobnim svijetom.
U hiperdizajniranom okruženju nema mjesta vizualnim ekscesima i spontanim interakcijama, čistoća je sveprožimajuća u materijalnom i simboličkom smislu, a pojedinac uhvaćen u sizifovski krug kojeg uistinu vrti neka nevidljiva sila – ona se, međutim, ne zove mikrob, nego industrija sredstava za čišćenje. U tom je kontekstu izložba Korane Mileusnić dvostruko subverzivna: ne samo da sabotira vlastitu opsesiju higijenom, već i proizvođača te opsesije koji ostaje skriven u ime brige za naše zdravlje. Religija čistoće u suvremenom postpandemijskom svijetu nije samo metafora, već ozbiljna institucija koja djeluje u ime višeg cilja i kapitalizira strah svojih sljedbenika. Eksponiranje procesa utoliko je uvjerljivije što polazi iz osobnog iskustva, pa se sudionicima izložbe nudi nada, ako već ne obećanje, da će i sami, kroz totemsko sudjelovanje, doći do katarze. Ako se transformiramo u komičnog četkočovjeka, tragača za prljavštinom, moguće je pounutrenje transformacije i humorno gledanje na čovjeka sa svim njegovim mikrostanarima.
Higijena je jedan od oblika ljudskog kontakta s mikroorganizmima, dok čišćenje sve više percipiramo kao preventivno rješenje za međusoban suživot. Problematika obrađena u diplomskom radu odnosi se na komercijalizaciju higijene te stavlja naglasak na profitabilnu industriju proizvoda za čišćenje kojima se nastoji uspostaviti kontrola nad “neposlušnim” svijetom mikroba, pritom održavajući ideju sterilnosti i izolacije od drugih oblika života. Negativni aspekti higijene najčešće se očituju kroz sizifovske napore usmjerene na odvajanje od mikroba i održavanje potpune čistoće prema idealiziranom standardu koji je nemoguće postići.
Galerija postaje prostor intenzivnog kodiranja mikrobnog pomoću zelene boje i njihove sveprisutnosti u prostoru. Vodeći se autorskim pristupom i metodologijom, koju predstavljaju produkti diplomskog rada, posjetitelji su pozvani na čišćenje i otkrivanje slojevitosti rada pretočenog u prostor galerije. Stilizirani poligon interijera simulira prostor i svakodnevne situacije u kojima čistimo te potiče posjetitelja na dublje promišljanje o potencijalima (novostvorenih) alata. Oni djeluju kao bliski posrednici između ljudskog i mikrobnog, aktiviraju tijelo i razbijaju granicu onoga što se smatra prihvatljivim kroz čin čišćenja. Aktivno sudjelovanje posjetitelja – što fizičko, a što intelektualno angažirano – uzima za cilj bolje informirati, demistificirati i umanjiti strah od nevidljivih mikrobnih slojeva. Destigmatizacija čišćenja pretvara to iskustvo u katarzičan čin za cjelokupnu sredinu. Umjesto kao metoda samosabotaže, higijena kroz rad doživljava pomak u spontanu praksu koja ispunjava osnovnu i primarnu funkciju — održiv suživot s mikrobnim, pojašnjava autorica Korana Mileusnić.
home/work on repeat – higijena kao održiva interakcija s mikrobnim
Autorica izložbe i postava: Korana Mileusnić
Mentorica: doc. art. Nika Pavlinek
Asistencija na postavu izložbe: João Caminata, Bruna Sladoljev-Jolić, Edo Rapaić
Tehnička podrška: Clinica studio d.o.o.
Fotografije: Bruna Sladoljev-Jolić, Petar Cherchi, Korana Mileusnić
Voditeljica Galerije Studija dizajna: Nika Pavlinek
Sponzori: T-VISION j.d.o.o., Smak Press, Ars kopija
