Kada je beogradsku životnu adresu 2015. godine zamijenila zagrebačkom, nagrađivana fotografkinja Jelena Janković započela je rad na fotografskoj seriji pod nazivom 8. kat, koju opisuje kao “projekt o životu, istraživanju vremena, prolaznosti, prisutnosti i naše svakodnevne neprisutnosti u vlastitom životu”. U spomenutom ciklusu bilježi neprestanu mijenju prizora u koji gleda svakodnevno: naime, kroz prozor stana u kojem živi pogled puca na na tzv. “Rakete”, tri stambena nebodera u zagrebačkom Trnju, koja su krajem 1960-ih izgrađena u brutalističkom stilu prema projektu arhitekata Berislava Šerbetića, Vjenceslava Richtera, Ljube Ivete i Olge Korenik.
Međutim, iza kadrova kojima dominiraju arhitektonski volumeni slavnih nebodera krije se priča o naizgled efemernim detaljima svakodnevice. Kako pojašnjava autorica: “Zbog ljubavi sam se odlučila na zajednički život u drugoj državi. Međutim, vrijeme je donijelo nešto sasvim drugo. Usamljenost je postajala moja svakodnevnica. Slobodno vrijeme je dovelo do toga da često gledam prazno kroz prozor, tražeći smiso u svemu. Kako su dani prolazili, zapisivala sam svoje misli i primijetila da se ispred mene događaju promjene, svakih nekoliko sati, nova priča. Sva ta pitanja koje sam imala su se upravo odigravala ispred mene. Čekla sam da mi se dogodi život, a on se upravo događao, svakodnevno, samo ga nisam primjećivala. Počela sam promatrati i shvaćati koliko nam je dano, a da mi od ubrzanog života ne stignemo ni primjećivati vrijeme oko nas. Ovaj pejzaž je apstrakcija naših života, on je naš, ali svaki kadar predstavlja različitost našeg doba i vremena. Svaki dan nosi svoju emociju i drugačiji sadržaj, a opet smo u istom kadru, u našem životu.”
Serija fotografija 8. kat, dopunjena dnevničkim zapisima, do 8. veljače može se razgledati u zagrebačkom Botaničaru, a dio ciklusa pogledajte u nastavku!
Brdo, pas, kuća i drvo. Brdo sam JA
Pas je naš DAN
Kuća si TI
Drvo neka bude NOĆ
Brdo se ruši, pas ga sakuplja i kuća se gradi
Drvo se čuje, drvo je tu
Raste i pokriva brdo, uzima psa i zaklanja kuću
Dobila sam priliku da biram između brda, psa, kuće i drveta.
Biram DRVO.
Jedino me ono vodi. Vidim crno, mir i miris. Vidim te.
Nema kuće.
Jedino je drvo naš odraz.
Sada kada bih mogla da biram, izabrala bih da sebe oslobodim od same sebe. Za to je potrebna čitava večnost.
Navikla sam se na tvoju prisutnost.
Tvoju prisutnost u neprisutnosti.
Navikla sam se na tu odvratnu prazninu vazduha, ljudi, emocija.
Prazninu sata jer guta vreme u kojem nismo. Jesmo, ali nismo.
Navikla sam se na nemir, na maglu, na misli u kojima ti potpisuješ bezuslovno postojanje. Nasvikla sam se. Samo se nisma navikla da je navika kao bolest.
Ptice ponovo riču kao lavovi.
Dobro je.
Sve dok riču, sve je dobro.
Nose grivu i one su sada moje kraljice. Danas je dobro. Slobodne smo
Dva pogleda, oba u vraćanju vremena. Izbrisala bih svu ljutnju, misli, strah, bila bih tu. Delila i poklanjala, bez kalkulisanja. Vreme nas nosi.
Samo me zagrli, tamo, negde, daleko. Daleko od same sebe.
Hajde da na broj tri zatvorimo oči i onda mi reci šta vidiš.
Prvo ću ja! 1, 2, 3!
Vidim žirafu, sedi za stolom, puši cigaru dok gleda kockice leda kako se tope u njenom viskiju. Ulazim i sedam kraj nje. Naručujem viski. Nikada ne pijem viski, ali zvuk tih kockica leda te vuku da samo izgovoriš “jedan viski molim”!
Igramo poker. Čuju se vrata kako se otvaraju i u bar ulaziš ti. Uzimam cigaru, palim je, ustajem i udaram ti šamar.
Šamar koji nije iz besa nego iz zadovoljstva.
Sneg je i jako pada.
Opet bih ti opalila šamar. Ne moram da brojim do 3.
Probaj sada ti! Otvori pa zatvori. 1, 2, 3…
Osećaj prihvatanja.
Nekada znaš da je samo misleno, ne možeš zaista da prihvatiš stvarnost.
Ovaj osećaj je drugačiji. Donosi mi udah, dubok. Pogled napred. Novi dani, novi mi sa starim teretom. Žao mi je. Nekada i nije.
Eto, novo doba.
Dostupnost u nedostupnosti.
_
Jelena Janković u svom fotografskom radu istražuje ljudsku prirodu i psihološke aspekte odnosa kroz puni spektar fotografskih žanrova, od dokumentarne i kazališne, pa do modne i konceptualne. Njezine fotografije i projekti nastaju na temelju istraživanja ljudi, situacija, senzacija, svjetla, boja i imaginacije. Izlagala u gradovima diljem svijeta, primjerice u Moskvi, Parizu, Meksiku, Istanbulu, Tokiju, Londonu, Kuala Lumpuru, Tbilisiju i Sieni, a fotografije su joj objavljene i u brojnim tiskanim i online magazinima kao što su Rolling Stone, National Geographic, Der Spiegel, Profesionalni fotograf, ELLE, Zoom, KOSMOS, fotoMAGAZINE, LensCulture, Lürzer’s Archive, GEO, Vice i dr. Dobitnica je raznih priznanja i nagrada.
Kako sama kaže, radi gdje je put odnese, a kada ne radi, noću stvara Rave Cat i imaginacija postaje njena stvarnost.
Više o ovoj autorici i njenom radu potražite na sljedećim linkovima:
www.jelenajankovic.photography
www.instagram.com/bitefzena/
www.instagram.com/rave.cat/
