Prošloga je tjedna u Hrvatskom muzeju arhitekture HAZU u Zagrebu otvorena izložba Le Corbusier i hrvatska arhitektura – dijalozi i refleksije, koju možete posjetiti sve do 15. siječnja sljedeće godine. Fokus izložbe nalazi se na kritičkom sagledavanju medijacije Le Corbusierovog načina mišljenja arhitekture i grada, te njihove materijalizacije u projektima i realizacijama hrvatskih arhitekata. Autorice izložbe, nastale u suradnji Hrvatskog muzeja arhitekture HAZU i Instituta za povijest umjetnosti, su Tamara Bjažić Klarin i Borka Bobovec.
Charles-Édouard Jeanneret — Le Corbusier (1887.–1965.) jedna je od ključnih stvaralačkih osobnosti 20. stoljeća, čiji su arhitektonski i gradotvorni koncepti — sažeti u Pet točaka moderne arhitekture i La Ville Radieuse, Ozarenom gradu — presudno odredili praksu moderne i visoke moderne u vremenskom luku od 1920-ih do 1950-ih godina. Stalnom nadgradnjom ovih temeljnih modela, Le Corbusier je, međutim, već realizacijom višestambene zgrade Unité d’Habitation u Marseillesu, započetom 1948., naznačio i nove smjernice istraživanja konstrukcija i materijala koji su ga u konačnici doveli i do strukturalističkog načina mišljenja prostora i građenja oprostorenih u posljednjem projektu bolnice u Veneciji.
Globalni se utjecaj Le Corbusiera temeljio na njegovom stvaralačkom geniju — prožimanju njegova djelovanja kao arhitekta, urbanista, slikara, kipara i teoretičara, ali i sustavnom, ustrajnom radu na promidžbi vlastitoga lika i djela putem predavanja, publicističkog rada, edicije L’oeuvre complète započete 1929. godine i izložaba. Zahvaljujući tim popularizacijskim aktivnostima, ali i izravnim kontaktima Zvonimira Kavurića, Ernesta Weissmanan i Jurja Neidhardta, zaposlenih u pariškom atelijeru u Rue de Sèvres, i hrvatski arhitekti desetljećima stvaraju u posrednom ili neposrednom dijalogu s Le Corbusierom, što se nastavilo i nakon njegove smrti 1965. godine.
Tri glavna elementa ili nositelja izložbe su: Le Corbusierova kanonska djela, medijatori znanja o njima, i radovi hrvatskih arhitekata (Drage Iblera, Drage Galića, Nevena Šegića, Ivana Vitića, Zdravka Bregovca i dr.) u kojima se reflektiraju postulati Le Corbusierova opusa. Brojnost muzejskih predmeta ide u prilog tezi da je riječ o ključnoj temi za povijest hrvatske arhitekture 20. stoljeća, a s obzirom na dužinu trajanja utjecaja, i o svojevrsnom fenomenu. Dok prije Drugog svjetskog rata ulogu glavnog posrednika imaju publikacije, a mjesta zrcaljenja su pritom projekti obiteljskih kuća, nakon rata od presudnog je značaja bila izložba Le Corbusier održana u pet od šest tadašnjih republičkih centara te Splitu i Mostaru tijekom 1952. i 1953. godine. Prostornom manifestacijom toga utjecaja postaje zgrada zajedničkog stanovanja, čije varijacije niču diljem čitave Jugoslavije. Nakon tegobnih godina poslijeratne obnove i koketiranja sa sovjetskim socrealizmom u ozračju novog samoupravnog socijalizma, okrećući se ponovno prema zapadu, putujuću izložbu Le Corbusierovih projekata, skulptura i slika organizira Savez arhitekata Jugoslavije s ciljem ponovne uspostave arhitekture kao kreativne stvaralačke discipline.
Uz publikacije i nacrte iz zbirke Hrvatskog muzeja arhitekture, na izložbi su prikazani filmovi Ernesta Weissmanna iz Fondation Le Corbusier u u Parizu. Prigodom izložbe održat će se i projekcija dvije emisije iz serijala Hrvatske televizije Jedno djelo o kućama Kraus Ernesta Weissmanna i Kemikalije export-import Drage Galića u Zagrebu. Urednice serijala su Ana Marija Habjan i Evelina Turković. Također, tijekom trajanja izložbe bit će održan i okrugli stol, o čemu će informacije biti objavljene naknadno.
Izložbu možete pogledati radnim danom od 10 do 16, a srijedom do 18 sati.
