+ 29 Preporuka

Domaće snage na Organu Vida

autor: vizkultura


PODIJELI:

Dok odbrojavamo posljednje dane do početka ovogodišnjeg izdanja festivala Organ Vida (čija se središnja izložba pod nazivom Novi građani otvara u Muzeju suvremene umjetnosti u srijedu, 6. rujna u 20 sati – više o zastupljenim autorima i njihovim radovima pročitajte ovdje), pažnju ćemo vam usmjeriti na tri samostalne izložbe domaćih autora koje se odvijaju u okviru popratnog programa.

 

unnamed-3

*Davor Konjikušić: Autocesta

Prva od njih otvara se u Galeriji Šira već u utorak, 5. rujna u 18 sati. Riječ je o izložbi Autocesta Davora Konjikušića. Istražujući prostorne tragove nekadašnjeg Autoputa “Bratstva i jedinstva”, današnje autoceste A3, Konjikušić iščitava povijest rada, vlasništva, političkih sustava i društveno-ekonomskih odnosa. Autocesta predstavlja metaforu za priču o društvu, radu i radniku, kao i prostor u kojem su vidljivi svi politički i ekonomski antagonizmi društva danas. Intervenirajući u arhivske materijale, kroz cenzuriranje pogleda i namjernu nedosljednost u njegovom brisanju, akterima autor ostavlja moć da pogled uzvrate i postave pitanje o nametnutom povijesnom diskontinuitetu i svojoj društvenoj poziciji. Autorskim fotografijama i intervencijama u suvremenom pejzažu unosi svoj pogled konstruirajući pitanja o svijetloj ili mračnoj prošlosti. Kroz zidne novine obrađuje najvažnije točke povijesti autoceste stvarajući time otvoren prostor za nova i drugačija iščitavanja.

Davor Konjikušić rođen je u Zenici (Bosna i Hercegovina) 1979. godine. Diplomirao je snimanje (BA) i fotografiju (MA) na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Koristi fotografiju kao primarni medij za artikuliranje svog umjetničkog koncepta u kojem istražuje odnos između privatnog i javnog, intimnog i socio-političkog. U svojoj umjetničkoj praksi Konjikušić kombinira fotografiju s tekstom, arhivskim materijalima, pronađenim predmetima i videom. Zanima ga uloga fotografije u uspostavi sustava moći i nadzora. Živi i radi u Zagrebu. Naš veliki intervju s Davorom potražite ovdje.

Autocestu možete pogledati do 25. rujna., a u Galeriji Šira održat će se i razgovor s autorom o ovom projektu u petak, 8. rujna u 15h.

 

 

Jeliba, muette (2013) Bamako, Mali; 02.02.2013./ President Hollande shakes hands with Malian political and army elite before leaving the Bamako airport. © Danko Stjepanovic/SIPA

*Danko Stjepanović: Jeliba, muette

U četvrtak, 7. rujna u 20 satiOris – Kući arhitekture otvara se izložba Danka Stjepanovića Jeliba, muette u kojoj autor istražuje percepciju vlastite prošlosti koristeći tuđu prošlost kao ogledalo. Projekt se odvija na obali rijeke Niger (Jeliba na jeziku naroda Bambara) u vrijeme kada su odjeci Arapskog proljeća dosegli subsaharsku Zapadnu Afriku. Mali je uzdrman i javlja se nemir. Kao u bilo kojem području s, kako se to često kaže, “bogatom poviješću”, slojevi su debeli i obrisi narativa posrću pod vlastitom težinom. Zajednice sa sjedilačkim i nomadskim načinom života (uglavnom Tuarezi) stoljećima se sukobljavaju, tražeći politički iskaz vlastitih vrijednosti. U suvremenom kontekstu, u kojem je kolonijalna prošlost prožeta s formalnim i neformalnim utjecajima Zapada i Istoka, državnih i nedržavnih ‘igrača’, ovi pokušaju mogu se doimati uzaludnima i naivnima, no oni su duboko ukorijenjeni u ranije spomenutom strahu od života bez narativa.

Danko Stjepanović rođen je u Sarajevu u Bosni i Hercegovini 1980. godine. Nakon što se pridružio francuskoj fotografskoj agenciji Sipa Press, radio je kao fotonovinar nekoliko godina uglavnom na Balkanu, ali i u Sjevernoj i Zapadnoj Africi. U to vrijeme počeo je paralelno raditi na nizu fotografskih serija nazvanih Cenotaph. Sa snažnim refleksivnim referencama na vlastitu prošlost, serije su fokusirane na mehanizme iza političkih, ekonomskih i socijalnih mijena. Velik dio njegove sveukupne fotografske prakse čine suradnje s drugim vizualnim umjetnicima, piscima, arhitektima te u kazalištu. Živi u Londonu.

Izložbu možete pogledati do 14. rujna, a preporučamo da svakako pročitate i opsežan intervju s autorom na ovom linku.

 

unnamed

*Dragana Jurišić: YU – Izgubljena zemlja

U petak, 8. rujna u Galeriji AMZ otvara se izložba Dragane Jurišić YU: Izgubljena zemlja s početkom u 20 sati. Autorica predstavlja svoje poznato istoimeno djelo u kojem, koristeći fotografiju i tekst, ponovno proživljava svoje iskustvo Jugoslavije i u sebi preispituje konfliktne emocije i sjećanja na zemlju koje više nema. “Nazivam se izgnanicom, a ne iseljenicom — zato što ne mogu, čak i kada bih htjela, vratiti se ‘kući’. Na popisu stanovništva 1990. godine bilo mi je uskraćeno pravo da se izjasnim kao Jugoslavenka, što je nacionalnost s kojom sam se poistovjećivala od rođenja. Kao dijete Hrvata i Srpkinje, bila sam pomalo zbunjena. Popisivačev odgovor na moje pitanje zašto nije moguće izjasniti se kao Jugoslavenka bio je vrlo sličan nečemu što je Mussolini jednom izjavio: ‘Jugoslavija ne postoji. To je heterogeni konglomerat kojeg ste sklepali u Parizu.’”, kaže Dragana.

Dragana Jurišić, čiji smo fotografski projekt Moja Neznana Ja objavili prošloga listopada u našem Fotodromu (pogledajte ga ovdje) djeluje pretežno u mediju fotografje, filma i instalacije. U svom radu bavi se temama kao što su rod, stereotipi i posljedice izgnanstva i izmještenosti na sjećanje i identitet. Njen magistarski rad iz 2008. godine dobio je posebnu pohvalu, a do danas je primila niz nagrada, poput posebnog priznanja u sklopu Dorothea Lange and Paul Taylor Prize od Sveučilišta Duke te brojne stipendije i nagrade za projekte. U prosincu 2013. dovršila je svoj doktorski rad i privela kraju važan trogodišnji projekt ‘YU: Izgubljena zemlja’ koji je kulminirao hvaljenom putujućom izložbom i knjigom. Njezini radovi nalaze se u brojnim zbirkama, uključujući Irish State Art Collection, a izlagala je u Irskoj i inozemstvu.

Izložba je otvorena do 20. rujna.

 

Sve informacije o ovogodišnjem Organu Vida potražite na službenoj internetskoj stranici ovfestival.org.

 

+ 29 Preporuka