U kontekstu hrvatske povijesti umjetnosti geometrijsko slikarstvo zauzima posebno mjesto. Još su se članovi istaknute grupe EXAT 51 zalagali za apstraktnu umjetnost i pozivali na eksperiment u umjetničkom stvaralaštvu. Premda je diplomirao grafiku na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, umjetnik Damir Sobota u svojoj umjetničkoj praksi oslanja se na nasljeđe geometrijskog slikarstva. Svoje radove izlagao je na brojnim samostalnim i grupnih izložbama, među kojima su Studio Tommaseo, Trieste Contemporanea, Trst (2022.), Palindrom, Lauba/U10, Zagreb/Beograd (2020./2021.), Known Unknowns, Westpol A.I.R. Space, Leipzig (2019.), 11. HT nagrada, Muzej za suvremenu umjetnost, Zagreb (2018.) i na nekoliko edicija Bijenala slikarstva.
Dobitnik je Nagrade Radoslav Putar za 2020. godinu, kao i nagrade HDLU-a za mladog umjetnika za 2017. Godinu (HDLU). Član je Hrvatskog društva likovnih umjetnika (HDLU) i Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika (HZSU). Živi i radi u Zagrebu. Trenutno radi kao vanjski suradnik na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, smjer grafika. S Damirom smo razgovarali povodom njegove samostalne izložbe North East South West North u Galeriji Bačva Hrvatskog društva likovnih umjetnika, koju možete pogledati do nedjelje 14. travnja.
► U Galeriji Bačva HDLU-a trenutno je otvorena tvoja samostalna izložba North East South West North kojom predstavljaš novi ciklus radova koji se oslanjaju na ranija istraživanja medija slikarstva. O kakvim je radovima riječ i jesi li ovom izložbom napravio određeni iskorak u odnosu na svoje prethodne umjetničke projekte?
Damir Sobota: Izložba Sjever istok jug zapad sjever sastoji se od radova postavljenih u prostoru i na zidu galerijskog prostora. Na zidovima su prikazani radovi manjih dimenzija koji svojom količinom (51 komad) zaokružuju cijeli zid Galerije Bačva. Podijeljeni su u tri cjeline, a u njima je vidljivo različito promišljanje motiva, od sistematičnog pristupa do varijacija zadanih oblika koji su prikazani minimalnom intervencijom na površinu offset ploča — materijala u kojem su izvedeni i radovi u prostoru. Radovi u prostoru nastali su savijanjem offset ploča koje, poštujući gabarite nosača, tvore moguće kompozicije i oblike u prostoru. Ukupno osam izložbenih radova svojim pozicioniranjem stvaraju cjelinu koja se može promatrati zasebno ili skupa. Mladen Lučić, autor teksta izložbe, odlično je primijetio i istaknuo da je rubni dio slike/rada u mom radu jednako vrijedan kao i površina formata na kojoj se djeluje. To se može iščitati u manjim radovima na zidu gdje vidimo kako motiv koristi rub slike kao obrisnu liniju te u radovima u prostoru gdje je rubna linija doslovno postala oblik kojeg nosač prikazuje. Iz dvodimenzionalnog oblika savijanjem prelazimo u treću dimenziju, vježba koju rade studenti dizajna ili arhitekture promišljajući plohu, formu, pozitivan i negativan prostor koji određena kompozicija stvara.
► Reci nam nešto više o prostoru u kojem djeluješ i samoj lokaciji? Od kada si tu, s kime ga dijeliš… Što misliš koliko je za umjetnički rad važno imanje ateljea i adekvatnog prostora za rad? Kako izgleda tvoj radni dan/tjedan u prostoru u kojem radiš, koliko ti je važan ritam/dolasci/vrijeme rada/svjetlo…?
Damir Sobota: Atelje mi se nalazi u AKC Medika, na poziv kolege Lava Paripovića, s kojim dijelim radni prostor, a ovdje sam došao prije dvije godine. Uvjeti su nam odlični, ali smo ih sami stvorili. Prostor nije imao struju pa da smo složili rasvjetu, sredili zidove i stolariju. Svaki čas ulažemo u atelje kako bi nam bilo bolje, napravili smo pregradni zid i galeriju. Imamo još nekih planova za budućnost. Radni dan provedem u ateljeu kad god mi to vrijeme dopusti, no pokušavam da to bude svaki dan. Odradim obaveze koje imam na poslu ili doma i onda se zaputim do ateljea. Najviše mi odgovara jutarnji termin kad mi posao to dopusti, ali svakako sam do 13 sati u prostoru. Svjetlo je tada najbolje i ugodno mi je za raditi, sve do 15 ili 16 sati mogu napraviti dosta i onda mi ostane vremena za obiteljske obaveze i druge stvari. Prostor za rad vrlo je bitna stvar, pogotovo poslije završenog studija, možda i ključna. Mnogi pojedinci u tom razdoblju nakon završetka studija nemaju više adekvatan prostor za rad koji su imali na Akademiji i može se dogoditi da izađu iz rutine svakodnevnog rada. Nažalost, mnogi imaju problem s pronalaženjem prostora za atelje. Grad je rekao kako će napraviti nešto po tom pitanju pa sad čekamo, svi vidimo koliko praznih prostora po gradu ima. Šteta što se ti prostori ne daju na korištenje uz mjesečni najam, na taj način prostori bi se sačuvali od propadanja jer bi ga korisnici održavali, a i uplaćivali bi simbolična sredstva u gradski proračun.
► O povezanosti umjetnosti i matematike pisali su mnogi filozofi i teoretičari. Kako tumači astronom Galileo Galilei, svemir je napisan jezikom matematike koja se sastoji od geometrijskih likova, a umjetnici koji žele proučavati prirodu moraju prvo u potpunosti razumjeti matematiku. Prije upisivanja na Akademiju likovnih umjetnosti pohađao si gimnazijski program. Jesi li oduvijek bio dobar u matematici i kako gledaš na povezanost umjetnosti i matematike?
Damir Sobota: Tako je, u srednju školu sam išao u III. gimnaziju u Zagrebu. Matematika je bila jedini predmet u školi koji nisam položio. Morao sam ići na popravni i dosta sam se mučio da ga prođem. To isto govori koliko malo matematike ima u mojim radovima jer se uglavnom radi o podjelama formata na cjeline. Ne koristim formule niti jednadžbe, ali služim se ravnalom, trokutom i šestarom.
► U kontekstu domaće povijesti geometrijskog slikarstva nezaobilazno je spomenuti grupu EXAT 51 koja se zalagala za apstraktnu umjetnost, suvremene komunikacije i sintezu svih disciplina likovnog stvaralaštva. Jesu li exatovci utjecali na tvoju umjetničku praksu isključivo na razini vizualne estetike ili si također istraživao i njihove teorijske pristupe slikarstvu i umjetnosti općenito?
Damir Sobota: Da, tek za vrijeme studija sam otkrio EXAT 51. U srednjoj školi nismo previše ulazili u smjerove i pravce, kao što se je to uobičajeno u ŠPUD-u. Bio sam oduševljen. Već sam počeo razvijati geometrijski izričaj kada me je profesor Duje Jurić uputio na EXAT 51. To mi je dalo veliki zamah i elan, znao sam da sam na dobrom putu jer sam se susreo s radovima, odnosno promišljanjima koje sam i sam istraživao.
► Zanimljivo je da su članovi grupe EXAT 51 zagovarali kolektivizam i interdisciplinarnost, dok je umjetnost 21. stoljeća daje prednost individualnim izričajima, nad kolektivnim. Imaš li ti iskustvo rada unutar kolektiva? Što bi u slučaju tvoje umjetničke prakse podrazumijevalo interdisciplinarnost?
Damir Sobota: Nemam previše iskustva rada u kolektivu. Čini mi se da su exatovci na prvo mjesto stavljali eksperiment stoga me ne čudi njihova potreba za kolektivizmom koji otvara nove mogućnosti i ideje. Također, interdisciplinarnost je omogućavala bržu razmjenu ideja između autora i rezultirala je korištenjem novih materijala, samim time tehnologija koje su otvarale nove mogućnosti slike. Uvijek napominjem kako je ideja jedno, a realizacija drugo. Kroz proces stvaranja ideja se ili ostvari ili ne ostvari. Ideja je samo ona prva iskra koja nas potakne da počnemo. A sad, da bismo uspjeli u realizaciji te ideje, moramo proći proces stvaranja kojeg, po meni, ne treba ograničiti. Možda je promjena materijala moguće rješenje. Ista ideja izvedena u tri ili četiri različita pristupa stvara tri ili četiri različita djela, a imala su istu početnu točku. Tu je ta interdisciplinarnost izražena i može nam pomoći da sami shvatimo što želimo napraviti.
► Osim EXAT-a 51, zanimljivo je spomenuti i Akademiju primijenjenih umjetnosti u Zagrebu koja je djelovala od 1949. do 1955. godine, a oslanjala se na modele edukacije i pedagoški program čuvenog Bauhausa. Generaciji umjetnika spomenute akademije primijenjena umjetnost nije bila strana, kao niti izlet u druga polja vizualnosti. Kako ti promatraš odnos umjetnosti i dizajna?
Damir Sobota: Odnos umjetnosti i dizajna vrlo je blizak u izričaju geometrijske apstrakcije. U današnje vrijeme možemo vidjeti mnogo proizvoda koji koriste geometrijske motive, od prodajnih slika u shopping centrima do plakata koji reklamiraju određene proizvode. Tu treba biti oprezan, zato nam treba eksperiment kojeg su zagovarali exatovci, kako ne bismo ušli u maniru ishitrenog ili rutinskog tretmana, a koji je oprečan iskrenom i spontanom stvaralaštvu.
► Kako s vremenskim odmakom gledaš na svoje početke — prve cikluse, ali i prva samostalna predstavljanja? Možeš li izdvojiti neke od prvih izložbi i reći što si sve izlagao? Kako si osmišljavao postav izložbe? O čemu sve vodiš računa prilikom rada na izložbi?
Damir Sobota: Prva izložba bila je u Galeriji Zlati Ajngel u Varaždinu s kolegicom Katarinom Fabijanić, a preporučio nas je mentor, prof. Robert Šimrak. Izlaganje u galeriji na trećoj godini studija bila je velika stvar za nas. Kasnije je došao 31. salon mladih te samostalna izložba u Galeriji Karas. Jako sam sretan što sam imao priliku dvaput izlagati u Galeriji Karas u Praškoj prije nego je srušena jer je to bio jedan od ljepših prostora za izlaganje u gradu. Motivi koje sam izlagao, dakako, bili su geometrijski i apstraktni, od prve izložbe. Neke radove iz tog razdoblja i danas smatram vrlo uspješnima. Kod postavljanja izložbe vodim računa o samom prostoru i kako radovi funkcioniraju unutar njega, odnosno drugih radova, a na postav gledam kao i na proces stvaranja rada jer se kroz njega susrećem s određenim korekcijama i redukcijama koje vidim tek kada uđem u prostor.
► Slikarstvo, kao i ostale likovne discipline, iziskuju od umjetnika sposobnost donošenja odluka. Svojevremeno si komentirao da voliš promatrati prazno bijelo platno i razmišljati kako bi mogla izgledati slika. Tvoje slike, baš zbog korištenja geometrije, odaju dojam vrlo strogih pravila i unaprijed određenih odluka, zbog čega promatrač ostane zbunjen kada pročita u popratnim tekstovima da se oslanjaš i na vlastitu intuiciju prilikom samog čina slikanja. Kako zapravo izgleda tvoj umjetnički proces stvaranja slika?
Damir Sobota: Da, isto tako sam rekao da je možda i to prazno platno već bio krivi korak, tu se vraćam na onu misao gdje kažem kako neke ideje zahtijevaju drugačiji pristup. Često me nazivaju slikarom iako sam završio grafiku. U zadnje vrijeme bavim se plohom i radim u prostoru, ali nisam kipar. Smatram se vizualnim umjetnikom koji se ne libi isprobati razne tehnike kako bi ostvario ono što sam zamislio. Često je i sam materijal inspiracija za početi nešto novo, ali ima nešto snažno i romantično kada se platno napne i pripremi za slikanje. Dobar osjećaj. Volim raditi na platnu. Intuitivni dio odnosi se na sam proces slikanja, u mojem slučaju kolažiranja. Donesem određena pravila prije samog procesa, odredim dimenzije, podijelim plohe, odredim si oblike koje ću koristiti. No, onaj slobodni dio, kao u slučaju radova s izložbe Palindrom, koji su nastali izrezivanjem oblika papira, radim intuitivno računajući na osnovne principe kompozicije i ravnoteže oblika.
► Poznato je da je u Hrvatskoj teško živjeti isključivo od umjetničkog rada, a ti si u jednom intervjuu izjavio da tebi, pored slikarstva, drugi poslovi omogućavaju financijsku sigurnost te samim time slobodu da budeš onaj tko jesi. Kakvo je tvoje razmišljanje na temu tržišta umjetnina i što sve zapravo radiš kada ne slikaš?
Damir Sobota: Slažem se, doista je teško. Mnogi kolege su zbog manjka posla u struci i zbog neuređenog tržišta umjetnina napustila svoj poziv i počeli raditi izvan struke kako bi osigurali egzistenciju. Ja se snalazim na razne načine, ali svi su vezani uz struku. Vodim likovne radionice za odrasle i djecu te radim kao vanjski suradnik na Akademiji likovnih umjetnosti. Ni to nije dovoljno, ali ne žalim se. U Zagrebu su se pojavile neke nove galerije koje imaju ideju pokrenuti tržište umjetnina, što velikodušno pozdravljam.
► Tvoje slike izuzetno su taktilne, a promatrača gotovo pozivaju da ih dotakne prstima i osjeti teksture boja na slikarskom platnu. U kojoj mjeri ti je važna interaktivnost s publikom? Koliko ti je uopće važno mišljenje i feedback publike?
Damir Sobota: Interakciju s publikom gledam kao vrlo bitnu stavku u promatranju mojih radova. Na aktualnoj izložbi u Galeriji Bačva radovi mnogo ovise o pojedincu zbog reflektivne površine koja je sastavni dio rada. Savijanjem, odnosno biganjem ploča dolazi do optičke igre u kojoj subjekt postaje upravo promatrač. On svojim kretanjem oko rada stvara plohe koje se mijenjaju, stvara ritam i dinamiku. Kod radova u prostoru, također, promatrač stvara određene kompozicije ovisno o poziciji iz koje promatra rad. Interakcija publika — rad sastavni je dio mojih radova. Feedback od ljudi mi je lijepo čuti, bio on dobar ili loš; zanimljivo mi je čuti promatraju li moje radove na način na koji to ja radim.
► Radio si kao stručni suradnik na Katedri za likovnu kulturu i grafički dizajn Grafičkog fakulteta u Zagrebu. Kako si se snašao u ulozi profesora na fakultetu? Koja je, prema tebi, uloga edukacije u polju umjetnosti, odnosno koja je uloga mentora/ice na fakultetima i akademijama?
Damir Sobota: Da, to je bilo lijepo iskustvo. Budući da sam studentima ipak bliže po godinama nego njihovi mentori, naši razgovori su bili puno iskreniji i otvoreniji. Trenutačno sam zaposlen kao vanjski suradnik na Grafičkom odsjeku pri Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Snalazim se dobro, uz pomoć kolega koji imaju više iskustva od mene u tom području. Uloga edukacije u polju umjetnosti jako je bitna. Važno je da student upozna temelje, da zna kako, zašto i zbog čega je došlo do nečega. Bez temelja nema dalje. Uloga mentora je poticati ono što prepozna kao dobro u radu studenta. Isto tako bi mentor studentu trebao dati elana za stvaranje, bez da mu previše utječe na izričaj, a na studentu je da se nastavi razvijati vlastitim radom.
► U Laubi si 2020. godine otvorio izložbu Palindrom kojom si predstavio seriju od 26 velikih formata napravljenih u tehnici kolaž papira. Naziv izložbe bi prema grčkoj riječi παλίνδρομος doslovno značio onaj koji natrag trči, a tom si referencom dao promatraču ključ za promatranje slika s obje strane. Možeš li reći nešto više o radu na tom ciklusu i koliko ti je prilikom rada na istaknutoj izložbi bila važna monumentalnost slika?
Damir Sobota: Serija radova Palindrom rađena je isključivo za prostor Laube. Budući da radove nisam htio izložiti na zidovima, već na sivim panelima, kako bih zauzeo cijeli prostor, prilagodio sam dimenzije slika panelima. Slike su rađene kao diptisi ili triptisi i samim time dimenzije slika se povećavaju do formata 315 x 270 cm . Uz slike, izložio sam i objekte napravljene od fragmenata rezane ljepenke koje sam slagao jedan na drugi. Naziv serije opisuje proces nastanka slike u kojoj lijeva strana slike nadopunjuje desnu, odnosno ono što je izrezano na jednoj strani zalijepljeno je na drugoj. Drugim riječima, u procesu nastanka radova promišljao sam samo jednu polovicu rada, dok je druga strana bila njegov pozitiv ili negativ.
► Dobitnik si Nagrade Radoslav Putar 2020. godine čime si izborio dvomjesečni rezidencijalni boravak u New Yorku. Kakvo je tvoje njujorško iskustvo? I što ti osobno znači ova Nagrada? Je li pritisak nakon što si postao dobitnik postao sve veći?
Damir Sobota: Boravak u New Yorku bio je odlično iskustvo jer mi je pružio priliku iz prve ruke upoznati najveću svjetsku scenu likovne umjetnosti. Na rezidenciji sam bio za vrijeme pandemije Covida, ali to mi nije umanjilo doživljaj grada. Vidjeti uživo galerije koje pratim i radove umjetnika koje cijenim nešto je što ću pamtiti zauvijek. Za vrijeme boravka kontaktirao sam kolege koji žive u New Yorku te sam iz prve ruke saznao i njihova iskustva i izazove s kojima se susreću jer jedno je boravak na rezidenciji koja pruža financijsku sigurnost, dok je život u kontekstu tako velike scene gdje se svakodnevno trebate boriti s velikim brojem kvalitetnih umjetnika nešto posve drugo. Puno hvala Stipanu Tadiću koji mi je pomogao za vrijeme rezidencije i svaka mu čast na uspjehu koji tamo ostvaruje jer to sigurno nije lako. Ne bih rekao da je osvajanje Nagrade Radoslav Putar stvorilo pritisak, ali mi je nagrada svakako bila i jest poticaj za nastavak rada.
► Posredstvom geometrijske apstrakcije stvorio si opus s vrlo naglašenim umjetničkim pečatom. Je li teško odmaknuti se od kategorija u koje te, kao i ostale umjetnike, povjesničari umjetnosti pokušavaju zatvoriti? Jesi li ikada razmišljao o nekom radikalnom zaokretu u karijeri?
Damir Sobota: Geometrijska apstrakcija velik je teren za istraživanje i izražavanje. Ne smeta mi što me stavljaju u taj kalup, dapače. U našoj su povijesti umjetnosti u tom području ostvareni veliki rezultati 1960-ih i 1970-ih godina. Sjetimo se samo nekih imena koji su djelovali u tom području počevši od Picelja, Srneca, Richtera, Dobrovića, Ljerke Šibenik… Nisam razmišljao da napustim izražavanje kroz geometrijsku apstrakciju. Mislim da je za to sada prekasno, haha.
► U jeku AI trendova, zanima me tvoje razmišljanje o upotrebi AI u umjetnosti? Može li AI zamijeniti ljudski rad?
Damir Sobota: Ne zanima me AI trend, niti ga koristim i vjerujem da neću. Slažem se s kolegom Zlatanom Vehabovićem koji je rekao da je za slikarstvo razvoj AI važan kao i izum kišobrana. Svakako da će AI u nekim segmentima kreativne industrije dobro doći, ali u mojem promišljanju umjetnosti za AI nema mjesta.
► Imaš li uzore u polju umjetnosti (domaće i/ili strane)? Također, što voliš čitati?
Damir Sobota: Imam uzore, da – od svjetskih umjetnika do kolega s domaće scene. Svi oni doprinose mojem razvoju promišljanja umjetnosti. Zadnje što sam pročitao je Kreativni čin Ricka Rubina, a na dnevnoj bazi volim čitati Sportske novosti.
► Kakvi su ti planovi za budućnost?
Damir Sobota: Planovi za budućnost su nastavak rada u ateljeu i pripreme za nove izložbe.
Razgovarala: Tena Starčević / tekstove ove autorice za Vizkulturu pronađite ovdje
Portreti i fotografije iz ateljea: Maja Bosnić
Zahvaljujemo Damiru Soboti na ustupljenim fotografijama radova i izložbenih postava.
Tekst je dio Vizkulturine serije “U stvarnom prostoru” koju sufinancira Grad Zagreb — Gradski ured za kulturu i civilno društvo.
