Nedjeljom vam predstavljamo odlične, bolje i najbolje studentske projekte nastale na umjetničkim, dizajnerskim i arhitektonskim fakultetima, školama i akademijama, u Hrvatskoj, regiji i svijetu.
Projekt: Pristupi dokumentaciji u izradi, reprodukciji i konzumaciji izvedbenog djela
Autorica: Martina Granić
Mentori: Ivan Doroghy i Feđa Vukić
Assistant: Tomislav Vlainić
Fakultet: Studij dizajna, Zagreb
Ak. Godina: 2012./2013.
Sagledavajući izvedbenu situaciju iz pozicije dizajnerske struke i promišljajući šire mogućnosti interpretacije i stvaranja izvedbenog djela (sužavajući polje ovog istraživanja na performans i plesni performans) te njegove dokumentacije, bavim se istraživanjem interdisciplinarnog pristupa dokumentaciji u izradi, reprodukciji i konzumaciji istog.
Nakon sistematizacije polja djelovanja i utvrđivanja kojim sve karakteristikama dokumentacija raspolaže, promišljam izvedbeno djelo kao dokumentacijsko i obrnuto, dokumentaciju kao izvedbeno djelo, te mogućnost postavljanja bilo koje naizgled neizvedbene situacije kao potencijalno izvedbene. Tako svaka situacija, koja nosi u sebi odnos s određenom zajednicom, vremenom i prostorom, može biti proglašena izvedbenom, a sudionici događaja, kroz propitivanje njihove involviranosti, postaju dijelom kolektivnog autorstva i otvorenog dijaloga.
A/ DOKUMENTACIJA SITUACIJE: PREZENTACIJA DIPLOMSKIH RADOVA
(Performans i prostorna instalacija)
Proglašavajući običnu situaciju (prezentaciju teorijskog elaborata diplomskih radova 20./22.4.2013. Studija dizajna) izvedbenom i koristeći dokumentarne forme bilježenja kolektivna energija zajednice podigla se na osvješteniju i artikuliraniju razinu. Prezentacija je tako postala izvedba, a prezenteri izvođači ali ujedno i publika. Pojedinačni prikupljeni dokumenti za svakog prezentera zajedno s teorijskim radom obješeni su na veliku drvenu površinu. Izložene informacije proglašene su kolektivnim znanjem koje je ujedno presjek zbivanja i jedne generacije te ujedno i autoportret semantičkog materijala zajednice, a interaktivna slika poziva korisnika da sudjeluje i isčitava tragove.
B/ NEDJELJNO POPODNE UZ KONZUMACIJU I DOKUMENTACIJU PERFORMANSA
(Predavanje i performans)
Nedjeljno popodne, izvedeno 5.5.2013., je predavanje i performans (lecture performans) za vrijeme kojega je istovremeno predstaviljena ideja i tema diplomskog rada, sa osvrtom na uvjete stvaranja u galerijskim i muzejskim prostorima, za razliku od kazališnih. U izvedbi su sudjelovale fotografkinja Iva Korenčič Čabo i Irena Tomašić. Također je predstavljena forma Samizdata Otvorenog ateljea, a ostali sudionici su pozvani da predlože svaki idući samizdat kao autori.
C/ SAMIZDAT OTVORENOG ATELJEA
(Medij komunikacije)
Forma Samizdata je način povezivanja i davanja određene vidljivosti autorima Otvorenog ateljea, platforme koja upravo njeguje interdisciplinarnost, a sudionicima i samoj inicijativi “ekscene” pruža svojevrsnu dokumentaciju događaja i međusobne komunikacije. Tako Samizdat supostoji kao medijator, arhiv i dio izvedbe te kao oblik otvorenog dijaloga, a ujedno je i autoportret semantičkog materijala zajednice. Svi su pozivani da sudjeluju u predlaganju svakog sljedećeg formata bilježenja dijaloga među sudionicima Otvorenog ateljea, a zabilježena komunikacija u vidu samizdata može biti realizirana u proizvoljnom mediju.
Dokumentacija se provodi i postoji ne samo kao postupak i konkretan produkt, već često koegzistira kao ravnopravan dio umjetničkog rada i kao važan socijalni čimbenik umrežavanja i poticanja otvorenog diskursa. Istraživanjem primjera iz prakse i provedenog kvalitativnog intervjua, pokazano je da može biti realizirana i interpretirana na više načina, te da ju je teško podijeliti u konačne kategorije. Ona je ne samo konkretan objekt, oblik, postupak već i demokratična platforma za otvorenu komunikaciju i razmjenu dobara a nerijetko je čimbenik povezivanja izvođača i publike. Postavlja se i pitanje umjetnika kao jedinke te umjetnika kao dijela kolektiva i/ili sudionika u kolaborativnom radu te pitanja postojećih okvira stvaranja izvedbenog djela i želje za inovacijom novih oblika, kroz stalno propitivanje političkih, društvenih i tržišnih aspekata uvjeta rada i djelovanja zajednice. Otvorila su se razna druga pitanja koja se odnose na arhiviranje i prevođenje procesa stvaranja (npr. koreografskog rada), zatim prenošenja duha same izvedbe u dokument i problematiku prevođenja iste misli u različite jezike/medije. Dokumentacija kao oblik i alat komunikacije u kontekstu (de)institucionalne industrije izvedbenih umjetnosti i cijelog njezinog spektra, od obrazovnih institucija, zatim stvaralačkog aparata pa do okvira i modela prezentacije, te stalne usporedbe i povlačenja paralela s vizualnim umjetnostima u želji da se performans i plesni performans smjesti u korektni povijesni okvir je također obrađena tema ovog rada.
Odabranoj temi se pristupilo kroz istraživanje primjera iz prakse te provedenim kvalitativnim istraživanjem u formi intervjua ispitanika koji su se kroz svoj rad upoznali s dokumentarnim formama (Pavle Heidler – koreograf, plesač, spisatelj (pavleheidler.wordpress.com), Ana Kutleša – kustosica u [BLOK]-u, Tonka Maleković – likovna umjetnica, pokretačica i voditeljica Haustor, galerije LiberSPACE, Tomislav Medak – BADco., Borut Šeparović – redatelj, MONTAŽSTROJ). Unutarnji, intuitivni i osobni stavovi i mišljenja ispitanika obogatili su širinu sagledavanja problematike i potvrdili supostojanje istraženih dokumentarnih formi.
Imaš odličan studentski projekt i misliš da ga konačno trebaju vidjeti i ljudi izvan tvog fakulteta ? Saznaj kako, klikni na tirkiznu sliku iznad ovog teksta!
