Društvo arhitekata Splita (DAS) provelo je Natječaj za izradu idejnih arhitektonsko-urbanističkih rješenja garaža na devet lokacija u Splitu, čiji su rezultati objavljeni prije nekoliko dana. Na natječaj – koji je trajao od 28. siječnja do 6. svibnja – pristiglo je devet radova, koji su svi ostvarili pravo sudjelovanja u postupku ocjenjivanja. O rezultatima je odlučivao Ocjenjivački sud u sastavu: Boris Popović, dipl.ing.arh., predstavnik provoditelja, predsjednik OS; Marko Bartulić, direktor Split parkinga, predstavnik raspisivača; Jure Granić, dipl.ing. cestovnog prometa, predstavnik raspisivača; Mirko Buvinić, dipl.ing.arh. predstavnik provoditelja; Ivan Jurić, dipl.ing.arh. predstavnik provoditelja; prof.dr.sc. Boris Trogrlić, dipl.ing.građ. (zamjenik člana OS-a).
Zadatak natječaja bio je pronaći najbolja arhitektonsko-urbanistička rješenja za garaže na devet lokacija u Splitu. Natječaj je raspisan kao anketni radi utvrđivanja prostornih i oblikovnih osobitosti zgrada garaža te istraživanja mogućnosti uređenja područja koje je bio predmetom natječajnog zadatka. Program je obuhvaćao izgradnju novih ili nadogradnju postojećih garaža/javnih parkirališta, a natječaj predstavlja početak rješavanja problema parkiranja u gradu te uspostavu visokokvalitetnog sustava rješavanja prometa u mirovanju kojima će upravljati komunalno poduzeće Split parking d.o.o. Naime, problem parkiranja u Splitu je jedan od gorućih komunalnih problema nastao dugogodišnjim zapostavljanjem prometa u mirovanju.
Na predmetnim lokacijama nije propisana obveza provedbe urbanističko – arhitektonskog natječaja, već je provedba natječaja isključivo želja investitora s ciljem da se dobije najbolje cjelovito rješenje za sve lokacije. Nove garaže trebaju biti jedinstvene, kreativno oblikovane, prepoznatljive, ekološki prihvatljive, inovativne te, naravno, u skladu s važećim Generalnim urbanističkim planom Splita (GUP). Pored usklađenosti rada s uvjetima raspisa, u pogledu sadržaja, rokova i obaveznih priloga, pri ocjenjivanju radova Ocjenjivački sud je kvalitetu prostorno-funkcionalnog rješenja garažnih građevina, arhitektonsko oblikovanje garažnih građevina, urbanističko-prostornu koncepciju, prometno rješenje, zadovoljenje zadanih higijensko-tehničkih i tehnoloških uvjeta, ekonomičnost i dugoročna održivost rješenja (energetski koncept), hortikulturno uređenje unutar granica obuhvata te kvalitetu aplikacije rekreativnih sadržaja ili zelenih krovova na adekvatnim lokacijama.
Prvu nagradu osvojio je tim mladih arhitekata – Grgur Butigan, Jakov Matas, Bernardica Grubišić i Katarina Kazić, a više o njihovom rješenju doznajte u nastavku!
Cjelokupne rezultate natječaja potražite ovdje.
Idejno arhitektonsko-urbanističko rješenje garaža na devet lokacija u Splitu
Današnja forma grada Splita počiva na ispreplitanju niza posve oprečnih tendencija. Njihovim preklapanjem nastaje grad kolaž unutar kojeg se stihijska gradnja isprepliće s planskom, konsolidirana s nekonsolidiranom, javna s privatnom. Među navedenim dijelovima ne postoje čitljive granice ni jasni završetci. Sve te oprečnosti kulminiraju gradom koji balansira između plana i kaosa, što rezultira njegovom nedovršenom pojavnošću. Ogoljeni ‘beton brut’ metabolističkog arhitektonskog naslijeđa koketira sa nedovršenim fasadama divlje izgradnje, vidljivim armiranobetonskim serklažima, bloketama i armaturom. Posljedica takve disonance zasigurno je društvo koje se, za razliku od ranijih generacija, ne osjeća dijelom svog prostorno-vremenskog kontinuuma. Društvo tekućeg moderniteta koje svijet oko sebe promatra isključivo kroz prezent, a izravna posljedica njegovog djelovanja su heterogene i nekoherentne strukture u potpunom neskladu s neposrednim okolišem.
Okosnica razvoja ovog projekta stoga postaje promišljanje arhitekture koja, iako nastaje u određenom odsječku prostora i vremena, ne predstavlja samo odgovor na trenutni kontekst, već slijedeći pouke iz prošlosti stvara prostorni okvir za budućnost. Okvir sastavljen od niza prethodno navedenih opreka kojih se njihovim izravnim suprostavljanjem pokušava lišiti. Nedovršena vanjska pojavnost satkana od armaturnih mreža s jedne strane te jasan princip generiranja unutrašnje strukture s druge strane, preuzimaju ulogu pomirbenog faktora između dva zavađena grada. Nova struktura na taj način istovremeno prihvaća određene odlike obiju pojava, ali se i udaljava od njih, jednako zazirući od ideje konačnosti i projiciranja budućnosti, kao i od nepromišljenog i kaotičnog.
Takav način promišljanja arhitekture i njezine implementacije u urbani kontekst najbliži je studiji ‘Made in Tokyo’ japanskog arhitektonskog kolektiva ‘Bow Wow’ u kojoj su mapirane građevine koje su tijekom vremena oplemenjene funkcijama oprečnim onoj prvotnoj. Tako građevine u funkciji komunalnog gospodarstva bivaju nadopunjene ili u potpunosti prenamijenjene rekreativnim, stambenim, poslovnim i drugim sadržajima. Navedeni fenomen možemo usporediti i sa razvojem Dioklecijanove palače koja je kroz vrijeme postepeno pretvorena u grad. Prepoznavši mijenu kao jedinu konstantu evolucijski potencijal svake građevine, a pogotovo javne i gradotvorne postaje tim bitniji.
Otud namjera da arhitektonski konstrukt budućih garaža bude sačinjen od ‘skoro ničega’, odnosno elementarne konstrukcije i mrežaste low cost, low tech i ready made opne koja kao takva biva nenametljivom i gotovo nevidljivom, ostavljajući mogućnost za nadopunu strukture nekom budućom, nepredviđenom funkcijom. Strukturu čini sustav kratkih i dugih poluetaža, odnosno kontinuirane rampe pod izrazito blagim nagibom čime je gotovo u potpunosti negirano postojanje jasnog nivoa. Upotrebom takvog sustava inače nametljiva i kruta struktura biva dematerijaliziranom. Konstantom promjenom presjeka i preklapanjem planova u eksterijeru i interijeru postiže se fenomenološka transparencija koja upotrebom porozne titrave envelope postaje dodatno naglašena. Granica generiranja takve strukture ostaje nedefinirana, odnosno podanta promjeni i nadgradnji ovisno o potrebnim kapacitetima. Time su teme nedovršenosti i promjenjivosti, glavnih karakteristika urbanističkog fenomena Splita, dodatno naglašene i potvrđene, a sama građevina integrirana u svoj neposredni kontekst.
Opis materijala i oblikovanja
Vanjsku ovojnicu garaža sačinjava sustav armaturnih mreža Q385 postavljenih u dva sloja između potkonstrukcije – nosača širine 20 centimetara. Potkonstrukcija se sastoji od vertikalnih armaturnih nosača na razmaku od cca 250 centimetara ankerom pričvršćenih za armiranobetonsku međukatnu konstrukciju. Dodani čelični elementi (nosači i mreža) prethodno su oksidirani kako bi zadobili specifičnu ruzinavu patinu, nakon čega su zaštićeni bezbojnom protupožarnom i antikorozivnom zaštitom.
Kadice za biljke penjačice (primjerice bršljan) dodane su između armaturnih koševa u zoni međukatne konstrukcije za koju su ankerirani. Biljkama je na takav način omogućen slobodan vertikalan rast po armaturnoj mreži.
Providna mreža je sigurnosna pješačka barijera na međuetažama, ograda na krovu kuće te protuprovalna zaštita u njenom prizemlju dok istodobno omogućava nesmetanu prirodnu ventilaciju ispušnih plinova automobila. Ista je također svojevrsna low tech, low cost, ready made aplikacija sa izrazito snažnim vizualnim karakterom koji koketira sa temom nedovršenosti opisane u prethodnom poglavlju. Dok mreže predstavljaju pješačku barijeru, onu kolnu sačinjavaju prefabricirani armiranobetonski stoperi kružnog presjeka postavljenih na svakom nadzemnom parkirnom mjestu.
Vanjska armiranobetonska konstrukcija i podgledi stropova izvedeni su u vidljivom betonu, dok je podna ploha međukatne konstrukcije premazana završnim protukliznim premazom na bazi epoksidne smole (apliciranje signalizacijskih grafika na podu garaže). Specifičan vizualni identitet postignut je varenjem metalnih pločica između armaturnih mreža (zapunjavanje mreže ‘pikselima’) čime je omogućeno apliciranje potrebitih grafika i signalizacije. Detaljem je prikazan princip grafičkog označavanja brojčanom oznakom rednog broja garaže.
Krovna ploha oblikovana je u skladu sa sadržajem propisanim programom natječaja. Isti varira od kombinacija popločenja / zaglađenih ravnih površina / tartana za sportske rekreativne sadržaje, ekstezivnog zelenog krova za nisko raslinje, te intenzivnog zelenog krova za visoko raslinje i drveće. Anuliranjem sustava poluetaža na krovnoj etaži kreira se kadica sa dubinom sloja zemlje i humusa dovoljnog za razvijanje korijena drveća i sustava cijevi i posuda za skupljanje kišnice i navodnjavanje parkovnih površina i biljki penjačica na opni zgrade. Opisani održivi koncept moguće je dodatno oplemeniti dodavanjem solarnih panela, mini vjetrogeneratora i drugih opcionalnih elemenata, čime tema nedovršenosti ne bi bila narušena, već upravo suprotno – nadopunjena.
