Uoči otvorenja Godišnje izložbe ostvarenja hrvatskih arhitektica i arhitekata u 2024. godini i dodjele nagrada Udruženja hrvatskih arhitekata (UHA), predstavljamo projekte nominirane za ovo ugledno strukovno priznanje. U kategoriji najuspješnijeg ostvarenja na području oblikovanja i unutrašnjeg uređenja, za nagradu “Bernardo Bernardi” nominirano je čak šest realizacija (link), a uz Labirint ŠAHTO-KULTURE koji smo predstavili ovdje, u konkurenciji je i Spomen obilježje Lovas – landart skulptura i interpretacijski centar u Lovasu. Riječ je o projektu s autorskim potpisom arhitektonskog studija Atmosfera (Bernarda Silov, Davor Silov, Kristina Rogić) i umjetnice Božice Dee Matasić, ovjenčanom prvom nagradom na javnom natječaju (link). Više o projektu doznajte u tekstovima autorskog tima i člana Stručnog savjeta UHA-e Marija Kralja.
KONTEKST
Godine 1991. Domovinski je rat zahvatio veći dio Hrvatske. Među najviše stradalim dijelovima bila su i hrvatska granična područja uz Srbiju. Dana 18. listopada 1991. skupina u kojoj je bio 51 lovaški Hrvat prisilno je, nakon cjelodnevnoga mučenja i zlostavljanja koje su nad njima provodili pripadnici Jugoslavenske vojske i četnika, odvedena na »čišćenje« minskoga polja u selu.
Kada je kolona dovedena do minskoga polja postavljenoga na polju djeteline, na izlazu iz sela prema Tovarniku, stražari su svojim uznicima naredili da uđu u polje, uhvate se za ruke i nogama »kose« djetelinu dok su oni, zajedno s cijelom vojnom pratnjom, stajali na odgovarajućoj udaljenosti prijeteći im oružjem. Mine su bile postavljene serijski, u nekoliko redova.
Kada bi se aktivirala jedna mina, aktivirao bi se istovremeno cijeli red. U minskome je polju bilo i nagaznih mina. Postavljali su ga stručnjaci iz redova Jugoslavenske vojske. Kako za postavljanje minskoga polja nije bilo nikakva vojnoga opravdanja, može se zaključiti da je bilo postavljeno s ciljem ubijanja i ranjavanja Hrvata. »Košnja« djeteline nogama dovodila je do aktiviranja mina i niza eksplozija, dok su u isto vrijeme četnici i pripadnici Jugoslavenske vojske pucali u leđa preživjelima. Taj događaj nazvan je – Krvava berba grožđa.
KONCEPT
Povezivanjem simboličkog prikaza slavonske oranice s tlocrtno urezanim linijama koje asociraju na latinski križ, projekt sadržajno i značenjski ujedinjuje skulpturu i parter u jednu cjelinu. Ova velika pejzažna land art intervencija predstavlja inventivno i suvremeno rješenje koje se stapa s krajolikom udoline.
Projekt asocira na brazdu, odnosno bijeli „ožiljak“ na površini hrvatske zemlje, a sam oblik križa na oprost i kršćansku tradiciju Lovasa. Ovaj metaforički ožiljak ostaje kao trajno lokalno obilježje, prepoznatljivo s male i velike udaljenosti.
Interpretacijski centar je mimikričan, potpuno ukopan u brežuljak s ciljem maksimalnog uvažavanja postojećeg pejzaža i svih značenja koja lokacija u sebi sadrži.
Prisutnost posjetitelja na spomen-obilježju, otvorenoj šetnici s navedenim imenima svih tragično preminulih i nevinih ljudi dodatno naglašava ogoljelost, izloženost i ranjivost pojedinca u odnosu na tragičnu povijest ove lokacije.
ZANIMLJIVOSTI
Pomirba, sinergija i pršteća životna energija samih ljudi iz Lovasa toliko je sveprisutna da instantno postaje pokretač pomicanja velikih i bitnih stvari. Kod općine Lovas mali budžet nije prepreka za planiranje i ulaganje u vlastiti prostor, nego se iz godine u godinu prijavljuju i dobivaju financije za projekte kojima bitno razvijaju prostor i osiguravaju bujanje suživota u zajednici.
Spomen-područje „Minsko polje“ Lovas posvećeno je odavanju počasti žrtvama tragične pogibije te transformira prostor u mjesto pijeteta i refleksije. Rezultat je javnoga likovno-arhitektonskog natječaja koji je 2018. godine provela Općina Lovas u suradnji s Društvom arhitekata Varaždin. Od ukupno 33 pristigla prijedloga, odabran je koncept koji posredstvom arhitektonskog i kiparskog (su)djelovanja u krajoliku potiče prostorno i emotivno iskustvo.
Spomen-područje je „land art“ intervencija koja se doživljava kretanjem; posjetitelja vodi kroz niz prostornih sekvenci, postupno ga uranjajući u značenje događaja koji obilježava. Umjesto pukog promatranja, prolazak kroz memorijalni prostor postaje tako aktivan proces u kojemu se oblikovanjem i dramaturgijom kretanja prenosi poruka pijeteta i memorije.
Ovaj memorijalni prostor ne teži monumentalnosti. Spomenik je unesen u zatečeno okružjegestom koja integrira skulpturu, parter i krajolik u jednu cjelinu. Iz različitih perspektiva može se doživjeti kao niz apstraktnih bijelih linija u polju, poput ožiljaka na terenu. Urezane linije betonskih podzida asociraju na latinski križ, što je bio jedan od zadanih elemenata arhitektonskog natječaja, no iz pješačke perspektive one postaju apstraktne, suptilne i nenametljive.
U prostorni doživljaj snažno je uključena vremenska komponenta. Posjetitelji započinju iskustvo dugom šetnjom otvorenim krajolikom slavonske ravnice te postupno ulaze u betonski usjek. Presjek se mijenja – otvoreno postaje zatvoreno, vizure se sužavaju, pojavljuje se jeka koja stvara osjećaj nelagode. Čitanje imena stradalih i natpisa o događaju produbljuje iskustvo. Posjetitelj je u interakciji s prostorom pozvan na sudjelovanje u komemoraciji, na refleksiju i razumijevanje događaja koji su obilježili ovo mjesto.
Mario Kralj
SPOMEN OBILJEŽJE LOVAS – LANDART SKULPTURA I INTERPRETACIJSKI CENTAR U LOVASU
Autori: Bernarda Silov, Davor Silov, Božica Dea Matasić, Kristina Rogić
Ured: ATMOSFERA
Projektni tim: Bernarda Silov, Davor Silov, Božica Dea Matasić, Kristina Rogić
Suradnici: Krešimir Tarnik / URED OVLAŠTENOG INŽENJERA GRAĐEVINARSTVA TARNIK KREŠIMIR (statika), Bojan Vukušić / Vukušić projekti d.o.o. (elektroinstalacije), Ivan Dilberović / Studio Dilberović (signalistika), Alojzije Car / IPB Car d.o.o. (promet)
Fotografije: Rajan Milošević / Koridor 27, Bernarda Silov / ATMOSFERA
Investitor: Općina Lovas
Izvođači: Vodotoranj d.o.o., Komunalac d.o.o.
Lokacija: Općina Lovas, Općina Lovas
