INTERVJU ► Toni Meštrović

Velika dvorana Pogona Jedinstvo u srijedu 5. travnja je zvukom pretvorena u brod Tijat; izgrađen 1955. godine u brodogradilištu “Brodograđevna industrija Split”, nakon više od šezdeset godina rada prestaje s plovidbom. Umjetnik Toni Meštrović odlučio je „evakuirati“ zvukove broda unutar ambisonične zvučne kompozicije naslovljene “Plan evakuacije” sastavljene od 17 zvučnika koji okružuju prostor namijenjen putnicima sjećanja na Tijat. U potpunom mraku, izuzev prigušenog svjetla koje pada u središte dvorane, sjedila sam slušajući zvukove broda kojih na samom brodu nismo ni svjesni: zvuk cijevi, pokretanje zupčanika, pljusak valova, zvonca nalik kreketu žaba, dezorijentirali su me, ali i potpuno smirili.

Toni Meštrović hrvatski je video umjetnik koji najčešće djeluje u formi video i zvučnih instalacija. Nakon poslijediplomskih studija u Salzburgu i Kölnu, svojim povratkom u Hrvatsku 2004. godine nastavlja svoje umjetničko istraživanje u kojem se tematski bavi kulturnim nasljeđem, identitetom, te tranzicijskim promjenama na prostoru Dalmacije.

*Toni Meštrović

► Kako je došlo do odabira i pretvorbe Tijata u vrstu instrumenta ili orkestar? Što stoji iza naziva Plan evakuacije?

Toni Meštrović: Brodom Tijat sam fasciniran od kada sam prvi puta njime putovao na otok Zlarin. Podsjećao me na brodove koji su u mojem djetinjstvu plovili prema otoku Velom Drveniku koji je uvijek bio moj prvi ili drugi dom. Također, Tijat me emotivno povezuje s prijateljima Marinom Viculin, Vedranom Perkovom i Mejrom Mujičić koji su bili “krivi” za moja putovanja na Zlarin.
Radi se o klasičnom putničkom brodu za kojeg je karakteristično da ima motor s jednom propelom, veliki dimnjak u sredini broda i strojarnicu otvorenog tipa čija je unutrašnjost potpuno razotkrivena i vidljiva putnicima. Zahvaljujući tome i svojoj metalnoj konstrukciji brod cijeli odzvanja zvukovima stroja koji se šire kroz sve otvore, oplatu i dalje valovima kroz more. Doživljavam ga kao veliki instrument koji svira svoju kompoziciju povezujući putnike, otoke i kopno neprekidno, već 62 godine.
Tijat je jedan od posljednjih klasičnih putničkih brodova na Jadranu. Njegovo umirovljenje je na pomolu pa se naziv Plan evakuacije može protumačiti i kao evakuacija zvukova s broda koji će uskoro utihnuti.

*Brod Tijat / proces snimanja / (*klikom na jednu fotografiju otvara se cijela galerija)

► S obzirom na to da se prilikom prezentacije rada i sam izložbeni prostor zvučno i prostorno transformira u auditivni objekt broda, je li namjera Plana evakuacije dočarati portret broda u potpunosti njegovih zvukova?

Toni Meštrović: Ispunjavajući prostor galerije zvukovima broda re-kreiram volumen Tijata kroz volumen njegovog zvuka. Radi se naravno o mojem subjektivnom viđenju i načinu transponiranja izvornih zvukova broda u njegov bespredmetan volumen, koji su izvorno bili zabilježeni korištenjem različitih vrsti mikrofona, kontakt mikrofona i hidrofona, pa tako ni nisu svi snimljeni zvukovi prepoznatljivi standardnim putnicima broda. Osim onih poznatih zvukova koji se kreću zrakom, tu su i zvukovi koji se kreću konstrukcijom broda i njegovom oplatom te oni koji se šire morem, čak i miljama daleko od lokacije broda. Svi ti zvukovi u svom međuodnosu i ambisoničnom kretanju stvaraju jednu zvučnu sliku koja auditivno smješta brod Tijat unutar galerijskog prostora.

► Služi li Plan evakuacije kao svojevrsni oproštaj od uskoro umirovljenog Tijata?

Toni Meštrović: Plan evakuacije je moj oproštaj od Tijata i svih klasičnih brodova koji su nestali ili nestaju s Jadrana, a s njima i kulturološka, društvena, estetska i auditivna kvaliteta.

► Na koji način instalacija funkcionira u prostorima Pogona Jedinstvo? Taj prostor kakvog znamo će nakon planirane obnove, kao i Tijat, ostati samo u našem sjećanju.

Toni Meštrović: Instalacija je smještena u centar velike dvorane Pogona Jedinstvo na način da kreira 18 kanalni 3D ambisonični prostor gdje se posjetitelju omogućuje slušanje zvučne kompozicije iz idealne točke slušanja. No posjetitelji se mogu i slobodno kretati prostorom te doživjeti iste zvukove u njihovom odnosu s akustikom samog prostora budući da rad poprima svojevrsne deformacije pod utjecajem specifičnosti prostora prezentacije. To znači da je slušanje kompozicije u svakom drugom prostoru donekle različito u odnosu na veliku dvoranu Pogona Jedinstvo.

*Audio instalacija “Plan evakuacije” u Pogonu Jedinstvo / foto: Miran Kramar / (*klikom na jednu fotografiju otvara se cijela galerija)

► Eksperimentalno koristite nove medije kao alat za obradu tematike poput kulturnog nasljeđa, identiteta i tranzicijskih promjena na prostoru Dalmacije, a Vaši video radovi, poput radova Pranje mozga, Vertigo i Lanterna, često uključuju kružne pokrete kojima se kod promatrača izaziva hipnotička koncentracija. Je li upotreba cikličnosti simbolična naspram tematike? Kako se odražava u njoj?

Toni Meštrović: Ne volim korištenje termina novi mediji za alate koje koristim, jer se radi o nepreciznom terminu koji se često odnosi na sve medije koji nisu tradicionalni kao što je klasično slikarstvo i kiparstvo. Termin novi medij pretpostavlja da se radi o nekom mediju koji se možda po prvi put ili na inovativan način koristi u umjetničkom kontekstu dok su mediji koje ja koristim već duže vrijeme mainstream suvremene umjetničke prakse.

No oduvijek me je zanimao eksperiment u svakom mediju. Možda se ne radi o revolucionarnom eksperimentu, ali u mojoj evoluciji vlastitog radnog procesa eksperiment je glavni pokretač. Rezultati kao Plan evakuacije su mi bitniji kao proces otvaranja problema i rješavanja pitanja koja se pojavljuju kroz proces. Eksperiment u tom smislu me isto motivira kao i pojedina tematika kojom se bavim, ponekad možda čak i više. Cikličnost i kružnost u mom radu naglasila je kustosica Sabina Salamon koja je po tom ključu selektirala radove za samostalnu izložbu Vrtoglavi krugOtok koju je radila u riječkom MMSU 2015. Budući da se već duže vrijeme bavim time based medijima kroz koje uvijek imam potrebu pobjeći od realnog vremena i otvoriti temporalni procjep u nelinearnost doživljaja, teme kojima se bavim sagledavam kroz neku drugačiju prizmu kroz koju doživljavaju transformaciju, a koja im daje značaj. Upravo zato često koristim sve veći broj surround (ili ambisonic) audio kanala koji mi daju veće mogućnosti kretanja, spacijalne i temporalne distribucije zvuka u prostoru, odnosno smještanja gledatelja/slušatelja u stanje aktivne prisutnosti unutar rada.